Podigla se ovih dana politička bura oko predizbornih programa. Zahladilo na političkoj sceni toliko da se ni Lika ni Velebit ne bi posramili te hladnoće. Ako se malo bolje potrudite, mislim da možete zamisliti tetu Jadranku s jedne i barba Zorana s druge strane kako pušu u politički rog i pokušavaju otpuhnuti onog drugog negdje daleko.

Zabavljam se ja tako doskočicama i asocijacijama s političarima kad mi već ne nude neke svoje konkretne poteze. Nije tajna da na Crkvu kao instituciju ne gledam baš blagonaklono, jer mi svaki put daju materijala da bude tako. Ovaj put žalac me pogodio s onom informacijom kako je Vlada RH dala 10 (čitaj deset!) milijuna kuna iz državnog proračuna za izgradnju crkve u Kninu.

Nemam ja ništa protiv toga grada niti njegovih žitelja, ali nisam sigurna kako su se hrvatski državljani složili da bi njihov novac iz državne riznice trebao ići za gradnju crkve. Iz jednig jednostavnog razloga. Jer je Hrvatska sekularna država odvojena od Crkve. Ali, sad je ionako gotovo. Čim stigne kamen temeljac, bageri se pale i zida se punom parom. Došetala se Jaca Kosor tamo sa svitom ministara i položila još jedan kamen temeljac.

Mislim da negdje u Hrvatskoj sigurno postoji kakva cementara, bloketara ili pak kakav kamenolom koji proizvode kamene temeljce s potpisom J.K. Nadalje, treba i sve te crvene vrpce proizvoditi za svečana otvaranja. A tek škare? Mislim, što vi očekujete? Ne može premijerka uvijek jedne te iste škare nosati sa sobom po svim vrletima Lijepe naše.

Ja sam za to da iz državnog proračuna, naravno na R1, svaki mjesec tajnica gospođe premijerke kupi jedne škare koje stanu u torbu. Kad je teta Jadranka (neka mi ne zamjeri što joj se obraćam tako, nas su učili da se starijim osobama možemo tako obraćati) preuzela uzde ovog podivljalog konja zvanog Hrvatska, ja sam se iskreno ponadala. Ona je jedna čvrsta žena, koja će sve ono čime se ženski rod diči, a ponekad im se spočitava, primijeniti na napaćeni hrvatski narod.

Kad ono, što bi se u nas u Dalmaciji reklo, šipak! Nit' je čvrsta, nit' nam je išta bolje donijela. Dobro, sve se neke afere počele razotkrivati. Ali, ljudi moji, malo mi je čudno, da ne kažem nemoguće, kako za to nije znala prije. Uostalom, kako je uopće došlo do toga da je najveći uspjeh ove Vlade razotkrivanje afera za koje su sami krivi? Glavno da su si oni u svoje crne fondove natrpali para i para.

Znate li ponešto o crnim danima? Cijeli život slušam o crnim danima za koje treba štedjeti. Onda kad imaš - štedi, ne razbacuj se novcima. Da bi onda kad nemaš imao odakle topiti zalihe. Dragi moji, crni dani su tu. Nadam se da ste marljivo skupljali novčiće, ako ste imali od čega skupljati. Inače, crnilo na kvadrat.

Dobro sam se nasmijala kad sam čula zašto je HDZ tek sada izašao s predizbornim programom, dok su im najžešći konkurenti to učinili nešto prije. Oni su, pljesak molim, čekali s objavom zbog straha od prepisivanja! A tko bi od vas prepisivao?! Ja s prepisivanjem nemam problema.

A što mislite što radimo s Europskom unijom? Mi samo prepisujemo od njih. Ako je već ova država spala na to da prepisuje od drugih država, neka bar dobro prepisuju. I nek' paze da nema pravopisnih grešaka. One bi nas, pak, mogle koštati. Ne znam ja, tako kaže teta Jadranka. Ni na zadarskoj političkoj sceni nikad nije mirno. Što nije ni čudno. Da je posve mirno, zapitala bih se što oni uopće rade u Gradu.

Ovako kad se svako malo pokoškaju, kad padne koja uvreda i počnu se vaditi crvene partijske iskaznice ili pak one plave kradezeovske, bar znamo da su živi. Tako oni nama svako malo prirede kakav žestoki aktualni sat ili se pak prepucavaju preko novina. Obično sve počne, a i završi, na pogrdnim imenima jednih i drugih. Samo s tim i znaju napadati.

Ovo nije prva prljava kampanja koje će biti servirana biračima Lijepe naše, izmučene. Za koga glasati? Čini mi se da ćemo i na ovim izborima birati manje od dva zla. Ono koje će nas bar pokušati pokrasti manje. Jer više i ne može. Nema. Prazna kasa. Ona državna, naravno. Vi svoje kasice-prasice dobro protresite. Možda još koja kuna ispadne.