Ovaj je put na red (nakon hrpe primjedbi) došao i jedan naslov koji je usmjereniji ka ženskoj publici, no niti oni ''snažnijeg spola'' ne bi trebali propustiti posljednju ekranizaciju vječnog romana - Jane Eyre. 

Jane Eyre (2011)

Režija: Cary Fukunaga

Uloge: Mia Wasikowska, Michael Fassbender, Jamie Bell, Judi Dench, Sally Hawkins...

Žanr: Drama, romantika

Trajanje: 120 min.

 Jane Eyre (M.Wasikowska) izbuzumljeno istrči sa imanja u pustopoljinu gdje nakon oluje na izmaku snage zapazi kuću obitelji Rivers. Jane na pragu kuće pronađe St. John Rivers (J.Bell) koji je unese u kuću te joj sa svojim sestrama pruži pomoć. Jane se u polusvijesti prisjeti svojeg traumatičnog djetinjstva na imanju ujne Sarah Gibson-Reed (S.Hawkins). Nakon godina netrpeljivosti i okrutnosti, nemilosrdna ujna pošalje Jane u školu za guvernante. Dolaskom u školu, Jane na najbolniji način shvati da će joj život biti još nemilosrdniji od prijašnjeg. Po završetku školovanja Jane dobije posao na imanju misterioznog gospodina Rochestera (M.Fassbender)....

To bi bio u pravom smislu riječi sažet opis radnje ove fascinantne i pretpostavljam široj publici poznate knjige engleske spisateljice Charlotte Brontë.

Naravno, mnogi će primjetiti da opis radnje nije kronološki složen kako to jest u samoj knjizi, no ova ekranizacija je konstruktivno složena od raznih flashbackova, te je kao takva na originalan način predstavljena publici koja je kroz filmsku prošlost imala prilike pogledati bezbroj ekranizacija ove očigledno inspirativne priče za razne naraštaje filmaša.

Ne treba se stoga previše čuditi što je relativno nepoznati, ali već afirmirani i talentirani redatelj Cary Fukunaga, nakon hvaljenog debitantskog filma Sin Nombre (2009), za svoj slijedeći projekt odabrao upravo ovu predivnu priču o vjerojatno najsnažnijem ženskom liku klasične literature.

Moram priznati da je potrebna i poprilična doza hrabrosti za takav pothvat jer je nakon renomiranih redateljskih imena (Robert Stevenson, Delbert Mann ili primjerice Franco Zeffirelli) koji su kroz filmsku povijest pružili svoje ekranizacije, Fukunaga dobio težak zadatak održavanja svježine svima poznatih likova.

Veliku pomoć pri tako zahtjevnom zadatku Fukunaga je dobio od dosta drugačijeg flashbackovima ispunjenog scenarija Moire Buffini, koja je kreirala i snažan ženski lik istoimenog hvaljenog filma Tamara Drewe (2009). Unatoč dosta dobroj režiji i originalnom pristupu priči, ova ekranizacija ne bi bila toliko uspješna da nije bilo briljantnih naslovnih glumaca i to ponajprije iznimno talentirane Mie Wasikowske (Amelia, The Kids Are All Right, Alice In Wonderland, Restless...), odnosno jednog od ponajboljih mladih glumaca Michaela Fassbendera (300, Hunger, Inglorious Basterds, Centurion, X-Men: First Class, Shame), kao i odličnih epizoda veteranke Judi Dench i Jamiea Bella.

Kemija glavnih protagonista doslovno je opipljiva, dok je atmosfera unutar samog filma na momente hiperrealistična, pa čak bi se usudio reći i dokumentarističkog izričaja. Wasikowska je impresivno dočarala krhku mladu djevojku čiji duh nije nikad bio slomljen, iako je konstantno bila izložena okrutnom i tragedijama ispunjenom životu. Fassbender je pak s druge strane savršeno utjelovio lik misterioznog i duboko uznemirenog gospodina Rochestera čiji je život prikriven lažima i mračnim tajnama. 

Nakon niza ekranizacija bile one u formi filma ili serijala, evidentno je da su novi naraštaji filmaša i dalje sposobni i spremni pružiti publici svoju viziju ove besmrtne ljubavne priče  koja će malo koga ostaviti ravnodušnim. Iako je film od prošlog tjedna u našem kinu, smatram da je ova priča podobnija intimnijem kućnom ugođaju, no kako god odlučili - nemojte je ni u kojem slučaju propustiti.