Upoznajte deset "zločestih" pisaca

Baš mi je žao malih Rusa.

Ostvare li se namjere premijera Putina, svaki ruski učenik tijekom svog obrazovanja morat će pročitati stotinu knjiga po izboru samog premijera.

Putin planira stvoriti istočnu varijantu zapadnog književnog kanona, pa će se tako uskoro provesti istraživanje koje će odrediti tko su najutjecajnije osobe ruske kulture, čija će se djela naći u izboru obavezne lektire.

Književni je svijet posebno mjesto u kojem nema granica. Naravno, postoje djela koja imaju neprolaznu vrijednost, a pisali su ih pisci koji se do danas iskaču sa stranica različitih enciklopedija, antologija, ''Sto najvećih djela'', ''Lektire na dlanu'' i sličnih izdanja.

Dragi premijeru Putine, vaša ideja zaista je briljantna. Znam da nisam premijer, ali ipak, osjećam se pozvanom izraditi vlastitu listu autora, za koje sam sigurna da bi se, na sam spomen njihovih imena, dignulo ono malo dlaka na vašoj glavi. Nisu Rusi, nema veze. Probajte ih. Možete ih voljeti, možete ih prezirati, ali jedno im morate priznati - svojim djelima i izjavama izazivaju, provociraju i potiču nas na promišljanje. Upoznajte deset "zločestih" pisaca.

Michel Houellebecq

Poklonici Houellebecqua tvrde: on je provokativan književni prosvjetitelj, a oni koji ga ne vole, smatraju ga vulgarnim nihilistom. Njegova djela i to što nerijetko zavodi novinarke koje mu postavljaju pitanja osigurali su mu status enfant terriblea francuske literature. 2002. godine dobio je sudski spor. Četiri islamske organizacije optužile su ga za širenje rasne mržnje, nakon što je islam nazvao "najglupljom religijom na svijetu", a svijet je šokirao i prijedlogom da Afganistan treba bombardirati minicama i halterima.

Phillip Pullman

Kada spomenem da njegove romane možete pronaći na policama dječjeg odjela knjižnice, možda ćete se zapitati kako je ta Sotona dospjela tamo. Možda ga već zamišljate kako sjedi, tipka u mračnoj sobici, dok mu zli cerek obasjava svjetlost ekrana. Zbog svojih stavova da je Crkva nemoralna, totalitarna organizacija, Pullman je više puta bio napadan. Američki cenzori izbacili su mu knjige iz javnih knjižnica. Na to je Pullman samo odmahnuom rukom: ''Cenzori nikad neće naučiti da ljudi vole zabranjeno voće, ukoliko nešto cenzurirate samo ćete povećati radoznalost publike'', izjavio je Pullman.

Martin Amis

Kakav otac, takav sin? Amis mlađi možda nije toliko volio popiti, koliko je volio iskazati svoj snobizam. Možda je na to utjecalo djetinjstvo i činjenica da je njegov otac bio poznat. Oni koji su se s njim družili sedamdesetih godina, kazali su kako je drzak i ohol, a o tome je pisao i britanski Guardian. Jedan od njegovih "bisera" jest i onaj kada je kazao kako nikada ne bi pisao za djecu jer se time bave samo maloumni.

Norman Mailer

Zločesti pisac poslijeratne američke proze već je šest desetljeća veliko književno ime, što se odlično slaže s veličinom njegovog ega. Kontroverzan u životu kao i u pisanju, 1969. godine kandidirao se za gradonačelnika New Yorka. Imao je vlastito (često nepopularno) mišljenje o svemu i nije ga se ustručavao obznaniti. Tako je primjerice, zatražio ukidanje reklama na televiziji. Ženio se šest puta. Jedna priča kaže kako je Mailer nasrnuo na prolaznika, jer mu se činilo da je njegovog psa nazvao homoseksualcem.

James Frey

Ovaj je pisac objavio autobiografsko djelo, "Tisuću komadića", da bi se kasnije otkrilo kako u romanu autobiografskih elemenata uopće nema. S alkoholom se borio od 13. godine, a od droga mu je najdraži bio crack. Knjigu je unatoč svemu preporučila kraljica talk showova, Oprah Winfrey, koja je nazvala emisiju Larry Kinga tijekom Freyevog gostovanja, kada je pisac otvoreno progovorio o tome što je u romanu istina, a što nije.

Salman Rushdie

O ovom britanskom piscu bi mogli pisati roman sam za sebe. Spomenimo samo memoare o godinama skrivanja na koje je bio prisiljen zbog fetve kojom ga je bivši iranski vrhovni vođa osudio na smrt zbog knjige "Sotonski stihovi". Ona se smatrala svetogrđem prema islamskoj vjeroispovijesti. Trenutno nas zabavlja svojim komentarima na Twitteru.

Jonathan Franzen

Newsweek je Franzena proglasio "piscem kojega volimo mrziti". Dio je tzv. književnih derišta devedesetih, uz Davida F. Wallacea, Jeffreya Eugenidesa i Mary Karr, a ono što je neosporno je to da Franzen pomiče ustaljene predodžbe o pristojnim piscima pa tako kritičara magazina Times Michiko Kakutanija proziva najglupljom osobom u New Yorku i pita se zašto se toliko cijeni Grahama Greena.

Lord Bayron

Vječni zločesti pisac, romantičnog Bayrona volimo zato jer je tako arogantan i buntovan. Njegova ljubavnica pričala je kako je Byron lud, zločest i opasan. Slobodna uma, sklon incestu. Briljantan pjesnik i vječna inspiracija.

Hanif Kureishi

Hanif Kureishi je rođen u Kentu 1954. godine u oca Indijca i majke Engleskinje. Kažimo samo kako je spisateljsku karijeru izgradio pišući za porno uratke, a u devedesetima je podizao mnogo prašine svojim provokativnim scenarijima i romanima.

Njegov odgovor svakom novinaru koji ga pita zašto je tako brutalan, odgovara: "Samo dajem sliku svijeta kakav on jest." Hanife, svaka čast!

Thomas Bernhard

Zločesti dečko iz Austrije kojemu kritičari zamjeraju da "izdaje vlastito gnijezdo". Upleten je u nekoliko društvenih skandala, a pamtimo ga po žestokom obrušavanju na austrijski provincijalizam, nacizam i Katoličku crkvu. Poznati su i njegovi "bockavi" govori, pa je tako na dodjeli Austrijske nacionalne nagrade 1968. rekao: ''Država je struktura koja je trajno osuđena na propast, stanovništvo je struktura nezaustavljivo osuđena na podlost i duhovnu slabost". Ipak, toliko je talentiran pisac da mu treba sve oprostiti.