Danas u Hrvatskoj imamo McDonald'sove restorane u Zagrebu, (na više adresa), Osijeku, (uz zgradu teatra), Splitu, Puli, Rijeci, Sisku, Šibeniku, Varaždinu; Velikoj Gorici, Karlovcu, dok u Zadru, aktualni dogradonačelnik, najavu istog obrazlaže:  ''Mi pozdravljamo njihov dolazak jer McDonald's znači za turizam Grada prilično mnogo. Pritom mislim na činjenicu da ako imate njihov restoran u Gradu onda to znači jednu garanciju da je grad internacionalniji i da mu podiže ugled"(?!) Kakav ugled, i po koju cijenu, pitam(o) se?

Postmoderno doba, koje se nekritički slavi kao vrijeme u kojemu su sve veće mogućnosti kreiranja čovjekovih sloboda, postaje vrijeme sofisticiranog porobljavanja čovjeka. Sve veći broj ljudi postaju usamljeni, otuđeni, anemični..: «Živimo u svijetu u kojemu istodobno pokušavamo društvo učiniti predvidljivim, a sebe nepredvidljivim...» (Macintyre, A.). Koje su posljedice u obitelji, a koje u procesu dehumanizacije rada i života, uopće?

 Obitelj na kušnji

Suvremena obitelj suočena je brojnim svakodnevnim pritiscima i problemima, zbog kojih članovi obitelji mogu imati osjećaj osamljenosti, nemoći i nekompetentnosti u odgoju djece. Stresni profesionalni i životni ritam, učestalo slabljenje socijalnih veza, egzistencijalni problemi..., današnje obitelji pretvara i u «fast-food» obitelj kao sintagmu  za  brze, površne, nezdrave i ugovorno kompromisne odnose. 

S obzirom na interakciju članovi «fast-food obitelji" favoriziraju brzu komunikaciju, stvarajući privid «bliskog» kontakta. Prepoznatljiv model takvih odnosa je amerikanizirana «fast-food» obitelj koju karakterizira život jednog pored drugog, umjesto jednog s drugim. Boreći se s izazovima sadašnjosti, u potrazi za izvjesnošću, roditelji se odriču svojih temeljnih zadaća. Osjećaj ugroženosti, diskontinuiteta međusobnih odnosa, čežnja za bliskošću i osjećaj otuđenosti, potaknula je manipulatore da ponude mogućnost života u novoj. tzv. „virtulnoj obitelji". Takva obitelj je posljedica amerikanizacije kao stila života, koji se plastično izražava sa sintagmom: „Mc`Donaldizacija društva". Danas roditelji sve češće, umjesto zagrljaja, iz pomodarnosti, djeci  pružaju odlazak u fast-food restoran. Sve se prodaje pod lažnom slikom ekonomičnosti i/ili jeftinoće proizvoda. Po koju stvarnu „cijenu"?

 Društvene implikacije

George Ritzer (1999) se proslavio svojom knjigom o mcdonaldizaciji društva. On je predstavio plan te korporacije u kojoj su načela učinkovitosti, mjerljivosti, isplativosti, predvidljivosti i kontrole temelji funkcioniranja suvremenog društva. Po istima se nameče poželjni obrazac ponašanja i/ili nametnuti stil- konzumerizam. Ritzer u knjizi pod (is)tim nazivom analizira brojne posljedice suvremenog otuđenja. Posljedice koje mekdonaldizacija doseže, prikazao je sa tri glavna načela:

1. Učinkovitost  i kontrola- potrošačima nudi način brzog zadovoljenja zadovoljavanja potrebe za jelom, a djelatnici u toj kooperaciji su, po istom načelu, brzi, spretni, efikasni i pod neprestanim nadzorom nadređenih,

2. Isplativost - kvantiteta prodanih proizvoda i ponuđene usluge su na prvom mjestu, dok je kvaliteta u tom smislu zanemarena. Naravno, isplativost se ne odnosi na potrošače kako se čini, niti na radnike koji rade brzo i za malo novca, već se odnosi isključivo na vlasnike.

3. Predvidljivost - odnosi se na jamstvo da će potrošač u svakom McDonald´sovom fastfoodu dobiti isti proizvod, iste kvalitete. Radnici su također „predvidljivi", jer rade po strogim uputama. Ritzer to slikovito dočarava izjavom jednog uposlenika: „Na ovom radnom mjestu bi mogao raditi i dobro dresirani majmun" (Ritzer,1999:181). Uposlenicima nije potrebno znanje niti elementarna kreativnost, jer funkcioniraju po principu „pokretne trake".

Ono što je u takvom sustavu najvažnije je brzina koja radnicima koristi u pripremi i posluživanju hrane, a na potrošaču je da što prije dovrši s konzumiranjem jela i „nestane" iz fast - fooda. Ritzer kroz mekdonaldizaciju uočava brojne nehumane aspekte. Navodi kako je količina i brzina dostupnosti proizvoda privid kvalitete koja je „servirana" potrošaču, jer on na taj način smatra da je za malo novca dobio „mnogo toga" i na to što želi ne mora dugo čekati. To konzumentu daje osjećaj da je „dobro prošao", ne uzimajući u obzir kvalitetu konzumiranog  proizvoda.

Oglašavanje McDonald´-ovog uspjeha potrošačima skreću pozornost na milijarde prodanih hamburgera. Fastfood restorani osim što pridaju važnost količini prodanih proizvoda, mjerljivost iskazuju kroz naglašavanje brzine usluge, odnosno vrijeme koje je utrošeno u  pripremu i posluživanje hrane, (što uključuje  i kućnu dostavu). Mjerljivost se očituje i kod preciznosti proizvodnje i to tako da su sadržaji (brze prehrane) limitirani kutijicama od kartona ili vrećicama, kako bi se nadzirala količina „porcije".

Ljudima, (posebno) u egizistencijalnoj nesigurnosti treba (takva) „upakirana" predvidljivost, koja im stvara privid sigurnosti, koju (svakodnevno) traže. Radnicima je u mekdonaldiziranim „kanđama" korporatista, omogućeno prividno lakše obavljanje posla, koji ne zahtjeva razmišljanje. Predvidljivost ponašanja i proizvoda se očituje u izgledu i ponašanju zaposlenika, istog „menija" s istim sastojcima, od kojih se priprema brza, a nezdrava prehrana.. Ritzer ukazuje na rizike koje mekdonaldizacija donosi za zdravlje potrošača: pretilost, povišen kolesterol, krvni tlak i šećerna bolest... U dokumentarnom filmu «I'm Lovin' it» (Super veliki ja») glavni junak eksperimentira mjesec dana komzumirajući McDonald'sove proizvode. U tih tridest dana, postaje ovisnik o hrani, pogubnom utjecaju ugljikohidrata dobivajući drastično na „kilaži". Priznaje da mu se raspoloženje podizalo s uzimanjem te jednolične hrane, (kao kod svake ovisnosti). Danas, u Njemačkoj (pokrajna Baden Wurttenberg) čak 78 posto svih djevojaka i žena u dobi od 19 do 28 godine ima poremećaje prehrane. Gotovo svaka druga žena pokazuje eating poremećaj. (Izvor: http://www.gesundheitswerkstatt.de/node/1911). 

Jedini pravi pokretač „racionalizacije" u sustavu mekdonaldizacije je profit. Vrednovanje načela učinkovitosti, mjerljivosti, predvidljivosti i kontrole pokazuje sve aspekte dehumanizacije i/ili otuđenja radnika i konzumenta. Proizvod je «progutao»  radnika i potrošača. Rizici koje mekdonaldizacija donosi, osobito su vidljivi na stil života i zdravlje. Znači li to da se čovjek današnjice naviknuo na dehumanizaciju, koje plasira mekdonaldizirano društvo?

Poznati talijanski komunikolog Perioni pravi  novu analogiju između ideologije i komunikacije, kada kaže da obje «podsjećaju na modu i konzumerizam". I doista, ako je  (i) komunikacija komercijalizirana, zar ima ikakve razlike između njih!? U velikom broju slučajeva. „teror uspješnosti pretvara se u apsolutni kriterij kvalitete" (S. Malović). Danas u Hrvatskoj imamo McDonald'sove restorane u Zagrebu, (na više adresa), Osijeku, (uz zgradu teatra), Splitu, Puli, Rijeci, Sisku, Šibeniku, Varaždinu; Velikoj Gorici, Karlovcu, dok u Zadru, liječnik po struci, aktualni dogradonačelnik, najavu istog obrazlaže:  „Mi pozdravljamo njihov dolazak jer McDonald's znači za turizam Grada prilično mnogo. Pritom mislim na činjenicu da ako imate njihov restoran u Gradu onda to znači jednu garanciju da je grad internacionalniji i da mu podiže ugled"(?!)

Kakav ugled, i po koju cijenu, pitam(o) se?