Ovu egzotičnu uragvajsku komediju pokreću grobar, smetlar, prodavač srećki za lutriju i lokalni ridikul kojima se pridoda i tajanstveni stranac - i već imate dobar temelj za zabavnu priču!

Nije teško za primjetiti da su kolege kolumnisti posljednjih par dana u debeloj hladovini te ih nije lako natjerati pred vruće monitore kako bi nas obradovali svojim fascinacijama.

No, show must go on pa sam u kino rupetini prije udarnih ljetnih blockbustera zavirio na majku svih mreža i upecao jedan, recimo to, ljetnom vremenu prikladan naslov. Film je to nešto starijeg datuma, no ako ga niste dosad pogledali i dalje je nov. Ovaj put ćemo zaviriti u jednu egzotičnu kinematografiju države zvane Urugvaj.

Rodriguez (H. Arana) predloži nekolicini svojih suseljana putovanje na more što oni s oduševljenjem prihvate, s obzirom da većinu svojih života nisu nikad ni izašli iz sela. Rodriguez pokupi seljane svojim kamionom ispred lokalnog kafića u kojeg je nedugo prije stigao zagonetni stranac. Brzo se sprijateljivši sa seljanima, stranac se na neznanje Rodrigueza pridruži grupici te se svi polako upute na more...

Možda film 'El Viaje Hacia El Mar' (iliti po naški Putovanje na obalu) nije najbolji predstavnik urugvajske kinematografije, ali je riječ o sasvim pristojnoj i zabavnoj komediji (čak bi se usudio reći feelgood filmu), koji na momente odiše nama dobro poznatim mediteranskim štihom, koliko god to zemljopisno bilo nemoguće.  

El Viaje Hacia El Mar (2003)

 

Režija: Guillermo Casanova

Uloge: Hugo Arana, Diego Delgrossi, Julio César Castro, Julio Calgano, Héctor Guido, César Troncoso, Quintana...

Žanr: komedija, avantrua

Trajanje: 78 min.Dovoljno je spomenuti da šaroliku skupinu čine grobar, smetlar, prodavač srećki za lutriju i lokalni ridikul kojima se pridoda i tajanstveni stranac i već imate dobar temelj za zabavnu priču.

Mada bi takva grupica određenim filmašima bila izvrstno polazište za komediju krcatu gegovima i nekim urnebesnim situacijama, redatelj Guillermo Casanova vodi ovu priču sasvim laganim tempom koji neće toliko nasmijavati koliko će vam održati konstantni osmijeh na licu.  

Iako se film žanrovski kategorizira kao komedija prije bi ga definirao kao klasični film ceste, pošto se većina radnje i odvija na samom putu ka obali u kojem se družina svako malo susretne sa kojekakvim problemima.

Dodatni šarm filmu pružaju povremene scene koje bi u krajnjem slučaju mogli nazvati čudnima, no ipak prerijetkima da bi ono konstantno smješkanje razvukle u jedan jači udar smijeha.

Valja isto tako spomenuti da se radnja filma odvija potkraj 50-ih, pa stoga nije teško i povući neke paralele s primjerice talijanskim komedijama toga perioda, kao niti neizbježnu usporedbu s draguljom ex-yu kinematografije 'Ko To Tamo Peva' koji je ipak po mojem mišljenju nemjerljivo bolji i duhovitiji film.

'El Viaje Hacia El Mar' bi preporučio svima onima koji su željni gledanja nešto sporijeg filma ispunjenog nostalgijom i povremenim komičnim situacijama i koji čovjeku legne, poput recimo druge hladne pive koja nakon utaženja žeđi sa prvom samo lagano klizi niz grlo i izaziva osjećaj ugode.

Prije nego nam kina napadnu kojekakvi ljudi-pauci, ljudi-šišmiši i ostali likovi američke tvornice snova, pronađite vremena i za ovakve skrivene filmiće, koji će vas u najmanju ruku oraspoložiti i uputiti  gledanju nekih do sada u nas rijetko viđenih kinematografija.