Trebalo je sabrati dojmove i podvući čvrstu crtu sad kad je treći Film Forum festival za nama. Osvrt ćemo proći kronološki do same ceremonije zatvaranja

Trebalo je sabrati dojmove i podvući čvrstu crtu sad kad je treći Film Forum festival za nama. Kao i većina smrtnika u ovom gradu nažalost nisam uspio pogledati podosta naslova jer koliko god čarolija filma privlači, toliko stvarnost ne dozvoljava. 

Bilo kako bilo, pokušat ću vam u kratkim crticama opisati filmove koje sam tijekom festivala ipak uspio pogledati, a ujedno i izložiti njihove mane i vrline. Osvrt ćemo proći kronološki do same ceremonije zatvaranja, a cijelu priču započinjemo prošlogodišnjim laureatom Venecijanskog festivala odnosno Mostre.

Faust (2011)

Režija: Aleksandr Sokurov

Uloge: Johannes Zeiler, Anton Adasinsky, Isolda Dychauk, Georg Friedrich...

Žanr: Drama, fantazija

Trajanje: 140 min.

Unatoč prestižnim nagradama kojima se okitio, 'Faust' Aleksandra Sokurova je poprilično zamoran i spor film koji je kod većine gledatelja na festivalu prizvao agoniju svojim predugim trajanjem i agonijom bola koje su nanosile neudobne sjedalice. 

Klasičnu Goetheovu priču Sokurov je preradio izmjenivši jedan od najznačajnijih segmenata priče, naime, u filmu Faust ne proda dušu đavlu za vječnu mladost već zatraži noć s prekrasnom djevojkom Margarete. Hmmm...., no, dobro. To se još i da prožvakati što se ne može reći za Sokoruvov stil režije koji previše naginje eksperimentalnom filmu prožetom teatralnim (no i jako dobrim) ulogama, sa zamorno dugim kadrovima i konstantnim izmjenama tehnike snimanja. Ukratko, mene nije dojmio, a po reakciji publike nije niti njih. 

Tabu (2012)

Režija: Miguel Gomes

Uloge: Teresa Madruga, Laurel Soveral, Isabel Muñoz Cardoso, Ana Moriera, Carloto Cotta, Henrique Espírito Santo...

Žanr: Drama

Trajanje: 118 min

Treći film portugalskog redatelja Miguela Gomesa je nostalgična ljubavna drama podijeljena u dva dijela. Prvi dio prati usamljenu Pilar (T. Madruga) kojoj u tužnoj svakodnevici obilježenom brigom o novonastaloj globalnoj krizi društvo čine ekscentrična susjeda Aurora (L. Soveral) i njezina sluškinja Santa (I.M. Cardoso). Pri samrti Aurora zatraži od Pilar da joj pronađe misterioznog gospodina Venturu. Aurorinom smrću završi prvi dio filma te se u drugom dijelu vraćamo u prošlost, gdje u Africi u podnožju planine Tabu upoznajemo mladu Auroru čiji se idilični život naruši dolaskom fatalnog mladića pod imenom Ventura...

'Tabu' je jedan od ponajboljih filmova prikaznih na festivalu te je prava šteta što postoje jako male šanse da ga ikad ugledate na velikom platnu jer je opće poznato da naši distributeri rijetko imaju sluha za ovakav tip filmova. Nostalgičan, melankoličan no briljantno odrežiran i osmišljen film po završetku festivala se okitio nagradom za najbolju režiju, što je još samo jedan dodatan razlog da ga pogledate ako na koji način uspijete doći do njega. 

Kriegerin (2011)

Režija: David Wnendt

Uloge: Alina Levshin, Jella Haase, Sayed Ahmad, Gerdy Ziint, Lukas Stelner, Uwe Preuss...

Žanr: Drama

Samoiskupljenje neonacista (u ovom slučaju neonacistica), zvuči poznato?

Upravo me taj 'već viđeno' osjećaj ostavio ravnodušnim ka protagonistima filma koji su uz određene izmjene viđeni u puno boljim uratcima slične tematike kao npr. 'American History X', 'Romper Stomper', 'This Is England' ili 'The Believer'. Nažalost, 'Kriegerin' iliti pod festivalskim naslovom predstavljen 'Combat Girls' nije ni približno upečatljiv poput navedenih, no kao i takav nudi neke zanimljive scene obogaćene prvenstveno dobrom glumom Aline Levshin (žiri ju je proglasio najboljom glumicom s čim se ipak ne bih složio). Ostalo, lako zaboravljivo. 

Sonja i Bik (2012)

Režija: Olga Vorkapić

Uloge: Judita Franković, Goran Bogdan, Dejan Aćimović, Ivo Gregurević, Barbara Prpić, Csilla Barath-Bastaić...

Žanr: Komedija

Trajanje: 103 min.

Hrvatski film je napokon dočekao komediju koja ne samo da je gledljiva već u nekolicini scena i izrazito zabavna.

Najveći je problem što u priči o mladoj zagrebačkoj aktivistici i pripadnici društva za zaštitu životinja Sonji (jako dobra J. Franković) i sposobnom prodavaču osiguranja (porijeklom vlaju iz dalmatinske zagore) Anti (G. Bogdan) što smo takve i slične priče vidjeli već bezbroj puta u tzv. humorističnim serijama poput 'Naši i Vaši', 'Stipe u gostima', itd, itd... Ipak, redateljica Vorkapić i koscenarist Elvis Bošnjak uspjeli su zgotoviti sasvim solidnu romantičnu komediju koja bi se sudeći po reakciji publike mogla prometnuti u mali kino-hit.

Amour (2012)

Režija: Michael Haneke

Uloge: Jean-Louis Trintignant, Emmanuelle Riva, Isabelle Huppert, Alexandre Tharaud...

Žanr: Drama

Trajanje: 125 min.

Posljednji film u natjecateljskoj konkurenciji festivala je po mojem mišljenju i najbolji od ovdje navedenih, a tome svjedoči i reakcija publike čiji su dojmovi nakon prikazivanja bili izraženi samo superlativima. Ovogodišnji laureat Canneskog festivala priča je u umirovljenom bračnom paru intelektualaca čiji se životi drastično promjene nakon što Anne (E. Riva) doživi moždani udar.   

Brutalno realan, intezivno emotivan, intiman pogled u ljudsku tragediju, virtuozno odrežiran od strane najboljeg europskog redatelja današnjice Michaela Hanekea sa maestralnim glumačkim izvedbama veterana Emmanuelle Rive i Jean-Louisa Trintignanta. To bi u kratkim crticama bio dojam ovog izuzetnog filma koji po mišljenju žirija našeg festivala ne zaslužuje nikakvo priznanje, no o tome ćemo u nastavku teksta.

Malo pomalo i stigli smo do petka kad je zbog nepredvidljivog vremena ceremonija zatvaranja premještena u Kazalište lutaka. Na kraju cijele balade taj prostor je ispao sasvim adekvatan s obzirom na događaje koji su obilježili zatvaranje.

Strka, zbrka i amaterizam volontera (no kako im zamjeriti kad su ipak volonteri?) nisu pretjerano narušili raspoloženje ekipe koja je sudjelovala, bilo u organizaciji ili žirijima festivala. Nažalost, kako sam već u uvodu naglasio, nisam uspio pogledati sve filmove (ponajprije mi je žao za 'Baiknour' i 'Smrt čoveka na Balkanu') no najviše mi žao što je dosta ležerni žiri zbog - pretpostavljam prijateljskih odnosa, nagrade dodijelio onima koji nisu niti sjena nekima od nominiranih (prvenstveno mislim na 'Amour'). 

Ako je stav žirija bio takav da nagrade dodijele onima koji su direktno ili indirektno povezani s članovima žirija i organizatorima ('Alois Nebel') onda nisu ni trebali u službenu konkurenciju uvrstiti naslove poput 'Amoura' ili 'Fausta' već ih prikazati po otvaranju odnosno zatvaranju festivala.

Sve u svemu, uz sve nedostatke i pogreške ipak moram opet pohvaliti direktora festivala Sergeja Stanojkovskog čija je vizija zaživjela i koji nastoji publici pružiti što kvalitetnije 'male' filmove koje ćete teško gledati u redovitim kinoprogramima.

Treba svakako spomenuti i bezbroj radionica, foruma i ostalog popratnog programa koji je dodatno obogatio ovaj festival. Sa svjetlim pogledom u budućnost, s nestrpljenjem iščekujem slijedeće ljeto kad će film opet vladati našim gradom.