Film je u određenim scenama bolno iskren, pa čak i brutalan, poput nehumanih životnih uvjeta, no odiše snagom i optimizmom

Dragi moji, ušli smo u veljaču i još nas dijeli samo par tjedana do 85. ceremonije svima znane nagrade Oscar. Polako zaokružujemo krug kandidata koji imaju ili najviše nominacija (izgleda) ili će na kraju balade biti zabilježeni kao neki od najvećih gubitnika same dodjele.

Beasts of the Southern Wild (2012)

Režija: Benth Zeitlin

Uloge: Quvenzhané Wallis, Dwight Henry,
Levy Easterly, Lowell Landes, Pamela Harper, Gina Montana, Amber Henry...

Žanr: Drama, fantasy

Trajanje: 93 min.Ovaj tjedan ćemo se pozabaviti s naslovom koji ostavlja možda i najbolji umjetnički dojam, a ujedno ima možda i najmanje izgleda za osvajanjem prestižnih kipića.

Polovi se otapaju rapidnom brzinom što izaziva velike poplave i učestale oluje. Dok je većina stanovništva sigurnost pronašla unutar gradova ograđenih betonskim zidinama i branama, 6-godišnja djevojčica Hushpuppy (Q. Wallis) je ostala živjeti s teško oboljelim ocem Winkom (D. Henry) i nekolicinom marginalaca u močvarnom području unutar trusnih kuća i koliba. Iako su vlasti naredile evakuaciju, Wink ne želi napustiti svoju kolibu i odlučno odbija bilo kakvu pomoć. Hushpuppy pokušava preživjeti uz sve manju podršku psihički nestabilnog oca te im se uz neimaštinu i vremenske neprilike stvori nova prijetnja, iz otopljenog leda se oslobode mitska bića Aurochsi...

E, sad... da mi je netko prije par mjeseci rekao da će se ovaj film naći u izboru za Oscara ( i to u kategorijama za najbolji film, režiju, gl. glumicu i scenarij), ne da ga ne bi shvatio za ozbiljno, već bi me uzrujao tom neslanom šalom. No, čuda se ipak ponekad dogode pa su me ove nominacije uhvatile nespremna i zadivljena sa spoznajom da se glasačka struja (generacije) Akademije možda napokon mijenja na bolje.

Kada bacite pogled na ime redatelja, odnosno glumačku postavu, prvo ćete se počeškati po glavi a onda upitati 'koji su sad ovi?'. Malo tko (uključujući i mene samog) je do sad čuo za ime Bentha Zeitlina što i ne čudi, osobito uzevši u obzir da spomenuti gospodin za sobom ima tek nekoliko kratkih filmova (mahom urađene u stop-motion animaciji).

Nakon brojnih priznanja za spomenute filmiće, Zeitlin se odvažio napraviti korak više i kreirati dugometražni film s vrlo malim budžetom (nešto manje od 2 milijuna dolara), pričom baziranoj na predstavi 'Juicy And Delicious' autorice Lucy Alibar (s istom i supotpisuje scenarij). Za lokaciju snimanja odabrano je mjesto imena Montegut (Louisiana) u čiji se blizini nalaze brojna izolirana ribarska naselja dobrano nagrižena i devastirana brojnim uraganima i plimama.

Sam casting za film odvijao se nasuprot pekarnice u vlasništvu Dwighta Henrya koji je nakon dužeg nagovaranja filmske ekipe pristao doći na audiciju, gdje mu je pristala ni manje ni više već glavna muška uloga (usput rečeno, jako dobro odglumljena). Uloga Hushpuppy pripala je na oduševljenje sviju maloj Quvenzhané Wallis koja je očarala prisutne razgovjetnim i zrelim čitanjem teksta, vriskom i po riječima redatelja, podrigivanjem na zapovijed.

Ostatak malobrojne glumačke ekipe su skupili među samim stanovnicima Monteguta, što je dodatno pridonijelo realizmu i kvazidokumentarističkom stilu snimanja. Mnogi će taj nesređeni i neuredni prikaz života 'Bathtuba' (imaginarno mjesto naših protagonista) usporediti s ciganskim naseljima Kusturičinih filmova, no tako možemo reći da je sam Kusturica isto tako lako mogao biti inspiriran sa, primjerice, derutnim barakama antijunaka kultne komedije Ettorea Scole 'Brutti, Sporchi E Cativi' (1976). 

Pustimo mi ipak Kusturicu i Scolea po strani i vratimo se našoj priči, priči koja u sebi spaja brojne mitske proporcije, magiju ruralnih područja i malih ljudi, ekološku pljusku i humanost za ispuniti tri filma.

 

Film je u  određenim scenama bolno iskren, pa čak i brutalan, poput nehumanih životnih uvjeta, no odiše snagom i optimizmom koji nadilaze kako oluje tako i mitska bića.

Lik Hushpuppy (naprosto očaravajuća izvedba male Quvenzhané Wallis) je puno snažniji od matrijahalnog prikaza 6-godišnje djevojčice (koliko god to banalno zvučalo) i usudit ću se reći - predstavlja određenu viziju modernog Mesije.   

Vjerojatno ste negdje pročitali podatak da je mala Quvenzhané Wallis najmlađa glumica ikad nominarana (9 godina) za nagradu Oscar, no postavlja se pitanje, nije li ta nominacija ipak pretjerana, uzevši u obzir da joj je to tek prvi film u bez sumnje obećavajućoj karijeri? Kako god bilo, ulogu je odglumila na sasvim profesionalan način i sama nominacija će joj biti dobra odskočna daska za buduće projekte.

Kao predstavnik modernog nezavisnog filma Zeitlin nanovo promiče inovativnost i smjelost koja je odavno prešla granice između komercijalnog i nezavisnog (pogledajte npr. braću Cohen ili Soderbergha) i veseli što su Akademijini glasači to prepoznali. Iako su izgledi za osvajanjem nagrada ravni nuli, isto smo mogli pretpostavljati i za same nominacije, pa vidite što se ipak desilo. Kako god na kraju bilo, veselimo se ovakvim malim i originalnim pričama kao što se i unaprijed veslimo narednim filmovima talentiranog redatelja odnosno njegovih glumačkih otkrića.