Još dok pišem ovaj tekst pred očima mi se izmjenjuju sličice i kadrovi ovog konfuznog i do boli stilski nabrijanog tripa koji se kad tad trebao desiti redatelju Refnu

Prošle su skoro dvije pune godine, no sjećam se kao jučer te prohladne večeri potkraj rujna 2011.-e kad sam se s nestrpljenjem pa čak i blagom nelagodom uputio kinu. Naziv filma koji je u tolikoj mjeri uzburkao moje osjećaje, krio se iza imena 'Drive,' a mislim da većini nije potrebno objašnjenje. 

Only God Forgives (2013)

Režija: Nicolas Winding Refn

Uloge: Ryan Gosling, Kristin Scott Thomas, Vithaya Pansrigarm, Gordon Brown, Yayaying Rhatha Phongam, Tom Burke...

Žanr: Kriminalistički, drama

Trajanje: 90 min.

Bio je to savršen primjer za usklađenu koordinaciju na relaciji redatelj (Nicolas Winding Refn) - glumac (Ryan Gosling), a kako to izgleda iz pokušaja broj dva, odnedavno i sami možete provjeriti. Da li se čekanje isplatilo...?

Julian (R. Gosling) sa starijim bratom Billyem (T. Burke) živi u Bangkoku gdje upravlja sa kick-box klubom koji služi isključivo kao paravan za internacionalno krijumčarenje droge. Billy ima nastranu sklonost prema mlađim prostitutkama te jedne večeri u napadu ludila siluje i ubije jednu lokalnu maloljetnu prostitutku.

Na mjesto uviđaja stigne kontroverzni ali i pravični policijski poručnik Chang (V. Pansrigarm) koji nakon što pregleda mjesto umorstva, dozvoli ocu ubijene da sam sprovede pravdu nad Billyem. Po likvidaciji Billya u Bangkok stiže Julianova i Billyeva majka Crystal (K.Scott Thomas) koja traži osvetu za ubijenog sina....  

Film je krajem svibnja u Cannesu na nestrpljenje mnogih dočekao svoju premijeru prethodno najavljivan na sva zvona kao svojevrsni nastavak sad već kultnog 'Drive-a', no reakcija kojom je ispraćen prilikom prikazivanja posljednjih kadrova bila je nažalost sramotna. Veći dio gledateljstva dobrano se zacrvenio u nastojanju da bude što glasniji u salvi zvižduka, no našao se i pokoji gledatelj koji se ustao i gromovito zapljeskao.

Čija je reakcija bila pravovaljana? Teško, jako teško mi je odgovoriti na to pitanje. Istina leži negdje na pola puta. Još dok pišem ovaj tekst pred očima mi se izmjenjuju sličice i kadrovi ovog konfuznog i do boli stilski nabrijanog tripa koji se kad tad trebao desiti redatelju Refnu.

 

Ukoliko ste upoznati s njegovim redateljskim opusom lako biste mogli pronaći sekvence viđene ponajprije u spomenutom 'Drive-u', vikinškoj art sagi 'Valhalla Rising' odnosno stilski dotjeranoj biografiji 'Bronson'. Refn je sva ta tri spomenuta filma stavio u jednu zdjelu sa puno ali jako puno jarke crvene boje, puuuunooo eksplicitnih scena nasilja, dodao malo začina u stilu modernog westerna te otišao preko puta kod susjeda Lyncha da mu posudi koju žlicu surealnosti. Ručak je poslužen!

Hmmm... sad dolazimo do okusa. Volite li dobro začinjeno ili blago?

Refn se kao pravi sadistički kuhar pobrinuo da je film prezačinjen i jak, a ujedno i bljutav i bezukusan.

Jednu stvar ću vam ipak otkriti. Refn ima nos za odabir glumaca koji u ulogama nekarakterističnima za njihov glumački opus jednostavno briljiraju. U 'Drive-u' smo imali fantastičnog Alberta Brooksa dok se ovdje se za takav dojam pobrinula Kristin Scott Thomas.

Gosling? Tih, samozatajan, coolersko pozerski nastup kojeg ćete ili prožvakati ili jako brzo zaboraviti.

Refn se ovaj put dobro poigrao sa publikom. Prodavao nam je spiku u 'Driveu-' i svi su manje-više (uključujući i autora ovog teksta) ostali zabezeknuto oduševljeni.

Ovaj put nam Refn prodaje skoro pa istu spiku i reakcija je bila suprotno očekivanom no moje je mišljenje ili jeste ili niste popušili njegovo poigravanje, ja na sve svoje čuđenje, jesam!