Dok se ostatak nacije pripremao za oluju kataklizmičkih razmjera (blago našim medijima koji su uz sve postojeće nedaće skloni pumpanju i običnih ciklona), ja sam se pripremao za obred gledanja jednog horor naslova koji je po reakcijama kako kritike tako i publike definitivno vrijedan pažnje svakog ljubitelja spomenutog žanra.

Ed (P. Wilson) i Lorraine Warren (V. Farmiga) su poznati par istražitelja paranormalnih pojava koji se prilikom većine svojih slučaja više susreće sa prevarama i kojekavim podvalama negoli sa pravim slučajevima opsjednutosti i sl. pojavama.

Nakon jednog od svojih brojnih sveučilišnih predavanja, Edu i Lorraine se za pomoć obrati Carolyn Perron (L.Taylor) koja se sa suprugom Rogerom (R.Livingston) i njihovih petero kćeri nedavno uselila u kuću u kojoj su se uskoro počele dešavati neobjašnjive i jezive stvari...

Sam Bog će znati koliko je samo snimljeno filmova i serija vezano uz tematiku paranormalnog, opsjednutosti, duhova, itd, itd, itd.. Logično je stoga pitanje - Što je u ovom slučaju novo, zastrašujuće, originalno?- Odgovor je - I ništa i sve.-

Dao bih se okladiti da ni sami ne znate koliko puta ste u najavi filma pročitali obavijest da ja priča bazirana, temeljena, inspirirana i ko zna što sve ne po istinitim događajima. E pa, izgleda da je i ovo jedna od takvih. Koliko je na kraju balade to istina ili ne, možda je i bolje da ne znamo no samo naglašavanje te činjenice visi nam nad glavom tijekom cijelog filma i definitivno podiže dozu jeze na puno veću razinu.

O bračnom paru istražitelja Warren zna se jako puno (posebice ako vas inače zanimaju polja paranormalnog, demonologije i sl.) no mnogi će se s njima susresti upravo u ovom filmu iako su mnogi njihovi slučajevi već desetljećima bili inspiracija hollywoodskih scenarista.

Dovoljno će biti spominjanje slučaja Amityville koji je uz film iz 1979-e iznjedrio brojne nastavke i remake no sudeći po samim najavama ovog filma, niti jedan slučaj (kojih je navodno i preko 10 tisuća) ih nije zaprepastio kao ovaj.

Priča oko snimanja filma proteže se puna dva desetljeća (!) kad je sam Ed Warren pustio snimke intervjua sa Carolyn Perron producentu Tonyu DeRosa-Grundu sa idejom o filmskoj ekranizaciji no nakon dugogodišnjih silnih napora snimanje je otpočelo tek početkom 2011-e.

Režiju je preuzeo možda i ponajbolji horor redatelj današnjice James Wan (Saw, Death Sentence, Insidious...) dok su uloge bračnog para Warren pripale Veri Farmigi (odnedavno majci našeg najdražeg filmskog psihopata Normana Batesa u serijalu 'Bates Motel') odnosno Wanovom junaku prethodne horor uspješnice 'Insidious' (tematikom dosta slične) Patricku Wilsonu.

Zašto je ovaj film dobio tako pozitivne reakcije? Kao što sam već spomenuo, činjenica (ili ne) da je priča bazirana na stvarnim događajima svjesno nam 'visi' u mislima od prve minute i zvuči naprosto nevjerovatno da su se navedene stvari stvarno nekom desile.

Iako su svi već toliko puta viđeni segmenti i ovdje prisutni (duhovi, neartikulirani urlici, levitacija, pomicanje stvari i sl.), Wan ima dovoljno znanja i vještine da ih prezentira na adekvatan način (škripanje vrata, drhtava kamera, dozirane 'buuu' scene...).

Samoj atmosferi pridonosi i činjenica da se događaji zbivaju početkom 70-ih što nosi svoj neodoljivi retro štih sa neizostavnom glazbenom pozadinom (uz iznimku 'friških' Dead Man's Bones). Glumci su redom izvrsni, scenarij na momente ima rupa ispunjenih klišejima no najveća dobit je sigurna i sad već rutinirana režija Jamesa Wana.

Film se zasigurno neće naći na ljestvici naj horora svih vremena ali je definitivno u samom vrhu najboljih ostvarenja žanra ove godine i čvrsta preporuka za sve fanove žanra.