Ne znam za vas, ali ja sam u dva dana prešla iz kupaćeg kostima i japanki u kanotjeru, čarape, dvi majice i zimske gaće. I da ne zaboravim, čizme za kišu.

Dosadnu, glupu, nimalo romantičnu kišu, onu koja ne prestaje cmoljiti, uopće ne pada pošteno, da se smiluje i stane, nego samo kvari dan, iz sata u sat.

Taman kad pomisliš da je prestalo, evo nje opet, pljuc, pljuc! Pa sad ti budi raspoložen.

Odavno već koncem rujna, kada se gradom šeta sve manje turista, čujem kako ''nema prijelaza'', nema pravog babljeg ljeta, koje bi te ispunilo zadovoljstvom što je još dovoljno ljetno, a nema gužve, pa možeš guštati i biti turist u vlastitom gradu. Sve su ulice tvoje, sve su plaže na dlanu, a zalasci sunca tako krvavi da se pitaš jesi li skroz puka' kad primjećuješ takve stvari, larger than life.

Svi oni koji su uvjereni da prijelaza nema i da ćemo stvarno iz ljeta direktno u z, z, z, zimu... bojim se da su u pravu.

Nastavi li ovo nebesko naricanje, znam barem pet osoba koje će zaglibiti u tzv. SAP-u.

Što je sad to, pitate se? Neka nova, progresivna, poštena politička opcija? Pogrešno.

Znanstvenici su ponovo bili vrijedna čeljad i istraživanjem potvrdili da su ljudi pod ovako prekrasnim meteorološkim utjecajem skloni Sezonskom Afektivnom Poremećaju.

Naravno, dovoljno smo i sami bistri da zaključimo kako nam manjak dnevne svjetlosti, posebno u kombinaciji sa zvukom uporne kiše, djeluje na mozak i (ne)raspoloženje, izazivajući u nama samo dosadu, umor, pospanost, potrebu za izležavanjem... grickanjem... spavanjem... pretvaramo li se tako u životinje koje se spremaju za zimski san, pitaju se znanstvenici. I nastavljaju s ispitivanjem.

Tako se oni bore protiv vlastite sezonske depresije.

Što stručnjaci savjetuju? Naravno, reći će: pokrenite se! Pokušajte boraviti što više na dnevnom svjetlu, izađite čim vam se pruži prilika, kišobrane u ruke i s noge na nogu... ako uspijete, dok je još dan, jer kada u 16 sati bude mrak, oni koji tada izađu s posla mogu samo nastaviti šetnju pod neonskim svjetlima.

Bavite se fizičkim aktivnostima, preporučaju...

Kombinacija svjetla i akcije, pa makar i umjetnog svjetla i bilo kakvog kretanja, dovoljna je da vam se vrati volja i vedrina.

A kako primjećujem, Zadrani su već otkrili način za borbu protiv SAP-a. Kreću se u kolonama prema trgovačkim centrima, tamo gdje imaju i svjetla i pune police i kofein i osiguran parking i akcije i popuste i puuuno prostora za šetnju, od trgovine do trgovine.

Vrag odnija i kišu, sve je lakše kada imamo krov nad glavom. Pa makar i praznog takujina.

Umeđuvremenu, u srcu grada seoba naroda ostavlja tragove u vidu brava i lokota na brojnim lokacijama koje su tijekom ljetnih mjeseci nudile svašta-nešto: suvenire, pomfrit, rakiju... grad se povlači baš kao spomenuta životinja, ide na zimski spavanac, već sada usred tjedna iza 21 sat možete se sjuriti skateboardom od Trga Petra Zoranića do Gospe od zdravlja.

Bez kacige. Zatvorenih očiju. Samo ravno.