Stigao je vikend i sve se svelo na jedno pitanje - gledati drugi nastavak ultranabrijanog i 'školarcima' naklonjenog Spidermana ili novi fijasko posrnulog Johnnya Deppa? Ubijte me.

Opet sam pao na nostalgiju. Kao dugogodišnjem fanu filmskog opusa Johnnya Deppa (barem kroz njegove hiperproduktivne i kvalitetne 90-e), nije mi vrag dao mira već sam tvrdoglavo odlučio prkositi lošim kritikama i kriminalno slabom odazivu američke publike te otići u kino i pogledati što je to točno pošlo po krivu.

Doktor Will Caster (J. Depp) je jedan od vodećih svjetskih znanstvenika na polju razvitka umjetne inteligencije. U suradnji sa svojom suprugom i kolegicom Evelyn (R. Hall) odnosno prijateljem Maxom (P. Bettany), Will je na pragu revolucionarnog otkrića koje bi trebalo izmjeniti život kakvim ga poznajemo.

Nakon održanog predavanja na kojem je trebao sakupiti sponzore za završna istraživanja, nad Willom je izvršen atentat koji na se prvi pogled učini bezopasnim no uskoro se dozna da je metak kojim je Will okrznut utopljen u radioaktivni materijal. Liječnici Willu prognoziraju još 30-ak dana života. 

Evelyn uvjeri Maxa da joj pomogne o gotovo nemogućem pokušaju da prebaci Willovu svijest unutar programa umjetne inteligencije na kojem je radio. Usprkos nemogućim izgledima, Evelyn i Max uspiju no uskoro se upitaju da li je to bila pogreška i da li programom upravlja Willova svijest ili umjetna inteligencija...

Hmmm...koliko god priča na prvi pogled djelovala intrigantno a ujedno i sasvim apsurdno, bojim se da vam moram reći da je ovaj drugi zaključak sukladniji konačnoj ocjeni filma. Ipak, što ili tko je uzrok tome?

Ukoliko niste totalni, fanatični, pomalo i psihotični obožavatelj Christophera Nolana, tvorca nove Batman (iliti Dark Knight) trilogije, teško da ste onda i čuli za ime Wallya Pfistera. Kakve veze imaju ta dvojica? Kratko rečeno, da nije bilo Wallya Pfistera teško da bi bilo i recimo to, snažnog vizualnog identiteta Nolanovih pa...gotovo svih do sad snimljenih filmova.

Wally Pfister je vrhunski snimatelj koji je, hmm...pa u u maniri jednog primjerice Jana De Bonta (sad već dobrano zaboravljenog) odlučio sebi podići ljestvicu ega i odvažiti se na redateljski debi. Eeee, moj Wally. Sve je on lijepo osmislio. Domogao se intrigantnog scenarija (bar se tako činilo), dobio enormnu podršku i blagoslov svojeg omiljenog redatelja i kolege Nolana (u završnici i izvršni producent filma) te je uz pozamašan budžet (100 milijuna dolara!) skupio A liga glumce predvođene superstarom Johnnyem Deppom i krenuo u pohod. 

No u pohod na što? Najveći fijasko godine? To možda i da. Film koji pričom inzistira na onom 'znanstvenom' u definiciji znanstveno-fantastičnog filma, nema apsolutno nikakvog smisla. Cijela bla-bla-bla radnja zasnovana je na ideji koja je ravna nemogućem bez obzira na onaj 'fantastični' dio. 

Puno priče, naklapanja i uvjeravanja u nešto na što iole ozbiljniji znanstvenici, fizičari ili matematičari mogu odmahnti rukom sa ogromnom količinom podsmijeha, nije niti približno dovoljan razlog za gledanje ovog zamornog i posve naivnog filma.Transcendence (2014)

Režija: Wally Pfister

Uloge: Johnny Depp, Rebecca Hall, Paul Bettany, Cillian Murphy, Kate Mara, Morgan Freeman, Cole Hauser, Clifton Collins Jr....

Romantično-emocionalni segment između tragično razdvojenih pa opet čudom spojenih supružnika? Ma jok. Ništa, nula. Kemije između Deppa i Hall gotovo nema, pogotovo iz razloga što je njegova tzv. uloga svedena na kompjutersku projekciju kojom on upravlja na pomalo naratorski, hladan način. U sličnoj mada opet drugačijoj varijanti takvog oblika ljubavi, dajte mi Jonzeov "Her" bilo kad.

Depp, koji je uzgred rečeno 'okrenuo' 20 milijuna dolara (+ sad već upitnih 15% sveukupne zarade) honorarčića, ne pruža glumački gotovo ništa. Totalno nezainteresiran, gotovo robotički pristup (i to ne samo svojoj računalnoj projekciji) pomalo ubija nadu u njegov skori glumački povratak. Kao kompjuterska simulacija unatoč besprijekornim efektima karizmom  inferioran liku kultne serije "Max Headroom". Kao opasan, zastrašujuć? Niti blizu Kubrickovom HAL-u 9000.

Freeman, Murphy? Gotovo bezpotrebni, scenaristički potpuno zanemareni. Bettany? Trudi se sasvim dovoljno no i to je uzaludno kad vidite pomalo smiješne i nevjerovatne prevrate njegova lika u scenariju ispunjenom ne rupama , nego rupetinama. Gdje je točno pošlo 100 milijuna dolara budžeta, ubijte me ako znam. Kod ovakvog tipa filma, očekuje se barem nekakvo vizualno iskustvo, suludo izdr.... specijalnih efekata, opet ništa. Konačnu pouku upozorenja da se čovjek ne igra boga, vidjeli smo već nebrojeno puta no ovako loše realiziranu ne shvaćam niti najmanje ozbiljnom.