Ovaj tjedan seciramo "Enemy" i "Bette living trough chemistry"!!

Nisam već mjesecima u jedan tekst ubacio dva filmska noviteta a s obzirom da jedan od odabranih za ovaj tjedan svojim sadržajem vjerovatno neće privući znatiželjne mase, tu je i onaj koji će vam dobro 'leći' za razbibrigu. Krenimo s onim kojeg bi blago mogao nazvati filmska 'noćna mora' jer ne sumnjam da će onima koji se odluče pogledati ga iznad glave dugo visiti brojni upitnici.

Enemy (2013)

Režija: Denis Villeneuve

Uloge: Jake Gyllenhaal, Mélanie Laurent, Sarah Gadon, Isabella Rossellini, Joshua Peace...

Žanr: Misterija, triler

Trajanje: 90 min.Sveučilišnom profesoru Adamu (J.Gyllenhaal) dani se svode na rutinu koju uz posao čine još samo redoviti, žestoki ali i hladni seksualni odnosi sa djevojkom Mary (M.Laurent). Prilikom jednog usputnog razgovora sa sveučilišnim kolegom, isti mu preporuči jedan film za gledanje.  

U pukoj znatiželji, Adam odluči pogledati film no prilikom gledanja ostane šokiran scenom u kojoj u jednoj od epizodnih uloga ugleda muškarca koji mu u potpunosti nalikuje. Adama polako obuzme opsesija za svojim dvojnikom no ta njegova opsesija uskoro pokrene nezamisliv tijek događaja...  

Prošle godine, talentirani kanadski redatelj Denis Villeneuve izazvao je lavinu oduševljenja sa svojom oporom triler dramom "Prisoners" no, malo tko je znao da je neposredno prije početka snimanja navedenog filma, Villeneuve zgotovio još jedan u kojem glavnu ulogu iliti točnije, uloge, također tumači Jake Gyllenhaal. U ovom slučaju zaboravite na "Prisonerse", Villeneuve nam je priuštio nešto za što amerikanci imaju jedan prokleto adekvatan izraz a taj se krije iza riječi mindfuck.  

Ne prolaze niti minute filma a već polako shvaćate da ste upali u zamku. Nešto se ovdje čudno događa, riječi koje vam prolaze mislima zvuče poput: Koji je ovo k....? Radnja polagano, al' doslovno, polagano odmiče i počinju pretpostavke. Malo Lyncha, malo Cronenberga.. Proždire vas osjećaj nelagode, sve teže dišete, zgrade su hladne poput nekih golemih santi leda, sve je blago sivkasto, žuto, isprazno. Kakav li je ovo kafkijanski pakao?

Da li su Adam i Anthony jedna te ista osoba? Da li je jedan od njih samo projekcija, potisnuta, mračna želja za promjenom? Ako mislite da nam Villeneuve na kraju nudi odgovore, varate se. On nas pušta da se mučimo, gušimo u neznanju i nelagodi, da ta i brojna druga pitanja tumačimo kako sami želimo. Moja preporuka? Prepustite se začuđujućoj atmosferi i ne razbijajte glavu oko nečeg što možda niti nema odgovore. Niste zadovoljni s tim zaključkom? Onda pokušajte pronaći knjigu 'The Double' Joséa Saramaga koja možda ipak nudi neke suvislije odgovore negoli njezin filmski predložak. A sam kraj filma? Definitivno za pamćenje. 

Srećom po vas, kako ovaj tjedan ne bi ostao obilježen mračnim i konfuznim tonovima pobrinula se jedna komedija iz kategorije 'superlake'. 

Better Living Through Chemistry (2014)

Režija: Geoff Moore, David Posamentier

Uloge: Sam Rockwell, Olivia Wilde, Michelle Monaghan, Jane Fonda, Ray Liotta, Norbert Leo Butz, Ben Schwartz..

Žanr: komedija, drama

Trajanje: 91 min.Doug (S.Rockwell) je dobrodušni farmaceut čiju plahu narav iskorištavaju kako zaposlenici i stranke tako i njegova samodopadna supruga Kara (M.Monaghan). Kolotečinu Dougova života razbije u grad novopridošla mušterija, fatalna Elizabeth (O.Wilde). 

Elizabeth uvjeri Douga kako nesnošljivost života može lakše preboljeti uzimajući kojekakve tablete te njih dvoje uskoro započnu burnu aferu u kojoj uz redoviti seks uključe i nebrojene količine tableta. Doug promjeni svoju životnu rutinu, opusti se što ubrzo zamijete i njegovi najbliži, no strka nastane kad Doug i Elizabeth odluče likvidirati njezina supruga Jacka (R.Liotta)...

Kao debitantski scenarističko/redateljski projekt dua Goeff / Posamentier, ovaj film bi se mogao nazvati pravim malim podvigom. Lagan, gotovo lepršav tijek nerijetko lucidnih događaja, začinjen blagom melodramom i natruhama trilera, služi kao savršena podloga za raspoloženog Sama Rockwella.

Nema tu neke velike filozofije pa čak ni osobito originalne pouke, sve skupa lagano klizi bez suvišnog pres.... i pretjerivanja. Rockwell i ovako solidan materijal suvereno drži iznad površine i gušt je gledati njegove blentave izraze lica u solidnom broju gegova a sasvim zadovoljavajuću količinu podrške ima i od svojih glumačkih kolega. To je dovoljno, bez nekih dubljih analiza i mudrolija. Pogledajte kao čistu, zabavnu razbibrigu a ukoliko ste ipak raspoloženiji za nešto ozbiljnije i prije svega angažiranije onda nikako ne propustite pogledati prvo spomenuti naslov.