O da! Ovaj film se gleda. Sića i talent su sasvim dovoljni da bi krajnji rezultat bio zapanjujuć

Tko kaže da na filmu više ne postoje ugodna iznenađenja? Pod podžanrom tzv. osvetničkog filma nije sve isfurano, probavljeno i reciklirano. Svako malo se proturi, bljesne neki filmčić za kojeg vjerovatno ne bi nikad čuli da ne postoje sposobni selektori filmskih festivala poput onog u Cannesu.  

Nedavno su zagrebački gledatelji imali zadovoljstvo pogledati jedan takav u sklopu 'Fantastic Zagreb' festivala. Premda nije snažan niti eksplicitan poput jednog "Oldboy-a" ili primjerice "Big Bad Wolves-a", "Blue Ruin" itekako ima dovoljno aduta s kojima će vam se usaditi u dugo pamćenje. 

Blue Ruin (2013)

Režija: Jeremy Saulnier

Uloge: Macon Blair, Devin Ratray, Amy Hargreaves, Kevin Kolack, Eve Plumb...

Žanr: Triler

Trajanje: 90 min.

Dwight (M.Blair) je zapuštenjak koji se hrani ostacima i spava u poluraspadnutom autu. Dwight je hodajuća, istraumatizirana enigma koja čeka, čeka vijest zbog koje živi, čeka obavijest kako ubojica njegovih roditelja napokon izlazi iz zatvora. Nakon što stigne i taj dan, Dwightov vegetirajući život opet dobiva smisao. Planski se sprema za dugoočekivanu osvetu. Nakon šeprtljavog provođenja pravde počinje pakao...  

Teško je u današnje vrijeme prosječnom gledatelju filma izbaciti iz glave isklišeizirane prizore u kojima se nabildane junačine nakon supermenskog istrebljenja kojekakvih kartela, bandi i kriminalnih hordi usporeno udaljavaju s mjesta konačnog obračuna progutanog plamenom ili još bolje, enormnom eksplozijom. A naš junačina? Niti ne trepne, naravno. Kul ha? Ma moš' mislit. Pun mi je k.... takvih budalaština koje se neukusno kopiraju još od davnih 80-ih i procvata akcijskog žanra.

Pojedinci, mali ljudi, sje... individue kojima se zamrači u glavi nakon gnjusnog gubitka najmilijih? E to te ja pitam. Davno je to bilo kad sam se smijao Rambovim metodama tretiranja prostrijelnih rana. Ovdje je priča drugačija. Strijela u nogu i potom bolni i nespretni pokušaji vađenja vrha kliještima. Ubijanje bad guya džepnim nožićem? Pišanje na grob mrskom neprijatelju? Ima tog još. Zašto bi vam ubio užitak gledanja otkrivanjem svih sočnih detalja?

Prošlo je dugih 6 godina otkako je do tad relativno solidni snimatelj Jeremy Saulnier debitirao sa svojim dugometražnim filmskim 'čedom', horor komedijom "Murder Party". Gledao ga nisam, nisam niti osjetio potrebu, jednostavno je previše takvih poluamaterskih filmova u jednoj godini. O.k.prvi mačić je bačen u vodu. Provjerene su i glumačke sposobnosti njegovog frenda Macona Blaira. Ajmo dalje. Pitaj prijatelje i rodbinu s čim raspolažu. Kuća tu, vikendica tamo, pokoji auto, dolar ovamo, dolar onamo, minus na kartici i ajmo na sve ili ništa.

Priča. To je ono što je uz talent nužno, pogotovo kad je lova problem. Trebaš ono čudo, nebesko prosvjetljenje. Saulnier ga je pronašao. Blair je ključan u prezentaciji priče, lika koji je centralna figura. Opterećenje? Uffff... Srećom, dečki su napravili samo takav posao. Treba biti faca i naći ono nešto. Treba isplivati iz gomile. Doći pod povećalo. Niti sam neznam koliko sam pogledao filmova sa temom osvete i premda je mnogo njih svako malo izbacilo neki novi, nezaboravni detalj, originalan trik, na kraju su svi bili jedan drugom nalik.

"Blue Ruin" je nešto drugo. Film koji ide nekim svojim čudnim tijekom bez ikakvog traga predvidljivosti, potpuno spontan i neočekivan. Osveta je jelo koje se servira hladno? Otrcana fraza znam, al' što poslije toga? Koje su posljedice tog 'jela'? Blair je savršeno manifeastirao očajnika, čovjeka koji je nestao u toj želji, koji je spreman žrtvovati sve za taj čin. Jelo koje je on spremio ostavilo je grčeve u želucu.

Nekim čudom je i uspio no kad je pomislio da je sve gotovo, e tek tu se poteže pitanje jel' nakon toliko dugo vremena dobro promislio o svemu. Saulnier polako gradi radnju, žanrovi se prepleću i međusobno flertaju, čas je u pitanju psihološka drama, čak triler sa prilično uznemirujućim prizorima, kvragu, ima i nehotičnih (?) tragova crnog humora.

O da! Ovaj film se gleda. Sića i talent su sasvim dovoljni da bi krajnji rezultat bio zapanjujuć. Tog mišljenja je bio i kritičarski žiri prošlogodišnjeg Cannesa a kasnije bogami i hrpe drugih festivala. Možda u posljednje vrijeme ima suviše filmova koji se provlače američkim vukojebinama al' koga briga ako tamo postoje vraški dobre priče za ispričati.