Ovim, novim izletom u nerijetko klišejima prekrcan žanr, Jones je unio podosta noviteta

Vraća li se to žanr vesterna kroz mala vrata na veliku scenu? U godini kad su se čak dva naslova ("The Homesman" i "The Salvation") našla u glavnom programu prestižnog festivala u Cannesu a austrijanci pronašli svojeg 'konja' za oscarovsku utrku ("The Dark Valley") ili dok se zahuktava radnja četvrte sezone prilično uspješnog TV serijala "Hell On Wheels"?  

Naravno da ne, nije to nikakav početak revolucije koja će nove naraštaje dječaka (uglavnom) iznova nagnati da hodaju naokolo kao da su jahali oveći bojler dok im za pojasom vise jeftini kineski revolveri i dok bacaju prijeteće poglede svakom tko ih pogleda sa podsmijehom.  

Vestern žanr se nekako ustalio na otprilike 10-ak naslova godišnje od kojih je eventualno 2-3 uopće vrijedno spomena. Nije niti to loše uzeći u obzir high tech vremena u kojima živimo i gdje je mladež totalno otkačila na ovu superherojsku pošast. No, koliko god ovakva tehnološki nabrijana vremena ostavljaju malo ili nimalo prostora nepravedno zaboravljenim žanrovima, paradoksalno pomažu filmofilima da ih uz alternativne metode pronađu kad već sami kinodistributeri nemaju sluha za to. 

 

 

 

 

 

 

 The Homesman (2014)

Režija: Tommy Lee Jones

Uloge: Tommy Lee Jones, Hilary Swank, Grace Gummer, Miranda Otto, Sonja Richter, David Dencik, John Litghow, Tim Blake Nelson, James Spader, Meryl Streep...

Žanr: Vestern, drama

Trajanje: 122 min.

 

Mary Bee Cuddy (H.Swank) je odlučna mlada žena koja svojom radinošću i upornošću prkosi nemilosrdnim nedaćama života u pograničnom, od Boga zaboravljenom dijelu Nebraske. Premda uglavnom sama vodi računa o svojoj farmi i zemlji, jedino za čim Mary Bee žudi jest partner s kojim će podijeliti sve poteškoće i užitke svog samotnog života.  

U svom očaju, ne oklijeva da i na pomalo nametljiv način privuće eventualne bračne partnere no, takva retorika kod istih izazove samo suprotne reakcije. Kad od svećenika Dowda (J.Litghow) sazna o tragičnim sudbinama triju žena (Gummer, Otto i Richter) iz njezine župe koje su okrutnim življenjem izgubile razum, Mary Bee ponudi svoju pomoć. Kao jedino logično rješenje za njih nametne se transport do crkve u Iowi koja će ih zbrinuti. Sudbina predodredi Mary Bee onom koja će žene odvesti do cilja no da bi uspjela u tome, trebat će joj pomoć nekog tko dobro pozna teritorij i zamke koje ta nemilosrdna zemlja skriva. Neočekivanog saveznika u tom gotovo nemogućem pothvatu, Mary Bee pronađe u iskusnom kauboju Georgeu Briggsu (T.Lee Jones) kojeg  u posljednji tren spasi od smrti na vješalima...

Po stranu sve njegove brilijantne uloge saveznih šerifa, ratnih veterana, vojnih 'faca' i sl., Tommy Lee Jones je po osobnom mišljenju u najboljem elementu kad se opaše revolverima, nasadi na glavu kaubojski šešir i 'prosipa' mudrosti kao da je sam krojio povijest Divljeg Zapada. 

Ne čudi stoga suviše da se Jones nakon maestralne glumačko/redateljske demonstracije prikazane u TV adaptaciji McCarthyeve drame "The Sunset Limited" (2011) vratio svoj toj 'divoti prašine'. Ljestvicu si je podigao još i više, odlučio se za adaptaciju istoimene knjige Glendona Swarthouta, pisca po čijim su književnim predlošcima prethodno nastali vestern klasici "The Shootist", "They Came To Cordura" ili primjerice "7th Cavalry". 

Da Jones to može, uvjerio sam se ima sad već gotovo 10 godina kad sam zabezeknuto odgledao njegov masterpiece (u šire publike uglavnom nepoznat i podcjenjen) "The Three Burials of Melquiades Estrada" (2005), moderni antivestern, čudne atmosfere ispunjen bizarnim likovima i radnjom. 

Ovim, novim izletom u nerijetko klišejima prekrcan žanr, Jones je unio podosta noviteta. Nije 'jahao' po dobro utabanim stazama niti je pratio tuđe tragove po zemlji. Jones je sirovo dotakao svu nemilost života na granici civilizacije, nije se libio niti nekih prilično uznemirujućih prizora. Po Jonesu, to je jednostavno bilo tako, okrutno, nemilosrdno i napose realno. Moralne vertikale? No way! Jones se ne trudi niti ne želi opravdavati za život i metode koje su u ono vrijeme bile normalne. Naklon do poda, gosp. Jones!

Sebi je dodijelio ulogu za koju je rođen i kad kao gledatelj dobijete toliko zazvrat, zamjerki nema. Swank mu je savršeno parirala, u određenim scenama čak ga i glumački pojela no njemu to ne smeta. Ostatak respektabilne ekipe, odradio je svoj dio sa guštom i dužnim štovanjem prema redatelju, odnosno samom materijalu. Nije li divno imati takve prijatelje?

Kad bi povlačio nekakve komparacije, u glavi mi se jesu vrtili pojedini prizori iz Howardovih "The Missing" (tandem Jones i Blanchett) ili "True Grit" braće Coen no srećom, takvih nema suviše i to je još jedan znak da se Jones nije zadržao u okvirima već viđenog već je stvorio film koji će itekako razveseliti nekonvencionalne ljubitelje žanra i samih filmofila, općenito.