Zaboravite kako ćete ikad doživjeti slično 'istresanje' duše od strane moje malenkosti, sad, upravo sad i možda samo u ovom trenutku dok očajnički pokušavam pronaći prave riječi. Zaboravite i na one klasične kritičarske osvrte u kojima nerijetko isplivaju komparacije i statistike.

Zaboravite i kako ću vam uopće spomenuti radnju filma, ekipu koja stoji iza njega, okolnosti u kojima je nastao ili nagrade koje je ili će s pravom pokupiti. Ovaj tjedan skidam masku, razgolićujem se kao običan čovjek iz samo jednog, čistog razloga. Slijedi jedna kronika događaja, uzbuđenja i naposlijetku, razdora duše i uma.

Utorak je, grickam nokte nestrpljivo očekujući objavu ovotjednog kino programa u našem (jedinom) kinu. Oscar revija je u punom tijeku al' ja čekam samo jedan naslov, ostalo mi je sve poznato i gotovo nebitno. Web stranica se ažurira, gledam u nevjerici...gdje je...'Birdman'? Ludim, trljam oči, ponovno gledam i ne vjerujem. Krv je nestala u mojim obrazima, uslijedilo je anemično blijedilo na licu. Kako su mogli izostaviti jeb...g 'Birdmana'?

Neki vrag, glas u glavi mi nije dao mira, prošlo je par sati, otvaram opet stranicu s kino programom i evo ga, molitve su uslišene, ukazao se 'Birdman'! Euforija, zlatna medalja za bezpoštednu unutarnju borbu emocija je samo moja. 'Birdman', here I come! Četvrtak je tu, prva predstava je 16:50, no nije bilo suđeno, život je odgodio susret za još jedan dan. Nema veze, strpljivo sam si mrmljao u bradu. Petak je taj dan!

Borio sam se cijelo jutro, vrijeme je curilo, kapalo tako sporooo, a ja samo želio kraj radnog vremena. Razmišljao sam na koji način što prije trknuti doma, zalogajiti štogod toplo na brzinu, poljubiti kćer i ženu u čelo i pravac kino. U 16:50? Oooo da, nije me briga, vrijeme vani je ionako usrano, a ovaj film mi tako treba. Dolazim pred blagajnu bez ikakvog napora jer, nema reda, nema nikog. Naravno, pa u kinu je samo 'neki' običan film o kojem nitko nije čuo jer, ne zvoni na sva jebena zvona! Dobrooo, nek' vam bude, kulturoljupci grada Zadra. Blagajnica, me ljubazno preduhitri i izgovori: -Birdman-? Daaaaaaaa....vrištim u sebi!

Stiže i trenutak prosvjetljenja, ulazim u najmanju dvoranu kino kompleksa, prisjećam se kako sam tamo gledao i odličnog, također od domaće publike prilično zanemarenog 'Nightcrawlera'. Bacam pogled oko sebe i tuga mi lomi dušu, u jednom od posljednjih redova sijedi samo jedan (!) postariji bračni par, zamislite, stranaca! Jebem ti kulturu ovog grada! O.K., nije atraktivan termin, ma štogod ta fraza značila, al' samo jedan par iskrenih filmoljubaca, i to stranih? Mumljao sam sam sebi u bradu narednih 15-ak minuta dok su mi se ispred očiju beživotno vrtile puste reklame i foršpani, a onda...

Reći ću vam još samo ovo: -Nisam dostojan, pisati o ovakvom filmu. Mnogi će reći kako se preseravam, glumim, pretjerujem. Mnogi neće niti shvatiti čemu toliko uzbuđenje, no, ja ću vas samo ljubazno zamoliti da pogledate film koji zaslužuje puno više od male, prazne dvorane.