Odlazak u kino tijekom poslijepodnevnih sati ovog paklenog ljeta, poprimio je neke danteovske oblike

Pustoš, otuđenost i pokoji šećerom nakljukani klinac koji nestrpljivo iščekuje svoj animirani spektakl.

No, navikao sam na to, ljudima se nema što zamjeriti. Termin je nezahvalan, more je primamljiviji izazov, al' ja nemam izbora. Film koji sam 'morao' gledati igrao je samo u to gluho doba dana i nije mi prestalo ništa drugo doli se uputiti s ulaznicom ka momku na ulazu.

Nisam očekivao nikakvog osobnog Vergilija al' će biti sasvim adekvatan kako bi mi objasnio zašto su vrata od dvorane zatvorena. "Sami ste, nema više nikog", reče pomalo nezainteresirano. Dobro, nek' bude tako. Koliko god jadno i tužno zvučalo, poučen iskustvom, nekako sam se veselio toj spoznaji. Kad god bi bio sam (ili okružen rijetkim pojedincima) u kinodvorani, dočekao bi me pravi melem za dušu.

Gospodine Wilsone, spreman sam za vašu priču.

Priča kroz dvije epohe (60-e i 80-e) prati život Briana Wilsona, frontmena pop rock glazbene senzacije 'The Beach Boys'. Sredinom 60-ih, uoči odlaska grupe na turneju u Japan, Wilson (P. Dano) tijekom avionskog leta doživi kronični napad panike.

Nakon tog, nemilog događaja, u dogovoru s ostatkom benda, Wilson ostane u Kaliforniji kako bi radio na novom albumu dok ostali sa zamjenom otputuju na unaprijed dogovorenu turneju. Ne želeći ponavljati već isforsiran i prepoznatljiv pop zvuk benda, Wilson odluči poslušati svoj instinkt, unutarnje zvukove koji ga proganjaju još odmalena. Glazba postane kompleksnija, a tekstovi mračniji i nadahnutiji. Rezultat njegova mukotrpnog rada ovjekovječen je albumom 'Pet Sounds'.

Radnja paralelno prati Wilsona (J. Cusack) kroz 80-e, gdje se nakon godina borbe s ovisnošću i depresijom nalazi pod skrbništvom dijaboličnog manipulatora, psihijatra Euegenea Landya (P. Giamatti).

Jedan, bezazleni izlet u autosalon, nanovo promjeni Wilsonov život pošto upravo tamo upozna svoju novu ljubav života, trgovkinju Melindu Ledbetter (E. Banks). Već prilikom prvog razgovora, par se zbliži na neki čudesan način, a kad Brian ubrzo pozove Melindu na večeru, ona sazna kako njegov život u potpunosti kontrolira doktor Landy...

Premda nikad nisam bio neki osobit fan glazbe gore spomenutog benda, moram se ponizno nakloniti genijalnosti gospodina Wilsona

Kad je riječ o glazbi, strukturama i tehničkim izvedbama iste, tu sam samo neuki promatrač, no znam što mi uhu godi i dušu veseli, a da sam se i sam ponekad našao zatečen feelgood osjećajem slušanja njihove melodične glazbe, jesam. Ipak, iza svih tih veselih tonova i naivnih tekstova o djevojkama, surfanju, ljetu i zabavi, stoji jedan duboko kompleksan lik.

Djetinjstvo braće Wilson bi nekom neukom promatraču djelovalo kao harmoničan izlet na plažu ispunjen zezancijom i zabavom, no istina je bila daleko od toga. Maltretirani i ponižavani od strane strogog i egom zatrovanog oca, mladići su strepili od svake njegove odluke. Netko mu se ipak trebao suprostaviti, a karte su logično pale na Briana, najstarijeg i ujedno najtalentiranijeg člana obitelji. Kako je njihova karijera napredovala, dečki su bili sve odvažniji i Brian je konačno smognuo hrabrosti otpustiti oca koji im je do tad bio menadžer.

 

Posljedice traumatičnog djetinjstva su se ipak duboko usadile u Brianovu psihu, i jedini spas za njega, nalazio se u glazbi. Shrvan lošom reakcijom domaće publike (i pojedinim članovima benda) na album 'Pet Sounds', Wilson sve dublje tone u ponor poroka i paranoje što ga na kraju dovode pod skrbništvo kontroverznog doktora Landya.

Dalo bi se o Wilsonu napraviti na desetke inspiriranih biografskih filmova, no producent i redatelj Bill Pohlad (Old Explorers, Runaways, Into The Wild..) bio je posebno fasciniran gore spomenutim epohama Wilsonova života. U početku nije htio režirati film, produkcija mu je uvijek bila jača strana, no zadaću je ipak prihvatio nakon što mu je scenarist Oren Moverman (I'm Not There...) rekao kako jedino on ima kristalno čistu viziju ovako kompleksne priče.

Klišeji autobiografskog filma vješto su izbjegnuti pametno osmišljenim vremenskim preskocima u kojima susrećemo potpuno dva različita Wilsona. Onaj iz 60-ih je zaigran, čist i glazbom opsjednut mladić, dok je onaj iz 80-ih samo ljuštura, zombificirani trag svoje bolje mladosti.

Dano i Cusack su ga izvanredno utjelovili, dvije različite strane kovanice posve iste, zadivljujuće osobe. Premda su Banks i Giamatti također odradili zaslužili aplauz i naklon za svoj posao, Dano i Cusack su duša i srce ovog filma, dok o glazbenoj podlozi Atticusa Rossa mogu reći samo riječi hvale.

Ipak, šlag, vrhunac, čisti užitak inače prilično tjeskobnog i traumama ispunjenog filma, ostaju scene snimanja 'Pet Sounds' albuma.

Brilijantno snimljeni, gotovo dokumentaristički tragovi svog Wilsonovog glazbenog genija, skriveni su u upravo tim scenama. Uz pomoć kamere se poput nevinih promatrača šuljamo tim glazbenim kulisama, zadivljeno promatramo kompleksni nastanak glazbe, kako kao ideje, tako i realizacije. Čista lektira za sve ljubitelje glazbe! Bili vi fanovi 'The Beach Boysa' i Briana Wilsona ili ne, ovo je jedan od filmova koji se nipošto ne propušta.