Valjda mi tako i treba. Pao sam na reklamu (ponovno) premda sam duboko u sebi znao ishod ovog, još jednog skupocjenog odlaska u kino. Kao da mi prošli tjedan nije bilo dovoljno prodaje sentimenatalnosti od strane Spielberga, vrag me čvrsto stisnuo za ruku i natjerao da pomislim kako Ron Howard može bolje posložiti stvari negoli je to davno učinio veliki John Huston.

I dok nam je Howard po kinima 'prodavao maglu' loveći kompjuterski generirane kitove, paralelno nam se u jednoj posve drugoj mreži (mislim da je dodatno pojašnjenje suvišno) pojavio jedan pravi filmski 'kapitalac'. Naravno, nakon čitanja ovog neobičnog tzv. dvojnog teksta, odluka o gledanju jednog ili drugog, leži isključivo na vama.

1850. Nantucket, Massachusetts. Mladi pisac Herman Melville (B.Whishaw) jedne kišne večeri pokuca na vrata pomalo derutne kuće tražeći nekadašnjeg mornara na kitolovcu Essex, Thomasa Nickersona (B.Gleeson). U nadi kako će od Nickersona saznati detalje o tragičnom događaju koji je doveo do potonuća broda i pogibiji većine članova posade i kako će ga ta priča nadahnuti na pisanje novog romana, Melville Nickersonu ponudi pozamašnu svotu novca. Nickerson ispočetka odbije ponudu, no na nagovor svoje supruge (M.Fairley) na kraju ipak odluči rasteretiti dušu i Melvilleu prepričati priču o tim nemilim događajima, odnosno rivalitetu kapetana Pollarda (B.Walker) i njegova prvog časnika Chasea (C.Hemsworth)...

Nemate pojma kako me ovaj film razljutio. Da, to je pravi izraz, razljutio. Zašto se uopće živcirati zbog još jednog tipičnog blockbustera? Razlog broj 1. Priča o tragičnoj sudbini posade kitolovca Essex, svakako je zaslužila daleko bolju filmsku adaptaciju, a ne ovo Howardovo 'ušminkano' i ultraskupo prodavanje lažnih emocija. Razlog broj 2. Ulaznice. Je*ite se više s tim prokletim 3D-om! U cijeloj poplavi te trodimenzionalne pošasti, izuzev "Gravity-a" i možda još kojeg naslova, malo koji je opravdao tu metodu spontanog izazivanja glavobolje i trljanja umornih očiju. No, udaljavam se od samog filma.

Naš dragi Ron Howard (Apollo 13, The Da Vinci Code, Rush...) je sa svojim najnovijim filmom mudro uspio izbjeći zamku zvanu 'rimejk', pa je to opravdao pod izlikom adaptacije istoimenog romana Nathaniela Philbricka o događajima koji su inspirirali jedan od najpoznatijih romana u povijesti, Melvilleov "Moby Dick". Mudar potez? Posve svejedno. Howard nije uspio.

Uzalud sav taj trud i briga oko detalja. Bez ikakve polemike, priznajem kako je ovo film koji je snimljen bez ikakve tehničke mane. Pažljivo se pazilo na svaki detalj i detaljčić. Od kamere, zvuka, scenografije i kostimografije pa sve do prekrasnih lokacija, kulisa i vrsnih epizodista (mahom britanaca). No ono najbitnije kronično nedostaje. Nema tu pravih emocija i dubine. Sve je nekako izvještačeno, nategnuto, isforsirano.

Kog vraga su se Hemsworth i još nekolicina njegovih kolega uopće izgladnjivala do iznemoglosti, kad nisu uspjeli izvući ni trunku simpatije od strane gledatelje? Promašen scenarij (Charles Leavitt definitivno nije u formi što dokazuje i njegov posljednji flop imena "Seventh Son"), loš odabir glavnog glumca (Hemsworth je ruku na srce ipak tek druga liga australskih glumačkih izdanaka) i nedostatak prave količine uzbuđenja. Ne prolazi niti kao klasična razbibriga, a bogme niti kao slojevita ljudska drama. Hustonova adaptacija "Moby Dick-a"? I unatoč nemilosrdnom tragu vremena, neusporedivo bolji film i preporuka.

In The Heart Of The Sea (2015)

Režija: Ron Howard

Uloge: Chris Hemsworth, Benjamin Walker, Cillian Murphy, Tom Holland, Ben Whishaw, Brendan Gleeson, Michellle Fairley, Gary Beadle ... 

Žanr: Biografski, avantura Trajanje: 122 min.

To nas pak dovodi i do one bolje strane ovotjedne priče. Drugi filmski novitet nažalost nemate priliku pogledati u našim kinima no, uz malo truda, možete ga gledati u toplini vaših domova. 

Još jedna školska godina stigla je kraju. Lale (G.Sensoy) se sasuzama u očima oprašta od svoje omiljene učiteljice koja napušta njihovu seosku školu i odlazi u Istanbul. Tugu brzo zamjeni osjećaj radosti kad je njezine četiri sestre nagovore da umjesto odlaska kući školskim autobusom radije posjete obližnju plažu s nekolicinom školskih prijatelja. O nedužnoj igri djevojaka i dječaka ubrzo saznaju njihovi sumještani koji je opišu kao čisti čin bluda i nemorala. Pod pritiskom susjeda, stric i baka djevojke stave pod kućni pritvor, no to tek biva početak njihovih nevolja...

 

Mustang (2015)

Režija: Deniz Gamze Ergüven
Uloge: Günes Sensoy, Doga Zeynep Doguslu, Elit Iscan, Tugba Sunguroglu, Ilayda Akdogan, Nihal G. Koldas, Ayberk Pekcan, Bahar Kerimoglu, Burak Yigit, Erol Afsin, Suzanne Marrot, Serife Kara...
Žanr: Drama Trajanje: 97 min. E ovo je jedna od onih priča koje diraju u dušu. Možemo mi s ponosom uzvikivati kako je ljudski rod u brojnim segmentima napokon evoluirao i kako postoji jednakost između muškaraca i žena, no istina je posve drugačija. Licemjerje i primitivizam pod krinkom religije i hijerhijskih običaja i dalje živi punim životom u ruralnim područjima (pa i šire).

Najlakše je zatvoriti oči, uši i srca i odmahnuti rukom pravdajući se kako je ovo isključivo problem samih Turaka ili muslimana. Lako je nama, gradskoj djeci pričati o jednakosti i pravima kad nismo ovakove okrutne stvari okusili na svojoj koži.

Nevinost i čistoća u tren oka nestanu zbog običnog čina privitimizma, konzervativnosti, kvragu, ma nazovite to kako hoćete. No, koliko god neki mislili suprotno, ova priča je univerzalna i sličnih, pa i gorih primjera ima i u nas (da, još uvijek).

Redateljica Deniz Gamze Ergüven je takav oblik ljudske sramote raskrinkala na jedan razoran i izuzetno dirljiv način uz kojeg lako zaboravite na svoje probleme i problemčiće, muhe i mušice koje vas ometaju u svakodnevnim rutinama. Neću suviše mudrovati o samom filmu, spremite maramice i ne strahujte od pripovjesti nalik klasičnim turskim sapunicama (postoji jedna scena koja se dovitljivo izruguje s njima).

Nagrade za ovaj čin hrabrosti i borbe protiv modernih bolesti društva pristižu svakodnevno, a zašto je to tako, sami provjerite.