"Zoolander 2", "Gods of Egypt"? Mo'š misliti. Eh, da je vratiti biološki sat nekih 20ak (i više) godina unatrag, onda bih gledao na ovakve 'proizvode' ponovno s onim dječačkim, zanesenjačkim očima koja ne traže ništa više doli bezumne zabave i orgija specijalnih efekata. No, s godinama dođe do glave i ono zrnce mudrosti koje u mozak ugradi tzv. filter za s*anja, a onda... onda valja pronaći nešto uistinu vrijedno pažnje i vremena.  

S obzirom na činjenicu da nam se 88. Oscari 'ukazuju' već za nekoliko sati (točnije, u noći s nedjelje na ponedjeljak), koristim ovu priliku kako bih vam 'mudro' izdvojio favorite i potencijalna iznenađenja, odnosno, ukazao pažnju na dva naslova koja svojim kvalitetama i nominacijama unatoč, imaju jako male izglede za dobivanjem prestižnog kipića. Jedan je dokumentarac, a drugi animirani. Krećemo? 

Od sviranja klavira (s tek četiri napunjene godine) u Metodističkoj crkvi svoje majke, preko dugogodišnjih višesatnih vježbi sviranja i pokušaja upisa na prestižni glazbeni fakultet u Philadelphiji, pa sve do skromnih početaka u noćnim barovima, prvih hitova, političkog aktivizma i totalnog zaborava, ovaj izuzetan dokumentarac nam napokon otkriva potpunu istinu o jednoj od najvećih glazbenih diva u povijesti. 

Kada pričamo o glazbenim ukusima, meni osobno se među pjevačicama oduvijek izdvajao tamnoputi trolist Simone/Holiday/Franklin, no da sam znao ili želio znati nešto više o njihovim privatnim životima, lagao bih kad bih rekao da jesam. Ipak, gledajući te stare videozapise koncerata Nine Simone, nešto mi je uvijek upadalo u oči. Kakvi demoni i brige se skrivaju u toj ženi dočim su joj nastupi ispunjeni tolikim emocijama (a nerijetko i bijesom) i neizostavnom interakcijom s publikom? Odgovori su napokon tu, pred nama.

Kako postati prva tamnoputa akademski obrazovana pijanistica u tad (a i sad?) rasno podijeljenoj Americi? Što učiniti kada te svijet grubo probudi i kada si prisiljen svoje snove zakopati duboko i daleko u tami realnosti? Prisiljena prehraniti obitelj koja je napustila sve kako bi joj bili podrška, Simone (tad još znana po svojem pravom imenu Eunice Kathleen Waymon) je po kojekavim noćnim barovima marljivo i teško skupljala dolar po dolar svirajući baš sve glazbene standarde koje su vlasnici lokala tražili. Morala je tad zaboraviti na milozvučne melodije Bacha, Brahmsa i ostalih klasičnih majstora i naučiti prilagoditi svoje prste, a bogme i glas, zvuku jazza, soula i bluesa. 

Kako ne bi okaljala ime svoje obitelji po tim sumnjivim okupljalištima, Eunice Kathleen Waymon si je nadjenula umjetničko ime, Nina Simone. Srećom (ili ne), o njezinom glazbenom talentu i osebujnom glasu brzo se pročulo, a kad je upoznala Andrewa Strouda, karijera i privatan život za Ninu su otišli u sfere o kojima nije niti sanjala. Nakon zavidnog uspjeha, uslijedio je pakao...  

A sad, stop! Znate što vam je činiti. Par kliktaja mišem, posjet NETFLIX-u i voilà! Eh da, ti misle ozbiljno. NETFLIX i slične medijske platforme su budućnost, sviđalo se to nama ili ne, no osim puste ponude 'tuđih' proizvoda, NETFLIX je ozbiljno krenuo u produkciju svojih naslova. Premda su izostale očekivane oskarovske nominacije za njihovu ambicioznu i lovorikama (uglavnom) obasipanu ratnu dramu "Beasts of No Nation", to nije bio slučaj i s ovim dokumentarcem. Istina jest da postoje jako mali izgledi kako će Ninina priča preoteti Amy (op. a. glazbeni dokumentarac o Amy Winehouse) njezin 'zakapareni' kipić, no činjenica jest da se s ovim filmom NETFLIX predstavio kao novi i ozbiljni studijski 'igrač' o kojem ćemo itekako čuti u nadolazećim godinama. Ipak, po stranu sve te priče o studijima i njihovim igrama, "What Happened, Miss Simone?" je jedinstven film vrijedan pažnje, bili vi fan spomenute dive ili ne. 

Michael Stone (D.Thewlis) je priznati autor i motivacijski stručnjak kojeg pozovu u Cincinnati kako bi održao stručno predavanje fokusirano na djelatnike u korisničkim službama. Unatoč uspješnoj karijeri i obitelji, Michael je usamljen i depresivan. Svaki glas koji dopire do njegovih ušiju zvuči jednako i u svoj toj samoći ostaje neutješan. Šećući po svojoj hotelskoj sobi, Michael se prisjeti svoje davne ljubavi, nazove je i dogovori piće s njom. Nažlost, taj susret završi brzo i žustro i već nekoliko trenutaka kasnije, zatičemo Michaela kako pijan luta po obližnjim ulicama tražeći dućan u kojem će kupiti igračku za sina. Vrativši se u hotelsku sobu, Michael se u jednom trenutku zaprepasti vlastitim odrazom u ogledalu i panično odluta hodnikom. Igrom slučaja, Michael upozna sramežljivu djevojku Lisu (J. Jason Leigh) čiji glas u njegovim ušima odjekne anđeoski...

Jednom riječju, BRILJANTAN! Pretjerujem? Možda, a opet... možda je ovakav superlativ posve blag za samo jednu riječ. Pretpostavljam da ste zahvaljujući ovom kratkom sinopsisu shvatili kako je ovo animirani film namijenjen isključivo odrasloj publici, a kad kažem 'isključivo' onda to stvarno i mislim. Osim...osim ako ne smatrate kako je ovaj film idealna prilika da svojoj djeci napokon objasnite pojam 'kunilingus' i zašto onaj 'striko' leži na 'teti' i zašto se tako čudno pomiču i stenju. Ne? To sam i mislio. 

I ne, nije ovo nikakav animirani oblik leanovskog "Kratkog Susreta" koliko god vam taj film zvonio u podsvijesti. Charlie Kaufman je jedan izuzetno inteligentan i domišljat autor koji nije dozvolio upadanje u zamke prosječnosti i dojma već viđenog. Jako brzo shvatite kako je ovo jedno iskustvo kakvom nemate prilke često svjedočiti. Čudna je ta ljubav velikih autora napram stop animaciji (op.a. Tim Burton, Wes Anderson..), no u jednu ruku je i razumljiva. Ova izuzetna tehnika, ne sputava maštovitost, a upravo je mašta segment koji Kaufmana i slične mu autore izdvaja iz gomile.  

"Anomalisa" je film koji je na momente irealan, mističan pa čak i konfuzan, a opet s druge strane naizgled posve jednostavan, human i dirljiv. Izrazi i imena u filmu su višeznačni i Kaufman nam ponovno golica maštu nudeći moguće i nemoguće odgovore, no to valjda i jest razlog zašto ga volimo (ili ne). Potpomognut ingenioznom režijom Dukea Johnsona (sam prizor scene seksa se snimao punih 6 mjeseci!), Kaufman nam cijelim putem prosipa mrvice mudrosti, a kako će te vi to protumačiti, ostaje samo na vama. Svakako film za polemike i pamćenje. Palčevi visoko gore!

A na kraju, moja skromna predviđanja mogućih dobitnika (i eventualnih iznenađenja) nadolazećih Oskara. Ako mene pitate, nemojte se kladiti ukoliko vam je svaka kuna bitna. Iznenađenja su vrlo moguća i konkurencija je ove godine strahovita, no postoje i određene kategorije koje ne skrivaju iznenađenja. Premda je spomenuta "Anomalisa" jedno izuzetno animirano ostvarenje (prvi ikad nominirani 'crtić' s predikatom R), postoje jako mali, gotovo i nemogući izgledi da preotme kipić i slavlje Pixarovom dragulju "Inside Out". 

Vječnome 'gubitniku' Di Capriu se izgleda ove godine napokon osmjehuje toliko željeni 'ćelavac', no nije isključeno da ga ponovno spi*de u mozak i nagradu uruče Fassbenderu ili primjerice Cranstonu. Što se tiče kategorije najbolje ženske glavne uloge, mislim da  fantastična Brie Larson može već vježbati pobjednički govor, dok se u kategoriji najbolje sporedne muške uloge za 'standing ovation' može spremiti Sylvester Stallone (napokon!) iako određen izgled za slavlje imaju i Mark Rylance, odnosno Tom Hardy. Kod žena je situacija još i kompliciranija pošto i Kate Winslet i Alicia Vikander mogu otići kući pjevajući. Ja se osobno ne bih bunio kada bi im slavlje pokvarila fantastična Jennifer Jason Leigh.  

U kategoriji najboljeg filma se sve vrti oko trolista "The Revenant/Spotlight/The Big Short" i sam Bog zna tko će tamo pobijediti. Iñárritu se možda i drugu godinu okiti titulom najboljega redatelja, no nipošto ne bih isključio i mogućnost da se na glavnu pozornicu uspenje lucidni australski veteran George Miller. Kao najbolji film izvan engleskog govornog područja od samog početka se nameće mađarski "Son of Saul" i tu stvarno ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja.

Kategorija dokumentarnog filma je također ispunjena nepoznanicama pa tako podjednake izglede imaju i "Amy" i "Winter on Fire: Ukraine's Fight for Freedom", a ne bih iz igre isključio i "The Look of Silence" Joshue Oppenheimera. Što se tiče tzv. tehničkih kategorija, Emmanuel Lubezki će i treću godinu za redom trijumfalno dići ruke u zrak (op.a. ovaj put za svoj izvanredan rad s kamerom na "The Revenantu"), a priznanje će nakon desetljeća sramotnog ignoriranja od strane Akademije po svemu sudeći napokon dobiti i veliki talijanski maestro Ennio Morricone za svoj skladateljski rad na Tarantinovom kaubojcu "The Hateful Eight". Ostale kategorije? Sve je otvoreno. Uglavnom će to biti dvoboj između Millerovog "Mad Maxa" i Iñárrituovog "The Revananta".

Dakle, koliko god neki mislili suprotno, protekla godina je bila ispunjena izvanrednim naslovima i manifestacija najprestižnije filmske nagrade ponovno dobiva smisao. Ugodnu zabavu vam želim i... nek' bolji pobjedi.