Seks - posvuda je. Čini mi se kako vrijeme odmiče da ga je sve više. U kojem je trenutku golotinja toliko dobila na vrijednosti? Zar nije da ono čega ima u izobilju ne može mnogo vrijediti?

Ubrzo će emocije izumrijeti. Zamišljam kako kamenuju one koji pokažu empatiju. Postajemo malo po malo robovi vanjskog omotača naše duše. Partneri se biraju kao komadi mesa. A opet, želimo cijeli paket.

Imala sam priliku živjeti s različitim ljudima. Ona je bila tamnoputa Brazilka. Iako je bilo prilično hladno i kiša je padala gotovo svaki dan, uvijek je nosila kratke hlačice. Često ju se moglo čuti kako se dere na portugalskom ili pjeva na lošem engleskom. Pričala mi je o bivšima i sadašnjima. O svojim seksualnim avanturama govorila je otvoreno i ponosno poput alfa muškarca.

Svaki put bi izlazila s drugim dečkom. Nisam više mogla pratiti sva ta imena. Ponekad ih je obilježavala samo s „onaj tip od petka" ili „onaj Španjolac". Nalazila ih je na svakakve načine, birala je na osnovi izgleda: dobre je odvajala, loše bacala u koš. U stranoj zemlji, gdje nikoga ne poznaje mogla je raditi što je htjela, ostvarivati svaku fantaziju bez zavidnih pogleda i osuđujućih jezika.

Tijekom radnog tjedna svake bi večeri popila po nekoliko piva dok bi, smijući se, prepričavala događaje od prošlog izlaska. Vikendi su obavezno bili rezervirani za alkohol i nepoznate muškarce. Dopuštala si je raditi što želi i kada želi. Uživala je dok bi ju gledali s požudom, a njihove gladne ruke tražile najbliži komad njezina tijela. Njezin ego nadjačao je razum. Hranila je unutarnje demone dok nisu bili siti.

Voljela je taj osjećaj. Jedino se u tim trenucima osjećala slobodno, kada je mogla isključiti svaku emociju. Rekla mi je da ju je strah samoće. Da je samo tako mogla biti u isto vrijeme kao cvijet bez korijena kojeg nosi vjetar i nečija voljena žena, pa makar i na pola sata.

Neplanirano se vezala za jednoga od mnogih. Nije ga zanimala osim za povremenu zabavu između letova. Zato se nastavila skidati pred onima koji ne znaju ništa dalje broja njezinog grudnjaka.

Što znači biti gol? Za mnoge je lako odbaciti odjeću sa sebe. Podijeliti tijelo s nekim koga ne znaju. Otići na vrijeme, prije negoli ih netko upozna. I tako svaki put ispočetka. Znaju da nikad više neće vidjeti tog nekog i da ga ne zanima tko su kada skinu debeli sloj šminke.

Koliko je samo onih koje svaki dan svlače isti ljudi godinama i svaki put osjećaju da su u rukama stranca. Zaboravili su što je strast ili je nikad nisu doživjeli. Misle da to tako treba biti jer tako je vjerojatno i ostalima.

Mnogo ih je koji se srame biti goli. Strahuju od moguće boli koja se možda skriva i čeka da napadne iz prikrajka. Svi mi ne želimo biti povrijeđeni. Ali onaj tko nije spreman podnijeti bol, ne može ni voljeti.

Nekome reći svoje najveće strahove, podijeliti najsretnije trenutke, najdublje misli, najskrivenije osjećaje, dati mu da ti obriše suze s lica...to znači uistinu biti gol. Stajati pred osobom koju voliš ogoljene duše znajući da će te samo još više voljeti jer si nesavršen, od krvi i mesa. Sa svim svojim manama, pogreškama, ožiljcima i ranama.

Vidim da je sada sretna. Dugo nismo pričale, ali vidim onaj iskreni osmjeh kada je s njim. Na slikama. Izgleda da je uspjela ispuniti prazninu. U zemlji kiše pronašla je zraku sunca.

Nije sretan onaj koji skida slojeve odjeće, već slojeve kože.

A ja?

Ja ću i dalje biti sanjar i vjerovati da još postoje oni koji traže ono neopipljivo.