Ne moraš umrijeti da bi otišao u pakao. Neki ga žive iz dana u dan. Ne govorim o teškim životnim uvjetima, gladi, siromaštvu. Pakao se može pronaći i unutar sebe. Slomljeno srce. Odbačenost. Nedovoljno lajkova na fejsu.

Ljudi žive od drugih ljudi. Od njihove pažnje, ljubavi i prihvaćanja. Koliko god se vi trudili ne razmišljati o onome što netko misli o vama i uvjeravali se da tuđa mišljenja nisu važna, priznajte da lažete sami sebi.

Najbanalniji primjer su palčevi gore koje ljudi skupljaju, broje, prebrajaju i time mjere vlastitu vrijednost i nekakvu društvenu potvrdu da im je život ispunjen. I još ako im netko zavidi na lažnom super životu koji postoji samo na ekranu, cilj je dosegnut. Upravo je to vidljiv način društvenog prihvaćanja. Ono nam kima glavom da dobro izgledamo, da smo uspješni, da nam je ukus besprijekoran pa radilo se o našem životnom partneru ili skupoj večeri za koju se odvojila zadnja kuna.

U zbilji oni su bolesno nesretne osobe. Ima i onih koji nisu još toga ni svjesni. Ako živiš samo da bi svaki trenutak nekome servirao i čekao da ti ljudi kažu da im se sviđa i čini te sretnim kad vidiš kako se brojka povećava to samo znači da imaš problem na razini emocionalne inteligencije. Život nije virtualan, on se događa sada. Dok čitaš moje riječi.

Zar nije suludo? Nečije nas riječi mogu povrijediti, unišititi samopouzdanje i prisiliti nas da se manje volimo, dok u isto vrijeme žudimo za onima koje će naš svijet učiniti mjestom vrijednim življenja. Nalazimo se u začaranome krugu koji vodi od ljubavi do mržnje, sa svim nijansama između. Ne možemo bez drugih, niti s njima. Izvor su svega najmračnijega i svega dobroga.

I svi se mi vozimo u istome vlaku. Pokušavamo uhvatiti mjesto pokraj onoga koji ima lijep rukopis. Koji će ispisati slatkorječive stihove o nama. Ne znamo da ćemo možda baš zbog takvoga završiti u provaliji.

Nažalost, hrpa je onih koji bi radije lizali vruće lopate dok ih vrazi bičuju nego proživljavali ono što im je ovaj život priuštio. Drugi su ih varali. Drugi su im lagali. Drugi su ih ponižavali. I onda su se tim drugima osvetili. Postali su poput svojih mučitelja i izgubili ulaznicu za raj. Isplati li se na kraju? Ne bih rekla. Ali ima ono nešto u ljudima što ih ipak tjera na kocku. Samo što, taj je užitak kratkoga vijeka.

Ni 9 krugova pakla ne izgleda strašno kao slika pustoši u kojoj egzistiraju samo dvije osobe. Ili još gore: u sobi ste bez prozora, ne možete izaći iz nje, sjedite s osobom koja u vama izaziva samo ono negativno. Osuđeni ste jedno na drugo, na vječnost punu prijezira i mučnine. Ne bih bila u koži onome koji tako mora živjeti, a kamoli ako nas to čeka jednom kada više ne budemo tu.

Neću vam reći da ne slušate druge što govore o vama ili neka vas ne muči kako vas drugi gledaju. Htjeli ili ne, drugi će uvijek imati utjecaja na vaš život. Jedino što možete je okružiti se ljudima koji će biti tu i kad vas ne trebaju. Koji će vas pitati kako ste jer ih stvarno to zanima. Koji će vas gurati kada osjetite da su vam noge preteške.

Pokušajte izbaciti iz života sve negativne osobe koje iz vas crpe energiju i neka vam ne bude neugodno zbog toga.

Oni su vragovi ovoga svijeta.