Opljačan si Yuna kao Hrvatska nakon privatizacije, pa reci nam Yuna,  što misliš kako je nama „građevinama" - svaki dan nas pljačkaju gdje i kako stignu.

E moj Yuna, mislio si ti doći, nabaciti jedan Pozdrav Suncu selfie uz milijardu heštegova  i poslati to svima da vide kakvu ljepotu mi tu imamo.

Dok su svirale Orgulje uz prizor najljepšeg zalaska sunca na svijetu ti si samo mislio izvaditi svoj tablet i ovjekovječiti to. E neće ići, Yuna. Umjesto heštegova sad daješ izvješće policiji uz obostrana zamuckivanja jer tvoj je engleski loš, njihov engleski je loš pa se razumijete kao MOST i HDZ.

Komentari po portalima su bili prava slika zadarskog stanja uma- „Pa što ima veze, ljude ubijaju svugdje po svijetu. Mogao si proći i gore. Budi sretan Yuna."  „Ni prvi ni zadnji, što ste vi novinari digli toliku prašinu oko tog Korejca, on je samo možda namjeravao ostaviti par tisuća kuna i otići." U tvom restoranu. U tvome apartmanu. U tvome kafiću. I tako dalje. U tvojoj suvenirnici bi Yuna možda potrošio novce i otišao doma zadovoljan- sa lijepim iskustvima i pedesetak lajkova našeg zalaska sunca.

Sve to tako mora ići kod nas. Brza i kratkoročna zarada bez muke. Uzmi i bježi. Kao da je svima uzor onaj gospodin laganih peta, kako mu ono bješe ime, aha, dr. Ivo Sanader.

Sve počinje prvim stupanjem na zadarsko tlo. Aerodrom. Plati taksi. Može molim vas prijevoz do centra grada, priupita Yuna na lošem engleskom, zlo ne sluteći što ga čeka.

- Jes, of kors, kako nebi mogo. Tri handred end fifti fajf kuna bikaz noćna tarifa. Upadaj. 

Dođe Yuna potom do iznajmljenog stančića od 30 kvadrata. Ima sve tu, kaže baka Kate i zadovoljno trlja ruke. Sto eura je u rukama.

Ode on na ručak i dočeka ga konobar bazdeći po tek zapaljenoj cigareti. Izrazito je loše volje jer mu kasni plaća. Konobaru, ne Yuni. On je svoju zaradio izađujući suvenire u jednoj tvornici.

Pojede naš Yuna friganu lignju i malo blitvice poprskane kineskim maslinovim uljem. Plati račun ne ostaveći pritom ni jedne jedine kune manče konobaru. Nezadovoljan je. Španjolska lignja bila je prežilava a kuharica Mare nije se ni potrudila da je učini jestivijom. Kasni i njoj plaća, bole je leđa od stajanja na nogama jer je jučer odradila duplu smjenu. 

Ode naš Yuna(k) kupiti nekakav suvenirčić. Kupi kinesku kapu New York za 90 kuna i jedan pizza cut po 14. 

Kvragu i ovaj tu Zadar, grad najljepšeg zalaska sunca na svijetu. Proklet bio Google a i ti Alfrede Hitchcocku što me natjera na ovo, promisli on ali smiri ga nekako zvuk orgulja pa ode tamo nabacit jedan selfi.

Hm, možda tu ipak neće biti loše.

Okrene se naš Yuna(k) i vidi - nema ničega. Kako nema, proklet bio dan kad sam došao u Hrvatsku. 

O vrag mu sriću, naći ćemo mi odgovornog za ovo, ne zvali se mi čuvari reda, kaže policajac i zaključi priču o našem Yuni, osobi koja će se teško opet vratiti i koja će umjesto „sunset" i svih mogućih Pozdrav Suncu heštegova koristiti #nikadViše #opljačkan #najskupljiPozdravSuncu #PozdravItebiLopove #OtetoProkleto #Hrvatska #IvoSanader.