Stigla je sezona djevojačkih i vjenčanja i u „naše krajeve". Pod tim mislim ne na svoju generaciju koja je već odavno ušla u tu fazu, nego mislim na nas tvrđe orahe. Ali s mekom unutrašnjosti. Kako bilo, okupili smo se za vikend i uz dobru hranu, puno pića i svega što se na jednoj djevojačkoj večeri može naći, krenule su rasprave. Ne može nijedno okupljanje proći bez toga kad za jedan stol stavite više od dvoje ljudi s Filozofskog (haha). Tako da sam odlučila komadić svojih i tuđih razmišljanja prenijeti na papir, tj. u Word.

Prije negoli krenem htjela bih naglasiti kako nisam feministica niti imam namjeru provoditi feministički teror. Ovo su samo neka pitanja koja zaokupljaju skoro svaki ženski mozak ili barem polovicu njih. Izuzev onih koje ne razmišljaju uopće o tim stvarima. Ima nas i takvih. Kada govorimo o braku, jel.

1. Zašto je vjenčanje uspjeh žene, a ne muškarca?

To mi valjda nikad neće biti jasno. Od malena nam pune glavu time da je udaja najvažnija stvar koja se u životu jedne žene može dogoditi. Nema veze i ako ne završiš faks ako si se udala. Ako ne radiš, ali imaš muža isto nema veze. U očima baba ti su uspješna žena. S druge strane muškarci kad se ožene dobiju „novu mamu". Nekoga tko će se brinuti za sve njihove potrebe, od želuca naniže. Po tome bi oni trebali shvaćati brak kao uspjeh. Brak funkcionira kada su partneri zaista partneri i ravnopravno sudjeluju u zajedničkom životu. Onda je takav brak uspjeh za oboje. No, što ja znam, ja se nisam udala (još).

2. Gubitak identiteta uzimanjem drugog prezimena?

Tradicija nalaže da žena uzima prezime svoga odabranika. Tata prodaje svoju kćer u tuđu obitelj. I to je svima simpatično i zabavno, prodaja mlade, vadi kume keš i to. To što si odgulila dobar dio života pod jednim imenom je nebitno jer ćeš sad biti dio druge obitelji. I onda ćeš si na fejsu napisati u zagradu staro prezime (ex Nešto) jer inače ljudi više neće znati tko si. Nemam ništa protiv tradicije, ali neke stvari su za mene i dalje patrijarhalne.

3. Djeca koja ne nose ništa majčinog osim fizičkog izgleda (a nekad ni to)

Nadovezuje se na prethodno. Devet mjeseci povraćanja, nateklih gležnjeva, nesanice i obavljanja obveza s drobom do zuba i za kraj porod dok dragi pije do jutra (čast iznimkama) i onda si još sretna ako izgleda malo na tebe jer to je ipak ćaćino dite. U nekim zemljama dalje Balkana djeca nose majčino i očevo prezime. Lijepo.

4. Ne pripadanje nijednoj kategoriji

I za kraj: ljudi koji su u vezi. Koji god formular uzeli u ruke biraš jesi li samac ili oženjen, eventualno razveden. Po kojoj logici „razveden" ima svoju kućicu, a „u vezi" nema. Kad imaš dečka/curu društvo i zakon te ne doživljavaju ozbiljno. U njihovim si očima i dalje sam.

Na sve ovo zaboravile smo već oko ponoći.