Gledam te žene koje žele biti savršene i muškarce koje takve žene obožavaju. One žele biti savršene, oni žele biti sa savršenom. Teže tom nekom mitu koji ne postoji. A kada težite nečemu što ne postoji bit ćete nesretni. Nikad zadovoljni, nikad dovoljno dobri sami sebi.

Kad god upalim televiziju, otvorim novine ili gledam film vidim te savršene figure, Apolone i Afrodite savršenih lica i isklesanih tjelesa. Na reklamama žene u pedesetima nemaju bora, koža im je besprijekorno čista, zubi blješte, a kosa kao da su tek izašle iz najskupljeg salona. One u serijama su uvijek našminkane, čak i kad idu spavati. Nikad nemaju bad hair day i ne nose „robu za po doma". Dapače, nose štikle dok kuhaju.

Bogati i slavni. Naši bogovi koji hodaju ovom planetom. Koji žive na svom Olimpu savršene luksuzne živote. Diktiraju nama prosječnima kako trebamo izgledati. Jer ako slijepo slijediš upute uspjet ćeš. Drugi će te voljeti. Žene će te gledati s ljubomorom, a muškarci se okretati za tvojim savršeno isklesanim dupetom. Moraš imati što veće dupe i šire bokove. To je sad u modi. Povećaj usne i sve što se povećati može, ali opet ne toliko da izgledaš kao porno zvijezda. Nađi neku sredinu. Da izgledaš kao svetica i kurva u isto vrijeme. Ali svejedno ćeš biti kurva. Kako god okreneš.

Sve mi možemo izgledati „savršeno". Kad bi imale vlastitu vojsku frizera i šminkera te karticu vjernosti kod plastičnog kirurga. Kladim se da i ona najljepša kada se digne ujutro bez šminke nakon 4 sata sna izgleda kao sasvim obična, „normalna" prosječna žena. „Nema to veze sa šminkom, vidi se da ima lijepe crte lica", reći će neki. Vjerujte mi da je te crte dobro platila.

Posebna su kategorija muškarci. Oni su nešto vizualniji od žena i njih prvenstveno privlači izgled. Zato im se oprašta kad im pogled pobjegne sa strane. To je još jedan od mitova. Žena će isto pogledati, ali ne baš tako očito. Možda će prokomentirati nešto, ali će to napraviti u sebi. I to je jedina, ali bitna razlika. Muško će bez problema reći svojoj boljoj polovici kako je druga žena „lijepa, zgodna, ima ovo onako i ono onako". I mi bi se trebale na to nasmiješiti i reći: super? Zamisli da je obrnuta situacija. Uf, al bi muški ego posrtao, padao dok ne bi puzao na sve četiri. Da, i žene imaju ego. Neke malo teže lomljiv, ali tu je.

I baš zato, zbog ega koji vapi za pažnjom mnoge odlaze pod nož, mažu se koječime, isprobavaju sve što tržište nudi. Ne zbog sebe. Zbog tebe. Da ju ne zamijeniš nekom utegnutijom. I dobro, na kraju kad imaš takvu „savršenicu" kraj sebe, što onda? Hoćeš li se s takvom smijati do jutra? Pa ona se ni ne može više nasmijati. Njezino je lice prazna stranica s koje ne možeš iščitati život.

Ne težim savršenstvu jer znam da ga nema. Zašto bih pokušala uhvatiti iluziju? Isto tako ne tražim ju u drugima. Čovjekova ljepota je u njegovim padovima, ožiljcima, neredu. Ne želim biti zaljubljena u prolaznost. Želim voljeti čovjeka koji je stvaran. Čije se crte lice savijaju u najljepši oblik. I volim ga. Kako ga samo volim.