Nikako se ja pomiriti da neke filmove, koliko god oni dobri ili hvaljeni bili, nećemo nikad ugledati na velikim ekranima. Jbg., valjda nisu dio igre, nisu studijski 'igrači', nisu... podobni. No, nema smisla gunđati i protestirati pošto alternativa postoji dok god neki naš Erdogan ne odluči zaustaviti internet 'špinu'. Celuloidnih dragulja i draguljčića ima na sve strane, a na vama je da birate ili potražite ovakve, skromne preporuke. 

Jezu naše svakodnevice teško što može nadmašiti, no meni 'đavo' nije dao mira. Izazov je to. Valjda postoji nešto strašnije od naših, tzv. 'štraca' i uglednih gospođa lobističkih manira? Oooo da. Postoji jedan, prilično za*eban film. Moja preporuka nekima možda i neće značiti mnogo, no možda se predomisle kad im kažem da ga na sva 'paklena' zvona hvali i blagoslivlja zloglasni 'Sotonski hram' iliti 'The Satanic Temple'. Previše za vas? Izbjegnite. Hrabri i odvažni? Čitajte dalje.  

17. stoljeće, Nova Engleska. Vijeće jedne puritanske zajednice odlučilo je prognati svojeg člana Williama (R.Ineson) i njegovu obitelj - trudnu suprugu Katherine (K.Dickie), kćer Thomasin (A.Taylor-Joy), sina Caleba (H.Scrimshaw) i blizance Mercy (E.Grainger) i Jonasa (L.Dawson) pod optužbom arogantnog i samodopadnog ponašanja. Obitelj se nakon duga puta odluči skrasiti pokraj velike šume gdje marljivim radom postepeno sebi izgradi farmu. Unatoč lošim usjevima i teškom životu, obitelj se ufa u Boga i ne posustaje, no nemir nastupi onog dana kad novopridošli član obitelji, beba Samuel, misteriozno nestane... 

Otkako je premijerno prikazan koncem siječnja 2015. na festivalu u Sundanceu, film ''The Witch'' iliti ''The VVitch: A New-England Folktale'' pošteno je uzdrmao gledatelje, kritiku i vjerske zajednice. Dok ga jedni hvale i veličaju kao trijumf horor žanra, drugi ostaju prekritični i osuđujući zbog iskrivljene interpretacije vjere i vjerskih zajednica kolonijalnog doba, odnosno manjka hmmm... zastrašujućih prizora?

Moja malenkost je u ovom slučaju bez ikakve dvojbe. Ukoliko obožavate psihološke, atmosferične horor filmove na tragu kultne ''Rosemaryne bebe'' Romana Polanskog ili Roegovog ''Don't Look Now'', stop. Ne trebate dalje tražiti. Fanovi krvoločnog tipa horora u kojima iznutrice frcaju na sve strane, a ženski vriskovi paraju bubnjiće, ovaj naslov mogu slobodno preskočiti i čekati neki novi 'slasher'. Jel' dosadan i zamoran? Paaa... ukoliko su vam isprali mozak epileptičnim, brzomontažnim i bezumnim blockbusterima, onda da, pretpostavljam da vam ritam neće odgovarati. Pasati će vam poput novog filma Terrencea Malicka ili primjerice Michaela Hanekea. Ovo je film za strpljive i pasionirane gledatelje. 

Kad i ako detaljno promotrite ovaj film, bit ćete zasigurno zadivljeni. Svaki prizor u filmu razrađen je do samog savršenstva. Bilo da je riječ o zastrašujućoj lokaciji (nakon duge potrage za poreznom oazom, poslužila je šuma u zabačenom dijelu Kanade), besprijekornoj scenografiji i kostimografiji, proganjajućoj glazbi (kanadski veteran Mark Korven), brilijantnoj kameri (Jarin Blaschke), nadahnutoj glumi male ali talentirane glumačke ekipe ili zreloj režiji i scenariju (pazite sad ovo, debitanta Roberta Eggersa), ne postoji niti jedan element filma koji je podbacio. Savršenstvo? Hmmm... malo koji film općenito zaslužuje takav epitet, no ovo je zasigurno žanrovski dragulj koji se ne zaboravlja lako.

Konstantno prisutni osjećaj jeze i nelagode i gotovo opipljiva prisutnost zla, prikuje vas za sjedalo. Pred očima vam se događa nešto čudno, neobjašnjivo, strašno i zavodljivo. Đavo šapuće kroz zvijeri i djecu dok histerija i ludilo proždiru likove. Svjesni ste kako pomoć ne dolazi, niti s nebesa, niti bilo kuda. Brzo vam postaje jasno kako su protagonisti osuđeni na propast, a vi ste samo nemoćni svjedoci. Ostaje u vama nakon gledanja neki jezivi osjećaj. Nije ovo film za svakoga, nipošto za naglašeno religiozne osobe. Ima li đavo svoje prste u ovom, na vama je za zaključiti. Čvrsta preporuka i palac gore!