Ljeto je. Plaže (male i velike, male i neznane) krcate su kao šipak. Ljudi (domaći i strani) se otimaju za svaki djelić tla kako bi pronašli neko mikro mjesto gdje bi prostrli vražji šugaman (ručnik, ako vam je draže). Iz mora odjekuje vesela dječja graja i jedva čekaš pobjeći od paklenog sunca u morsko osvježenje.

Potraga za 'suhim' mjestom je nakon puste muke završena. Ideš odmah prema moru. Poput termometra polako uranjaš nožni prst u more i kad se napokon uvjeriš da se nećeš smrznuti kao sladoled, laganim koracima u stilu Neila Armstronga uranjaš svoje tijelo u nebesko plavetnilo. Prožima te onaj ugodan osjećaj svježine i opuštenosti. Osjećaš se slobodno i sretno.   

Polako zamahuješ rukama i poput ledolomca probijaš valove dok si u glavi 'filmaš' kako si baš ti Michael Phelps. Loša kondicija te jako brzo podsjeti da moraš stati jer će ti inače prsnuti srce, no onda uslijedi... šok. Panično se osvrćeš oko sebe i vidiš kako si dobro odmakao od obale, a nikog ni blizu na vidiku. A onda... strava i užas.

Podsvijest iz mozga izvlači jezive taktove glazbe Johna Williamsa, a ti iznenada u svakoj morskoj travi vidiš sjenu nekog 'Brucea'. Ralje stižu po tebe. Stevene Spilebergu, proklet bio ti i tvoj genij! Strah se uvukao u kosti i u mišićima se čudesno stvara neki nitro pogon dok užurbano plivaš ka 'sigurnom'. Plićak, napokon. Tu sam miran, ili...?  

Nedugo po majčinoj smrti, Nancy (B.Lively) otputuje u Meksiko kako bi pronašla skrivenu plažu na kojoj je po majčinoj predaji bila začeta. I dok joj je prijateljica ostala u hotelskoj sobi kako bi zalječila posljedice mamurluka, Nancy uz pomoć lokalnog seljana Carlosa (Ó. Jaenada) dolazi na tajnovitu plažu.

Nakon kratkog telefonskog razgovora u kojem je sestri ponosno obznanila kako je uspjela pronaći famoznu plažu, Nancy uzme svoju dasku za surfanje te se uputi ka pučini. Tamo sretne dvojicu lokalnih surfera s kojima neko vrijeme provede surfajući i zabavljujući se. Ubrzo se dečki upute k plaži, dok Nancy ipak odluči još malo ostati na moru. Nedugo potom, Nancy spazi lešinu kita te znatiželjno krene prema njoj, no iznenada je napadne velika bijela psina...   

Jel' vam sad nešto jasnije ono moje pitanje o plićaku i sigurnosti? Doduše, plićak iz ovog filma nije onakav kakav imamo po plažama u zadarskom zaleđu, već se prije odnosi na školjić na kojem je naša heroina pronašla kakvo-takvo utočište. No, prije svega, krenimo redom.    

Priče o snimanju 'još jednog' filma o morskom psu, počele su negdje početkom prošle godine. Producenti su si za redatelja tad 'zakaparili' Luisa Leterriera, no već po dolasku mjeseca lipnja, isti je dignuo sidro. U vruću redateljsku sjedalicu potom je sjeo Jaume Collett-Serra, španjolac koji za sobom ima jedan priznati hororac (''Orphan'') i nekolicinu solidnih akcijskih trilera/krimića s Liamom Neesonom u glavnoj ulozi (''Unknown'', ''Non-Stop'' i ''Run All Night'').

Nedostajala je još samo heroina. Tko je toliko odvažan da se suprostavi velikoj bijeloj psini? Pa gđa. Deadpool, naravno. Zbunjeni ste? Moram biti ipak jasniji za neupućene. Blake Lively je supruga Ryana Reynoldsa koji je... pa... khmm... Deadpool... jelte?

Dakle, naša draga Blake je inspirirana ulogom svojeg voljenog mužića u klaustrofobičnom trileru ''Buried'' odlučila pokazati i dokazati da u njihovoj veseloj obitelji nije samo on taj koji ima muda? O.K., to je zvučalo ipak pomalo čudno. Ajmo onda ovako. Ljupka Blake je odlučila svojem suprugu pokazati da i ona može pogledati smrti u oči i izaći kao pobjednik iz te bitke.

E to je već bolje. Jel' uspjela? Oooo da. Jaume Collett-Serra je svoj posao odradio profesionalno, koristeći sve trikove zanata koje su nam još davno otkrili meštri poput Hitchocka i spomenutog Spileberga, no Blake Lively je ta zbog koje se ovaj film gleda. 

Njezina transformacija iz emocionalno shrvane djevojke u jednu Ellen Ripley (heriona iz ''Alien'' serijala) je ono što ovaj film drži na površini. Kao što sam već rekao, Collett-Serra je sposoban redatelj koji zna dozirati osjećaj jeze i uzbuđenja, no posve je upitno dal' bi neka druga glumica odradila jednako uvjerljiv posao kao što je to učinila naša Blake. Naravno, scenaristički su manje-više pokrpane sve veće rupe (poput one na koji način će sanirati fatalnu ranu), a za razbijanje monotonije tu je ubačen i hmmm...ptičji drug u nevolji, galeb Sully Seagall kojeg Nancy (ne)duhovito prozove Steven. 

Ne treba naravno posebno naglašavati kako ovaj film nije niti do koljena spomenutom Spielbergovom remek-djelu, no isto tako ne bi bilo niti fer reći kako je ovo loš film. Dapače, svake godine nas na TV-u bombardiraju kojekakvim ŽNJ trash hororima s morskim psima da je gledanje ovakvog filma pravi užitak koji zaslužuje respekt. A hoće li vam poslije gledanja biti svejedno otplivati dalje od obale, sami zaključite.