Početkom tjedna sam pomislio kako me očekuju slatke muke prilikom odabira projekcija dva kino noviteta/specijaliteta (op.a. ''Sully'' Clinta Eastwooda i ''The Light Between Oceans'' Dereka Cianfrancea) kadli, ćorak.

Spomenuti noviteti i jesu ovog četvrtka krenuli u kino distribuciju, al' ne i u našem gradu. Za nas su ovaj tjedan izgleda dovoljni nepotrebni nastavci (''Bridget Jones'' i ''Mechanic''), odnosno, animirani crtić za odrasle (''Sausage Party'') kojeg će unatoč ispaljenoj premisi pogledati možda tek šačica upućenih.

Fuck it! Na majci svih mreža postoji toliko 'kapitalaca' koje na našu žalost vjerovatno nikad nećemo imati prilike pogledati na velikom platnu, no to ne znači da ih treba ignorirati. Dapače, ovotjedna preporuka će se definitivno naći na popisu najboljih ostvarenja godine. 50 nijansi sive? Buahahaha! Ovo? E ovo je prava delicija za fanove 'kinky' erotike. Check it out!

Koreja, 30-ih. Prevarant, 'grof' Fujiwara (Jung-woo Ha) unajmi džeparicu Sook He (Kim Tae-ri) da se zaposli kao sluškinja kod mlade, bogate, al' i psihički ranjive nasljednice lady Hideko (Min-hee Kim). Sook He-in zadatak je da se zbliži sa svojom gospodaricom te je manipulicijom polako nagovori da napusti svojeg nastranog ujaka Kouzukia (Jin-wong Joo) i pobjegne s grofom Fujiwarom. Kad se par vjenča, grof će Hideko poslati u ludnicu, a sebi zadržati njezino nasljedstvo. Premda stvari u početku krenu po zacrtanom planu, ubrzo se između Hideko i Sook He rodi ljubav. Sook He nevoljko odradi svoj zadatak do kraja i Hideko pobjegne s grofom u Japan, no onda se desi neočekivani obrat...

Po ovom kraćem sinopsisu lako bi mogli pomisliti kako je ovdje riječ o još samo jednoj romantičnoj, dvoipol (!) satnoj dosadi, no vjerujte mi, varate se. Ime Chan-wook Parka mnogima ne treba predstavljati, al' onima koji nekim čudom ipak nisu čuli za njega i ne znaju mnogo o njegovom impozantnom redateljskom opusu, mogu samo reći da je riječ o jednom od ponajboljig redatelja današnjice. Ukoliko i niste pogledali niti jedan njegov film, gotovo sam siguran da ste čuli za njegov kultni masterpiece ''Oldboy'' (drugi nastavak famozne 'trilogije osvete') ili primjerice recentni izlet u Hollywood pod imenom ''Stoker''.

Park se nakon trogodišnje pauze vratio s filmom kojim je nanovo uzburkao duhove i izazvao ovacije tijekom ovogodišnje premijere na festivalu u Cannesu. Sam film na kraju nije pokupio 'Zlatnu palmu', no priznanje je dobila umjetnička direktorica filma, brilijantna Seong-hie Ryu. Iznenađenje (i to prilično neugodno) za mnoge je ipak bila odluka južnokorejskog filmskog vijeća da umjesto Parkovog filma kao kandidata za nadolazeće Oscare odabere ''The Age of Shadows'' Kim Ji-woona. Jel' ta odluka opravdana, ne mogu reći pošto Kim Ji-woonon film još nisam pogledao, no u jednu ruku i razumijem odluku vijeća pošto bi kontroverzan Parkov film teško mogao izazvati simpatije u još prilično konervativnom akademskom vijeću.

No, dosta o nagradama i vijećima. Park nam se vratio u grandioznom stilu, a inspiraciju je ovom prilikom pronašao u romanu ''Fingersmith'' velške spisateljice Sare Waters. Radnju je iz viktorijanske Velike Britanije prebacio u rodnu Koreju 30-ih i na taj način (uključujući i nebrojene promjene u priči) tek djelomično adaptirao Watersičin spomenuti roman. Priča (podijeljena u tri poglavlja) o zabranjenoj ljubavi dvije mlade žene dobila je posve drugu dimenziju isprepletenu s kojekakvim neočekivanim obratima, perverznim likovima (konkretno, gotovo svim muškarcima), sadizmom, impotencijom, antiknom pornografskom literaturom, raznoraznim spravama za mučenje i pružanje užitaka, itd., itd...

Park ipak nije 'vesla sisao' i furao erotiku kroz klišeje ili šokantne prizore seksa, već je gotovo cijeli film tempirao kroz konstantnu napetost i senzualnost, a najviše uzbuđenja je majstorski izvlačio kroz brilijantno snimljene (i naravno režirane) 'nevine' scene kao što su zatezanje korzeta ili kupanje u kadi koje su pak manje-više snimane u krupnim kadrovima i popraćene vrhunskim zvukom (glasno uzdisanje, itd..). Prizora perverzije i nasilja (jako malo) također ne manjka, no pod sigurnom Parkovom redateljskom palicom niti jedan ne djeluje odbojno ili neukusno. Sve djeluje tako opipljivo, stvarno. Da bi dojam bio tim i bolji, pobrinuo se izvanredan glumački ansambl kojeg suvereno predvodi trio Min-hee Kim/Kim Tae-ri/Jung-woo. Kapa dolje.

Dal' pretjerujem u hvalospjevima? Po mojem skromnom mišljenju, ne. Naravno, ne trebam vam posebno naglašavati kako je ovo jedan od onih filmova koji nije namijenjen širokoj, masovnoj publici navikloj na 'mainstream' filmove s čednim prikazom erotike. S druge strane, nije ovo niti film s eksplicitnim prizorima seksa kao što je to primjerice bio Noéov ''Love'', no dužan sam upozoriti gledatelje izraženih konzervativnih načela i tzv. čistunce kako bi mogli biti zgroženi pojednim prizorima i takvima mogu odmah poručiti kako ovo nije film za njih.

Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti.

P.S.

Park se opet vratio prizorima s hobotnicom ;)