Prizivao sam ga već tjednima u naše kino, a kad se konačno i pojavio, neshvatljivo me obuzeo osjećaj straha. Premda su ga po premijeri pratile mahom pozitivne kritike i hvalospjevi, ja sam se i dalje bojao kako bi Eastwoodov ''Sully'' mogao lako 'uzletjeti i sletjeti' u melodramsku patetiku jednog Howarda, Zemeckisa pa čak i Spielberga, no dogodilo se nešto posve suprotno. Što? Ostanite privezani u svojim sjedalima...

Sredinom siječnja 2009., putnički avion US Airwaysa na letu za Sjevernu Karolinu uzletio je iz njujorške zračne luke 'La Guardia'. U tom trenutku niti jedan od 155 putnika kao i članova posade na čelu s iskusnim kapetanom Chesleyem 'Sully' Sullenbergerom (T.Hanks) nije ni slutio kako će njihov let nakon nepune tri minute grubo prekinuti jato gusaka koje će se panično zaletjeti u avionske motore. U borbi sa sekundama, uništenim motorima i nedovoljnom visinom, kapetan 'Sully' procjeni kako neće stići prizemljiti avion u neku od najbližih zračnih luka već će pokušati sletjeti na površinu rijeke Hudson.

Nekim čudom, Sully uz pomoć svojeg prvog časnika Jeffa Skilesa (A.Eckhart) vještim manevrima uspješno 'prizemlji' avion na površinu rijeke gdje im u pomoć jako brzo priteknu obližnje brodice i spasilačke službe. Sullya proglase herojem, no komisija zadužena za istraživanje uzroka nesreće nakon kompjuterskih analiza i prvih izvještaja donese zaključak kako je Sully bezrazložno ugrozio život svojih putnika i posade. Sully se ne slaže s njihovim izvješćima...

Nije prošla niti godina dana od događaja opisanih u filmu, a Sullenberger ju je uz pomoć pisca i novinara Jeffreya Zaslowa 'ukoričio' i plasirao u američke knjižare. Hah, mudri su ti 'ameri'. Naravno, niti hollywoodski producenti nisu dugo čekali s otkupom prava na adaptaciju i prošlog ljeta je objavljeno kako će se s ovom nevjerovatnom pričom 'pozabaviti' ni manje ni više, već njihova glumačko/redateljska legenda, Clint Eastwood. Svoj potpis na ugovor je ubrzo potom stavio i Tom Hanks i već koncem rujna započeto je snimanje.

Isprva sam, iskreno rečeno, bio ravnodušan na te vijesti jer Eastwood ionako posljednjih 10-ak godina redateljski 'prebire' po kojekakvim povijesnim događajima i biografskim pričama, a rezultati tih njegovih prebiranja su manje više bili solidni (''J.Edgar'', ''Invictus'') do vrlo dobri (''Flags of Our Fathers'', ''Letters from Iwo Jima'', Changeling''). Ovog puta mi se činilo kako bi nakon svojeg propagandnog, kontroverznog i prilično razvikanog filma ''American Sniper'', Eastwood mogao potonuti u vodama patetike, no zauzvrat sam ostao zabezeknut i ugodno iznenađen njegovim velikim povratkom u formu.

Potreban je onaj poseban talent, kojim se mogu podičiti samo najbolji (a da je Clint jedan od njih, to već znate i sami), kako bi priču koja se bavi letom od nepunih 5 minuta (sam događaj je trajao 208 sekundi) ovako nadahnuto 'uzdignuo od tla' i pretočio u sat i pol (i koju minutu više) filmskog savršenstva. Naravno, u rukama mnogih iskusnih redatelja, ova priča bi lako kliznula u vode patetike i klišeja viđenim u drugorazrednim TV dramama, no Eastwood je prevelika 'njuška' da bi upao u te jeftine zamke.

On je Sullyevu priču na jedan, gotovo 'rašomonski' način dinamično i suvereno izvrtio, prevrtio i prepričao, a istovremeno u njoj i pronašao prostor za simbolikom kobnog 11-og rujna (premda su producenti u strahu od negativnih reakcija istraumatiziranih amerikanaca tražili od Eastwooda da ih izostavi iz konačne verzije filma), odavanju počasti njujorškim herojima, odnosno, borbi malog čovjeka kontra moćnih kompanija. Sve to na prvu miriši na klasični 'déjà vu', no vjerujte mi kad vam kažem da je Eastwood ovim, toliko puta prožvakanim temama pristupio na jedan posve human i dirljiv način lišen bilo kakve patetike.

Dakako, priča o pravom heroju (napokon!) skromnih vrlina zahtjevala je i pravi glumački odgovor, a kad ovako talentiran 'dirigent' pod svojom palicom ima i savršeno raspoloženog 'tenora' u liku i naličju Toma Hanksa, onda možemo isključivo pričati u superlativima. Jel' dotični jedan od najboljih glumaca današnjice, dalo bi se razglabati satima i danima, no ja ću skromno 'izlajati' kako je ovo lako i njegova najbolja glumačka rola u karijeri. Pretjerujem?

Hmmm.... siguran sam da bi mnoge njegove kolege dali ruku ruku u vatru za ovako dobro odrađenu rolu. U Hanksovu licu se kroz sat i pol tako lako iščitavaju sve Sullyeve nakupljene emocije i traume kombinirane s desetljećima iskustva, smirenosti i samopouzdanja da jednostavno uživate u lakoći njegove interpretacije. Bravo gosp. Hanks! Ako za ovako predan rad ne zaslužite makar nominaciju, 'prdonje' iz Akademije se mogu pokriti ušima. Eastwood? Isprao je gorak okus iz mojih usta zvan ''American Sniper'' i ponovno dokazao kakav je meštar od zanata. Kapa do poda! A sad, dosta, svi trk u kino.