"Kako sam ja 'sunset woman', suton žena, nisam jutarnja, nisam zora", zbog čega joj ideje sinu tek navečer objašnjavala je glazbena diva Josipa Lisac poznatoj voditeljici Barbari Kolar u gostovanju na TOP radiju.
“Album kojem se nakon 50 godina ne može naći jedna nota
zamjerke”, uvodno je opisala Barbara album “Dnevnik jedne
ljubavi” vrhunske glazbene interpretatorice koja ovih dana ima
razloga za slavlje, iako se na sceni, kako je i sama kazala
uvijek slavi. Naime, Josipa Lisac je objavila novu pjesmu “A gdje
si ti” , a obilježava i 50 godina od objave albuma “Dnevnik jedne
ljubavi” ekskluzivnim limitiranim half speed mastered vinilom.
Glazbenica unikatnog stila je otvoreno govorila o tome kako i
dalje osjeća mladu djevojku u sebi koja želi još, zanesena je i
sanjari. Također, glazbena diva je govorila i o onima koji nisu
razumjeli njezin rad: “Dok te shvate, dok dođu do tebe, dok dođu
do onog što si poželjela, zamislila..to kasni, vrijeme prolazi,
oni kasne. A ja nisam nikako, kad mi ljudi kažu, ispred vremena,
ispred kojeg vremena? Ja sam uvijek u vremenu!”. Glazbenica
raskošnih vokalnih sposobnosti govorila je o tome kakva je
privatno i kakva je javno citirajući Karla Metikoša: “Ona je tak’
slatka, nježna, a kada dođe na scenu ona se pretvara u zvijer.”.
“To su njegove riječi, to nisu moje riječi.”, dodala
je.
Priznala je bezvremenska glazbena diva Barbari Kolar kako voli
dugo spavati:
“Jako, onda se dobro osjećam.”
“Znači li to da onda kasno liježete?”, upitala je Kolar na što je
Lisac odgovorila:
“Ako imam koncert od 9 do 11 i moram u 11 navečer biti u top
formi onda je normalno da sutra to moraš nadoknaditi.”
Zna Josipa Lisac koji je recept za dobru glazbu na kojoj
odrastaju mnoge generacije, a činjenica da je od fantastičnog
albuma “Dnevnik jedne ljubavi” prošlo 50 godina, a pritom ga svi
i dalje slušamo samo govori o snazi ove glazbenice unikatnog
stila.
Kada god pjeva pjesmu, ona zvuči nijansu drukčije, istaknula je
Barbara Kolar. O tome bi li danas da snima taj album otpjevala
nešto drukčije, glazbenica je rekla:
“Sigurno! Nemoguće je ponoviti, drugo zašto ponoviti, a treće pa
moram pokazati da sam napredovala, da sam se razvila, da sam
svoju muzikalnost kroz vrijeme razvijala. Puno odgovora. U svakom
slučaju, bilo bi drugačije. E sad, koliko bi se sad to svidjelo..
Tako je bilo na samom početku kada smo stvarali, energija je bila
fantastična. Svi smo bili puni zanosa, strasti. Vjerovali smo u
to, isključit ću tu sebe, bila sam suviše mlada. ‘Imat ću divan
album’, to je mene veselilo, a Karlo, Ivica, Brane, oni su
razmišljali o tehničkim stvarima, kreativnim stvarima..Možda je
tu Ivičina energija zaista bila nestvarna, s papirima je dolazio,
pisao…jer je radio stihove na melodije. To se mijenjalo..On mi
je došao ‘znaš kako će se zvati album?’ i onda mi je rekao
‘Dnevnik jedne ljubavi’. Imala sam izraz lica ‘pa ne znam baš!’.
Možda mi je to bilo malo preozbiljno, preteško. Čak i nemam točan
odgovor na to. Ili mi je bilo malo neugodno, ne znam ni sama.
Možda sam trebala biti i zrelija.”
“A Karlova energija je bila nešto fantastično, nestvarno.”,
dodala je vrhunska umjetnica te nastavila: “On sve naprosto
šarmira, zaintrigira. Tu se slušala glazba, tu se jelo, pilo, tu
se sve slavilo, svaki ton, svaki novi trenutak se slavio. Nisam
zaboravila niti jedan trenutak. On je rekao jednu fantastičnu
rečenicu: ‘Ako se i nikome ne svidi, nama se sviđa, mi smo to
radili za nas da bi poklonili mnogima koji će u tome prepoznati
nešto za sebe. Ako se ne svidi, ne prepozna nitko, stavit ćemo ju
tu iznad klavira i to je naše, kao svetinja’. A svidjelo se, i
polako, polako. (…)”
“Dnevnik jedne ljubavi” nije uobičajen album.
“Imam osjećaj da je taj album sam, apsolutno sam sigurna da je
napravio svoju karijeru. On je samostalan. 10.lipnja je bio
koncert u Dubrovniku. Znate kako se zvao na plakatu? ‘Koncert u
čast albumu ‘Dnevnik jedne ljubavi’. Rekla sam – pa to je
fantastično! Album ima svoju samostalnu karijeru. Nitko mu više
nije potreban. Kročio je kroz vrijeme, teško, dugoročno. 50
godina – zaista neuobičajeno.”, rekla je Josipa Lisac.
Vrhunska vokalna interpretatorica svemu pristupa ozbiljno i s
dignitetom. Uvijek otvorena za nešto novo, a na TOP RADIO je
došla predstaviti novu pjesmu “A gdje si ti”. Pjesma je to koja
je nastala inspirirana svime što ju okružuje. A što je to točno?
“Društvo u kojem živiš, pa dovoljno je to reći, želiš li da je
bolje, kakvo je, nije se baš toliko puno moglo opisati u ovoj
pjesmi. Okrećem se ja i prema sebi, društvu u kojem živim, stanju
u kojem živim, državi u kojoj živim. Trudim se sanjariti, sanjati
i trudim se dobiti snagu da opstanem jer opstati je teško kroz
sve ove godine. 56 godina..ništa nije lako, sve što je dobro je
teško, ali napraviti ‘boom’ kao što sam ga i ja napravila
kad sam imala 18 godina, sve što me čini sretnom, bila sam po
svim novinama itd. To je djevojka, mlada, to se svima svidjelo.
Međutim, trebalo je proći 50 onda i šest godina da ja opet imam
novu pjesmu i da sam opet nekima atraktivna interesanta, e to je
teško..”, rekla je glazbena diva.
Moćna nova stvar Josipe Lisac rezultat je i dobrih suradnika.
“Jedni druge pronađemo. Mislim da kada se susretnemo na putu ili
kada se sjetimo, prisjetimo..nije ništa slučajno, mi se naprosto
moramo vidjeti, naći, ja vjerujem u to. Nije Zvjezdan slučajno.
Zvjezdan Ružić je napravio aranžman, Alka Vuica stihove koje
sjajno ona radi uvijek..”, rekla je Josipa.
Ovoga puta dugo se svirao materijal dok ona nije zadovoljna zbog
njezinih zdravstvenih problema:
“Ovo je bilo jako dugo, ali zbog išijasa, jer sam sjedila pa
stajala, dan je bio tmuran. Inače, vrlo sam brza, dođem jedanput,
dvaput, triput i gotovo. Jer nema smisla ponavljati. Najbolje je
kada me uključi da ja ni ne znam i tada se dešavaju čuda. Onda to
i ovisi, dođem ja pripremljena iako, nisam ja to naučila kao u
školi na pamet. (…) Znam konstrukciju kako ide, međutim, taj
trenutak koji je na sceni ili u studiju ili sada ovaj trenutak
isto, to je sve meni neponovljivo. Sad je sad, a za pola sata je
nešto drugo, za sljedeći dan je nešto drugo. To ovisi o energiji,
o svima nama, tim strujanjima koje ja izuzetno osjećam. Svaki
koncert je drugačiji. Zbog ‘Dnevnika’ sam napravila program koji
dodiruje ‘Dnevnik’ malo više, ali jasno, tu su i druge pjesme
koje su dio mene, koje ja nosim. Nije ništa isto.”
“Nije isto, ja to vama ne mogu prepričati zašto je to tako.”,
rekla je Josipa i nastavila: ” Zato što ja tu pjesmu nisam
naučila na pamet. Ljudi koji su došli na koncert, nisu došli
slušati CD. CD imaju doma. Oni su došli mene slušati. E sad ja
moram tu svašta nešto donijeti, a i prvo moram njih iznenaditi,
moram ih impresionirati. Prvo ja to napravim sebi da bih to njima
predstavila. Nije to ništa neuobičajeno. Meni je to posve
normalno. Naprosto, takva si osoba, to je ta osobnost,
kreativnost koja stalno izvire. Nije se ova pjesma dogodila
slučajno, muziku nosim cijeli život u sebi, samo što sam ja bila
okružena fantastičnim skladateljima, 20 godina suradnje s Karlom
Metikošom, prije toga vrhunski, kasnije mlađi su dolazili. Ali
jednog dana je došlo.. sjela sam za klavir, nije slučajno došlo,
to sve živi i onda ti to tako samo kažeš ‘woow, super, imam ja
još, pokazat ću ja još’! Ne volim tu osobinu da netko zaspe i
živi na onome što je stvorio prije. Naprosto, idemo dalje. Dok
god ja živim i dok mogu dobro raditi i budem na tom svom, a tko
je meni zadao taj nivo – ja sama, da budem ja na tom nivou, bit
ću sretna.”
Njezina interpretacija je uvijek prepoznatljiva. Glas je
jedinstven. Ljudi koji dođu na njezin koncert oduševe se jer im
pjesme koje znaju napamet zvuče potpuno novo.
“Jer ste vi na koncert došli slušati mene, a ne CD. U fazi sam
kada moraš pokazati sebe. Netko će reći ‘pa ne moraš ti sebe
dokazivati, već si dokazala’. Pa ne moram se ja dokazivati, ja se
moram uvijek fantastično pokazivati! Naprosto sam došla u to
stanje gdje mogu okrenuti pjesmu, super, ali ja sada tu pokazujem
tu svoju muzikalnost, maštovitost, zašto bi ona zvučala uvijek
tako isto. Ja si to čak niti ne mogu dopustiti, ali ne mogu niti
zamisliti da pjevam 50 godina jedan te isti izričaj pjesme.”,
rekla je glazbena diva.
Otkrila je Josipa Barbari je li svojim izborom tako jedinstvena:
“Mislim da ja jesam takva. Ti možeš kasnije raditi na sebi kroz
godine, biti inspiriran. S obzirom na to da poznajem jako
puno ljudi koji su me poznavali sa 17, 18 godina. Da, bilo je tu
nešto u meni ‘ja neću to, ne želim to’. ‘A što je to Josipa što
ti želiš? Pronaći ću.’- tako bih ja sebi govorila. Kasnije, ako i
želiš biti netko drugi, mislim da ti isti koji to požele, to
pokažu da se to vidi. Kada dobijem nekakav zapis, ja prepoznajem
tu djevojku od 18 godina u tome. To osjećam , odnosno osjećam u
sebi tu mladu djevojku koja želi još uvijek, zanesena je,
sanjari. Ja ju nosim u sebi, ne želim ju izgubiti.”
A bi li savjetovala nešto drugačije osamnaestogodišnjoj sebi:
“To je jako teško reći, jer se stalno mijenjalo. Ja sam se cijelo
vrijeme mijenjala. Ponekad zazvuči da ja kažem ‘to je moja
greška’, ponekad zazvuči da ja kažem ‘to je moja prednost’. Dok
te shvate , dok dođu do tebe, dok dođu do onog što si poželjela,
zamislila..to kasni, vrijeme prolazi, oni kasne. A ja nisam
nikako, kad mi ljudi kažu, ispred vremena, ispred kojeg vremena,
ja sam uvijek u vremenu! Vrijeme je takvo, samo što mnogi ne
razumiju, ne osjećaju mnogi , a mnogi osjećaju i zato jesam tu
gdje jesam.(…) Toj bih mladoj djevojci rekla – budi točno takva
kakva jesi!”
“Ne, nisam zažalila za ništa!”, otkrila je glazbenica je li
požalila zbog neke pjesme te nastavila:
“(…). Možda u samom početku su neke bile pjesme gdje se
pokušalo nešto, ali to nije bilo to što sam ja tražila. Super,
dobro da je došlo, shvatila sam da to nije to i da moram ići
dalje i pronaći što želim. Uzmeš to kao plus. Ja sam toliko puta
u životu rekla ne, ne može tako! Ne želim to, oprostite, ali ne
mogu biti tu, meni se to ne sviđa. Puno više nego da. (…)”
Na glasu je kao gurmanka.
“Kuhala sam sve. Imala sam chefa u kuhinji koji me gledao, ali me
ipak hvalio jer učenik je nadišao učitelja. Dobila bih nagrade.
Volim dobro pojesti, volim jako fino pojesti i kuhala sam
fantastično. Međutim, kulinarstvo i kuhinja, jelo koje se
pripravlja, iako je to isto ogromna kreativnost nije slično
muzici. Muziku dijelim sa svima onima koji su to prepoznali i
zavoljeli. (…) Kada ti napraviš jelo, a nemaš ga s kime
podijeliti, to je teško. Imam svoju kuhinju, (…)ali tu je puno
termički obrađivanih jela. (…) to nije ono što sam radila prije
jer doneseš jelo na stol i onda gledaš oko sebe i tražiš, želiš
uzdahe. Ja sam sama i u tom smislu je puno teže!”, iskreno je
rekla Josipa.
A postoji li trenutak kada ne razmišlja o glazbi:
“Baš i nema takvih trenutaka. Postoji privatnost, da sam doma,
sama. Inače sam jako puno sama, volim biti sama, dapače, mene čak
i neki smetaju. (…) I razmišljaš, smišljaš, dolaze svakakve
ideje. Nisam ona koja upali muziku pa da je ona meni
‘background’. Ne, ona je glasna. Ja jako glasno slušam. Ja
sudjelujem u tome, aktivno slušam. (…) Kako sam ja sunset
woman, suton žena, nisam jutarnja, nisam zora. A kažu da su u
zoru pametniji, to sam negdje čitala čak. Poslijepodne više
dolazim k sebi, predvečer sam još više, navečer sam jako
svoja. Onda sijevaju ideje, nešto tražiš, nešto što tražiš
nisi pronašao (…) sve je to vezano uz ono što radim, što jesam,
sve je vezano uz glazbu, mene samu, tako da privatnost je, to sam
davno spoznala, čim ti zatvoriš vrata svoga doma, ti si javna
osoba, nisi privatna osoba. (…)”
Je li različita Josipa privatno i javno? Odgovorila je na to
pitanje Josipa citirajući Karla Metikoša: “Ona je tak’ slatka,
nježna, a kada dođe na scenu ona se pretvara u zvijer.”,
“To su njegove riječi, to nisu moje riječi.”, dodala je.
“Što sam starija imam sve veću odgovornost prema svim tim divnim
ljudima koji su došli. Sve te riječi koje su mi
upućene.(…)”, iskreno je rekla Josipa o odgovornosti koju
osjeća prema svojoj publici.
Zanimljiv razgovor s glazbenom divom pogledajte na linku