Skrenuti desno prema Trešnjevci ili lijevo prema zelenom valu kako bi stigla na let, pitanje je koje proganja glavnu protagonisticu novog romana "Raskrižje" spisateljice Marijane Perinić.
U stilu Hamletovog “biti ili ne biti”, Marijana čitatelje lansira
u novu dimenziju i otkriva im galaksije prepune zanimljivosti i
intriga. Autoricu novog ljetnog hita uhvatili smo na godišnjem
odmoru u Vrsima i uz kavu te šum valova u opuštenom razgovoru
saznali zanimljive detalje iz njenog života.
Tko je Marijana Perinić u jednoj rečenici?
– Spisateljica, voditeljica, komičarka.
Samo to?
– Barem za sada, da. (lagani smijeh)
Proslavili ste se imitacijom bivše “preCjednice” Kolinde Grabar –
Kitarović, kako ste došli na ideju?
– To je bilo sasvim slučajno. Imala sam svoj tematski stand
up comedy show o muško – ženskim odnosima i obično sam kao
voditeljica otvarala program s nekim aktualnostima, a kako je
taman bila 2015. godina razmišljala sam kako bi bilo fora
započeti s novom predsjednicom. Slušala sam njezin pobjednički
govor s Karamarkom u “pingvin odijelu” i odjednom sam započela s
danas već, antologijskom rečenicom “Svi ste vi moji”. Kad sam
vidjela da mi ide, kupila sam full opremu – trepavice, periku i
postala druga “preCjednica”. Nakon mjesec dana od prve live
izvedbe, lansirali smo i video na društvene mreže, što je
izazvalo pravi boom, a sve ostalo je povijest.
Jeste li ikad stupili u kontakt s bivšom predsjednicom?
– Zvala me na Božićni domjenak za predstavnike medija nakon
godinu dana ali sam bila na putu i mislila sam da je “spačka” u
režiji mojih prijatelja pa nisam toliko ni obraćala pažnju na
poziv. Zatražila sam da mi pošalju protokol na mail, ali ništa mi
nije stiglo, nego sam nakon nekog vremena provjeravala broj koji
me zvao i bio je od glasnogovornika ureda predsjednice.
“PRECJEDNICA JE NEPRESUŠNA INSPIRACIJA”
Jedna od favoritkinja za glavnu tajnicu NATO-a je upravo
Grabar-Kitarović. Vraćate li se u svoje prepoznatljivo odijelo?
– Ma sigurno će nešto biti, lik nikad nisam ugasila, samo
sam se pozdravila i otišla na odmor jer me dosta umorila u pet
godina, bila je nepresušna inspiracija, nisam trebala ni pisati
tekst, sve mi je već bilo pripremljeno. Lik i dalje živi.
Kao što ste i ranije rekli, stand up je na neki način i obilježio
vaš život. Kad ste započeli sa stand up komedijom?
– 2007. godine, s tim da sam nakon predsjednice rekla da mi
je dosta stand up komedije i sad sam se orijentirala samo na
komediju. Trenutno radim tri različita video formata koja se
emitiraju na dvije lokalne televizije. Stand up me pomalo umorio,
nakon deset godina sam rekla sama sebi: ok, ne da mi se više
nastupati. Stand up komičarski dio je jako naporan i stalno moraš
imati nekakav “feedback” da ti se ljudi smiju, što jako izmori
čovjeka. Trenutno sam prvenstveno spisateljica, imam svoj
nedjeljni blog, imam novu knjigu s kojom ću obići cijelu
Hrvatsku.
NA RASKRIŽJU SPISATELJSKOG DJELOVANJA
Kako je izgledao put od komedije do spisateljskog pera?
– Jedno i drugo je jako slično. Ne možeš biti komičar ako ne
pišeš, svi mi prije nastupa pišemo i pripremamo svoje tekstove.
Ranije sam četrnaest godina radila u turizmu kao event menadžer i
onda sam slučajno napisala priču za jedne dnevne novine koja je u
konačnici i nagrađena. Nakon toga sam prvo pisala putopise,
članke za brojne časopise i slično. Prva izdana knjiga “Gore ne
može” izdana 2012. godine bila je zapravo zbirka kratkih priča s
nastupa gdje sam spojila i pisanje i stand up komediju. Kasnije
sam krenula drugim smjerom, našla sam se u romanima. Iza mene su
romani “Jesi online?” i “Šaka suza, vrića smija”.
Koliko traje pisanje romana?
– Pisanje romana traje otprilike od šest mjeseci do godine
dana, iako sam ovaj zadnji napisala u roku od dva mjeseca jer mi
je služio kao terapija od lockdowna, potresa i svih nedaća koje
su nas zahvatile u posljednje vrijeme. Za roman “Raskrižje”
izdvajala sam minimalno dva sata dnevno svaki dan, a posljednjih
tjedan dana pisala sam i do dvanaest sati.
Vaš novi roman “Raskrižje” čitateljima pruža odmak od
svakodnevice i psihološkim igricama dovodi do razmišljanja o tome
kako život doživljavamo previše olako. Što ste tematizirali u
“Raskrižju”?
– Tematizirala sam paralelne svjetove – “što bi bilo kad bi
bilo”. Što bi bilo da sam ja sad krenula pješke, a ne autom,
možda bi srela nekoga i možda bi bila svjedok nečega što bi mi
nepovratno promijenilo život. U principu, koliko nama na prvi
pogled nebitne odluke mijenjaju život, a da toga nismo ni
svjesni. Poigrala sam se s glavnom protagonisticom Kristinom i
njenim odlaskom na aerodrom, a kako je izgledalo njeno životno
raskrižje, je l’ krenula lijevo ili desno, saznajte sami.
Kakvi su planovi za budućnost?
– Peta knjiga koju planiram kroz par godina bit će skup
probranih blogova, jer tekstove koje na blogu pišem svaki tjedan
mogu već izdati kao knjigu. Kratke priče su lagane za pisanje,
napišeš jednu dnevno, tjedno i ide to, dok za roman treba
discipline.
“DVA PUTA DNEVNO IDEM NA PLAŽU, OSJEĆAM SE SAVRŠENO”
Dalmatinka ste 1/1, otac vam je iz Vrsi, a majka iz Šibenika –
spoj dva jaka temperamenta. Kako izgleda Vaš godišnji, idete li i
u rodni Šibenik?
– Pola godišnjeg provodim u Vrsima, a pola u Šibeniku. Moj
rodni grad Šibenik je party grad u zadnjih šest – sedam godina.
Tamo odlazim na partije, koncerte i to me čeka od 01. kolovoza
barem tjedan dana. U Vrsi mi je super doći u sedmom mjesecu, a
ove godine pogotovo jer sam nedavno imala veliku promociju romana
u Zagrebu koja me potpuno iscrpila. Nakon toga sam došla ovdje
odmoriti i osjećam se savršeno. Dva puta dnevno idem na plažu,
Sveti Jakov ujutro, Školjić ili Ričina popodne, a navečer odem
đir, ako imam volje nakon cijelog dana, za kraj će svestrana
Marijana Perinić.
