U Splitu se okupila jedna "puknuta ekipa!" Nazivaju se Splicka scena, bave se stand up komedijom, vole doći u Zadar, a sve o životu komičara u Dalmaciji iz prve ruke doznajemo od Tomislava Primorca koji u subotu nastupa na terasi Kulta i Dišpeta.
Dragi Tomislave, možeš li nam ”iz prve ruke”
opisati koliko (ni)je jaka stand up comedy scena u
Splitu?
S velikim zadovoljstvom mogu reći da je scena Splitu jaka i s još
većim zadovoljstvom da postaje sve jača. Stari smo samo
tri godine i imamo još puno toga pred sobom. Relativno smo
novi i svježi, pa je zanimljivo ljudima da se nešto tako
autentično uopće događa, što je dobra podloga da svojom
kvalitetom pridobiješ publiku.
U zadnje vrijeme se širimo i van Splita, na cijelu Dalmaciju, što
je za nas novi korak. Donosimo vam stand up u vaše gradove!
”Splickascena” – radi li se o udruzi ili samo
nazivu za nekoliko komičara koji su odlučili pokazati da su
zajedno jači?
Ne radi se o udruzi, barem ne još, a hoće li se ikada raditi
trebat ćete pitati nekog od kolega iz kolektiva koji je podobniji
za donošenje taktičkih administracijskih odluka. Zasad se radi o
kolektivu komičara koji izborom imena ima poručiti samo jedno – a
to je da naš grad ima što za reći i da se umjetnost i zabavu ne
treba uvijek tražiti negdje drugdje, nego tu u nas.
Na nama je da izgradimo nešto u svojoj sredini, a ne konzumiramo
samo ono što nam se nametne odnekud.
U budućnosti se možda dogodi da napravimo nekakve radionice i
potaknemo i Zadrane da izađu na pozornicu, pa se ostvari i scena
u Zadru, Šibeniku itd.
Koje nastupe bi možda izdvojio kao najmunjenije za
tebe osobno? Anegdota s turneje ne fali – sigurni
smo!
Nažalost, oni nastupi koje mi prvo pada na pamet izdvojiti po tom
kriteriju najčešće su ona lošija iskustva, jer ti se takva lakše
urežu u sjećanje, nego ona dobra. Pa smo tako nastupali nedavno u
Imotskom, na potencijalno najhladniji dan u godini, gdje nam je
došlo 15 ljudi. Smijali smo se od tragikomedije. Publika i nije
baš.
U jednom momentu je publika preuzela riječ umjesto nas, što je
bilo malo nezgodno za kolegu na pozornici. Ponegdje nastup zna
biti kao ona scena iz filma Blues Brothers, gdje muzičari sviraju
ograđeni žicom, a publika ih gađa bocama.
Jednom smo u Dugopolju imali nastup koji je bio dosta tvrd.
Publika zna bit tvrda kada im po prvi put donosiš nešto novo i
neobično, posebno stand up. To vam je kao na National
Geographicu, čovjek uživo gleda kako se adolescentni mužjaci
osjećaju ugroženi činjenicom da neko drugi pokušava bit zabavniji
i dominantniji od njih, pa reagiraju, nerijetko neartikuliranim
dobacivanjima.
Jedan nastup u Splitu mi je ostao u sjećanju, kada sam nastupao
na otvorenom ispred 10-ak ljudi, uz buku okolnih kafića te nisam
mogao doći do riječi od lika iz publike s nadimkom Moljac, koji
se prezentirao kao Sarajevski Isus. Srećom, najčešće nismo sami u
tome, pa zajedno pretvorimo tragediju u komedjiu, što smatram da
je bit onoga “duh” u duhovitosti. Ali bilo je i fenomenalnih
iskustava, naravno.
Prekrasni ambijenti, nastup na otoku u sklopu festivala Lastovo u
Zvijezdama, nastup na otvorenom na Turskoj Kuli u Splitu u sklopu
projekta Ubijmo Dosadu, nedavni nastup u Zadru itd.
Kao kroničar društva – što stand up komičar zapravo i
jest – koliko se baziraš na ”pranju” dnevne politike? Ili se
pokušavaš maknuti od tih tema?
Za mene je stand up češće nešto nevezano uz dnevne aktualnosti.
Stand up je bezvremenski, životan, a ne prolazan. Fokusiram se na
nešto malo drugačije teme, analize i opservacija svakodnevnice,
međuljudskih odnosa, jezika, takve teme smatram plemenitijima. To
ne znači da bježim od kritike društva, samo ne baš kroz politiku.
Na kraju, tom temom smo dosta opterećeni kroz razne medijske
platforme, satire postoji na bacanje, pa mislim da je određena
vrijednost stand upa i u tome što ljudima omogućuje bijeg od toga
u nešto sasvim drugačije.
Doduše, na društvenim mrežama i youtube videima ću si lakše
dozvoliti komentiranje nekih društvenijih tema. Kod politike
pokušavam maksimalno bit nepristran i objektivan. Najgore što se
može dogoditi satiri je da se kritika jedne političke opcije
instrumentalizira u političke svrhe druge.
Kako nastaje tzv. materijal i bi li radio nešto poput
stand up vloganja koji je sve popularniji?
Materijal nastaje konstantno. Mozak treba biti namješten i
naviknut da traži momente u svakodnevnici vrijedne “opjevavanja”
u stand upu.
Često kažem kako mi je najljepša stvar u ovom “poslu” što ga
možeš obavljati dok hodaš ulicom, a nerijetko i kada legnem u
krevet navečer, što zna katkad prouzrokovati nesanicu. Ali opet,
na kraju ima i onaj konkretniji i teži dio, koji više nalikuje na
pravi posao, a to je da u konačnici moraš sjesti i par sati
pisati u Word-u.
Paralelno stand upu radim svakakva youtube videa, jer smatram da
moraš biti prisutan što više možeš na društvenim mrežama. One su
naša verzija marketinga. Konkretno, ono što bi ljudi nazvali
vloganjem mi je manje privlačno. Ne sviđaju mi se moderni
influenseri od kojih većina nema puno toga za reći, pa snimaju
svaku sitnicu kao da je ona vrijedna prenošenja.
Događa se neka vrsta inflacije kvalitete sadržaja. Pokušavam
kreirat manje, ali da je vrijednije i da je više kreativnog truda
uloženo u to.
S obzirom da si već upoznao Zadar, ima li neka fora
priča s prošlog gostovanja, kako ti se čini ovaj
grad?
Moja iskustva sa Zadrom dosad su više nego fenomenalna. Tamo sam
nastupao dva puta i s publikom sam zadovoljan da ne mogu biti
zadovoljniji. Prihvatili su me potpunosti, osjećam se njihov, u
apsolutno pozitivnom smislu.
Prošli put smo nakon nastupa imali ludnica provod. Išli smo u
klub Guma.
Budući da su i mnogi s našeg nastupa išli u klub, imali smo
osjećaj da je to neki afterparty nastupa, pa je bilo simpatičnih
scena svugdje, čak i u muškom wc-u.
Osjećali smo se ko zvijezde jer su nas prepoznavali. Ali ne one
zvijezde koje se drže visoko i nedodirljivo. Nego ljudi koji su
za ljude, koji se hrane dobrom energijom od ljudi i istu tu
energiju i vraćaju.
To je i najveća poanta stand up-a. Prihvatite nas i dat ćemo vam,
više nego nogometaši, 120% od sebe.
Nadam se da će tako biti i u subotu.
