U proteklih 19 godina virovitička "Vatra" objavila je devet albuma, osvojila niz diskografskih nagrada "Porin", rock nagrada "Crni Mačak", odradila poveći naramak hitova koji su obilježili njihovu karijeru i domaću glazbenu scenu kojoj su donijeli novu poetiku i zvuk.
Bend je praktički od samog osnutka 1999. godine rastao i razvijao
se “pred očima publike”, kako je to jednom kazao frontmen benda
Ivan Dečak, pa za 20 godina postojanja benda u “Vatri” planiraju
veliki obljetnički koncert u zagrebačkom Domu sportova.
Bit će to u travnju 2019., a pored velikog koncerta “Vatra” će
istog dana predstaviti svoj novi album, također obljetnički –
deseti. Bit će to, uvjereni su fanovi, poput obiteljskog
okupljanja, kao što i članove benda možemo nazvati – sretnom rock
obitelji.
“Prije svega mi smo prijatelji koji se poznaju čitav život, a u
međuvremenu smo postali šogori, šogorice, kumovi itd. Glazba je
naš način izražavanja, glazba je igra koju čitavog života učiš
igrati, a nikada je ne naučiš dovoljno”, kaže nam Ivan u najavi
prvog virskog koncerta “Vatre” u subotu na centralnom virskom
trgu.
Razgovarali smo dan uoči nastupa, dok se na Viru još pomalo
pripremala bina, a “Vatra” palila u Širokom Brijegu.
Ovo je prvo gostovanje benda na otoku Viru. Kakav je
osjećaj kada se negdje nastupa prvi put, i to čak nakon 19 godina
postojanja i rada?
– Zahvalni smo na angažmanu, volim reći da mi je najdraži koncert
svaki sljedeći.
U tom kontekstu jedva čekam koncert na Viru i susret sa svim
našim fanovima.
Jeste li privatno boravili na Viru? Gotovo je
nemoguće upoznati nekoga tko nema vikendicu ili barem jednom nije
bio na Viru kod prijatelja s vikendicom – kao kad B. Streisand
kaže “znam ljude koji znaju ljude”.
– U nekoliko navrata boravio sam na Viru, upravo tako, kod frenda
na viksi. Bilo je to u vrijeme srednjoškolskih dana, krajem
90-ih. Davno je to bilo, ne sjećam se baš svega (osmijeh).
Čega se sjećate?
– Ono što mi je ostalo u sjecanju su velike vrućine, jako puno
mladih ljudi željnih zabave i novih poznanstava.
S Vašim nastupom na Viru kompletirat će se sastav
mentora iz “Voice – Najljepšeg glasa Hrvatske”. Tony, Indira i
Jacques već su nastupali. Komu se od njih najviše
radujete?
– Sa svima sam ostao u dobrom, prijateljskom odnosu. Vidimo se i
čujemo uglavnom kada negdje skupa nastupamo. Znači, “Vatra”
zapravo dolazi kao šlag na “The Voice” mentorsku tortu u Viru.
Pamtite li posebno nekoga pjevača ili pjevačicu iz
Vašeg tima tijekom svih ovih sezona? Na koga ste
najponosniji?
– Sve su to redom bili odlični pjevači, ali prije svega dragi i
simpatični ljudi. Sretan sam na ukazanom povjerenju i angažmanu u
jednom tako velikom showu kakav je bio “The Voice”.
Ako smijem primijetiti, a riječ je o komplimentu,
malo je bendova koji nakon toliko godina postojanja zvuče svježe
kao da su novi na sceni. Je li to zato što ste, kako ste jednom
kazali, svećenički posvećeni glazbi?
– Važno je biti otvoren za nove izazove, jer ako se uljuljaš u
sigurnoj zoni, ubrzo dojadiš sebi i drugima. Inače, hvala na
komplimentu, trudit ćemo se i dalje biti svježi i drukčiji, a
opet svoji.
Je li teže uspjeti ako – kao u Vašem slučaju –
dolazite iz Virovitice, nego iz neke sredine koja ima jaču scenu,
više bendova i slično? Možda na tu situaciju gledate kao na
prednost; manje izravnog utjecaja, više
autorstva…
– Svaki bend ima svoj put i svaki je put težak za sebe. Nas je
upravo ta mala sredina i oskudica u svemu, od informacija (tada
još nije bilo interneta), do music shopova, klubova i slično,
tjerala da stvaramo samo svoj glazbeni svijet. Za nas je glazba
bila jedini izlaz, jedino putovanje.
Pjesma “Nama se nikud ne žuri” trenutno je osvojila
publiku, a iskreno ju je teško prestati slušati. Je li to Vaša
osobna i misao vodilja benda?
– Drago nam je da ju slušate! Upravo tako, idemo korak po korak,
mi nismo došli trčati sprint – želimo trčati maraton.
