Upoznajte Karmelu Špoljarić, osobu koja je Zadranima približila pisanje na sasvim poseban i zanimljiv način. Karmela je gost KvartArt festivala gdje je održala radionicu u ''dnevnom boravku''
Kako si ”upala” u priču KvartArt
festivala?
Pa eto, pokrenula sam neke radionice koje očito šire “dobar glas”
o meni, jer me zbog njih pozivaju na mnoga lijepa mjesta i
događaje. U Zadru još nisam gostovala, ni kao književnica niti s
radionicama, pa se posebno veselim.
Možeš li nam ukratko predstaviti radionicu
pisanja?
Trodnevna vikend-radionica kreativnog pisanja “Kako početi”
nastala je iz dopisne radionice istog imena, koja inače traje tri
mjeseca i odvija se dopisnim putem. U vikend radionici odradi se
gotovo prva trećina ove veće radionice, jer piše se intenzivno i
puno. Polaznici dobiju kratke, jednostavne Vježbe koje
služe kao inspiracije za njihove tekstove.
Od prve vježbe pišu se cjeloviti tekstovi, a u područje
književnosti, odnosno fikcije, ulazimo putem likova. Učenju se
prilazi “iz prakse”, dakle polaznici uče na vlastitim tekstovima,
odnosno, greškama, o kojima razgovaramo i koje ispravljamo.
Na ovu radionicu mogu doći svi, znači ljudi svih dobi, zanimanja
ili znanja – neki će tu napisati svoje prve testove, a neki će
vrlo brzo uvidjeti što bi možda trebali promijeniti u dosadašnjem
pristupu svojim tekstovima i pisanju općenito.
Mnogi ne vjeruju da je i pisanje svojevrsni ”zanat
kojega vrijedi peći” – kako ih razuvjeriti?
Uvijek volim reći da je pisanje igra. Jedna prekrasna,
inteligentna, kreativna igra za koju međutim, kao i za sve igre,
vrijede određena pravila. Što bolje svladate pravila, bolje ćete
se i lakše igrati. I ne samo to. Steći ćete sigurnost, pa ćete se
i poigravati, improvizirati.
I baš ta improvizacija u stvaranju fikcije zapravo je ono što
nekog pisca čini posebnim drukčijim od drugih. Ali dobre
improvizacije nema bez temeljitog znanja, što mnogi vole
preskočiti. I onda ih odaju vlastiti tekstovi, jer u književnosti
nema blefiranja. Ili si pisac, ili nisi.
Na žalost, svi misle da mogu i znaju pisati, objavljuje se sve i
svašta. Teško je tu ostati dosljedan pa u mojoj radionici zapravo
nastojim najprije naučiti polaznike, ne kako pisati, nego kako NE
pisati, odnosno odbaciti sve ono što nam zgodno zvuči i čini se
da je književnost, ali nije.
Smatraš li da se u Hrvatskoj puno piše, a malo
čita?
Puno se lošeg piše, a malo se dobrog čita, rekla bih. “A teško je
s onima koji ne čitaju. Zapinje im jezik, zapinju im misli…”
(ovdje sam citirala samu sebe, nek mi oproste bolji:)
Koje autore u posljednje vrijeme čitaš. imaš li
preporuku nekog mladog pisca u kojega vjeruješ?
U posljednje vrijeme na žalost manje čitam, jer mi vlastiti
projekti, plus moja putovanja koja uz pisanje čine moj život,
remete onaj mir koji mi je potreban za susret s novom knjigom.
Nastojim zato čitati barem neke meni drage ljude koji su ujedno i
pisci (Ksenija Kušec, Davor Mandić, Staša Aras, Siniša Kekez, ima
ih još…), a često se vraćam i klasicima.
Baricco je uvijek uz mene, Marquez također, pa Olga Tokarczuk,
Rosa Montero, volim španjolsku književnost.
Mogla bih izdvojiti barem desetak mladih pisaca, ili budućih
pisaca, koje sam upoznala u mojoj radionici, u koje vjerujem i
koji već pišu svoje prve zbirke priča ili pjesama.
Sandra Polić Živković iz Rijeke, Elvira Slišurić iz Nove
Gradiške, Vladimir Papić iz Pule samo su neki od njih koji već i
objavljuju, a divno je (za mene) to što se nakon tri i pol godine
od pokretanja radionice “KAKO POČETI” gotovo u svakom kraju
Hrvatske razvija neki mladi budući pisac koji je počeo pisati u
mojoj radionici.
Sviđa li ti se koncept festivala, imaš li neke ideje
za nas book-freaks koje bi se mogle uklopiti u sljedeće izdanje
festivala?
Naravno da mi se sviđa – pozitivno je, originalno i kreativno, i
u konačnici vodi k jednom plemenitom cilju. Čestitam idejnim
tvorcima i organizatorima, nadam se da ćete se preseliti i u
druge naše gradove, pa i manja mjesta koja vape za novom, dobrom
energijom.
A book-freaks?
“Ne vjerujte nikome tko kaže da nisu važne priče, nego je važna
samo istina. Kani vas zeznuti!”
Ovdje citiram jednog od najboljih, a zapravo vam želim reći –
ostanite takvi kakvi jeste!
Ideje će naći vas, jer vi ste plodno tlo za svaku dobru priču.
Nadam se da ću biti dio vašeg Kvarta i dogodine.
