Darko Rundek, glazbenik, producent, scenarist, redatelj, glumac, postao je nezaobilazna figura u bivšoj državi 80-tih godina s legendarnim bendom Haustor. Samostalnu karijeru započinje 1997. Godine ”Apokalipsom”, a uoči koncerta u Zadru, Darko Rundek za portal eZadar govori o Cargo triju, nastupima u kazalištu, umjetnosti, Parizu i nostalgiji…
*******
Za one koji Rundeka vezuju uz Haustor i Cargo orkestar, kazališna dvorana čini se nešto drugačijim prostorom. Po čemu je ”sjedeća dvorana” bolja za glazbeni doživljaj?
Zavisi o kakvoj se glazbi radi. Haustor je bio rock-bend i najviše su mu odgovarali rock klubovi, ali je imao i kabaretsku stranu kojoj bi pasala i sjedeća dvorana, slično je i sa Cargo Orkestrom, iako smo svirali i velike festivale sa desetinama tisuća ljudi koji stoje sa pivom u ruci sasvim uspješno.
Rundek Cargo Trio je najbolji u sjedećim dvoranama sa dobrom akustikom jer u njima publika može ponrijeti u glazbu, sudjelovati direktno i putovati kroz različite atmosfere i priče. Zato je dobro da je donji prag dinamike tišina, a ne žamor i buka oko šanka kao u Arsenalu zadnji put u Zadru.
To nas ne sprječava da dijelovi koncerta budu fešta i publika slobodno može ustati i zaplesati kad je to prirodno. Na polovici koncerta je pauza za cigaretu i piće da se nebi usjedili i unervozili.
Kako funkcionira trio? Tko je perfekcionist, a tko se najviše prepušta?
Isabel i ja smo svatko na svoj način perfekcionisti, a Duco se prepušta, jer kad bi mislio ne bi mogao svirati nekoliko instrumenata istovremeno. Doduše, Isabelin perfekcionizam uključuje i totalno prepuštanje u solima.
Polazite li uvijek od jednog stiha koji se doima najsnažnijim pa oko njega ”gradite” priču?
Vrlo često da.
Kako je zamišljena turneja? Hoćemo li u Zadru čuti neke starije stvari ili samo pjesme s posljednjeg albuma?
Repertoar seta između Haustora i pjesama sa budućeg albuma Cargo Trija.
Dobije li rad u studiju smisao tek kada se transponira pred publiku?
Prirodno bi bilo da bend prvo radi probe pa sa pripremljenim materijalom izađe pred publiku pa kad nakon više koncerata u susretu sa publikom sazrije bude snimljen.
Show biznis je poremetio taj redoslijed i zato mnogi muzičari žale zbog preuranjeno snimljenih pjesama. U petak ćemo svirati tri još nesnimljene stvari.
Umjetnost i angažiranost nerijetko se prepleću. Kako gledate na to u ovom političkom i društvenom trenutku?
Umjetnost je po sebi angažirana, jer promiče određen pogled i odnos prema stvarnosti. U ovom trenutku je svaki politički jezik profaniran i ne vidim mu mjesto u umjetnosti.
Koja mjesta u Parizu gdje živite danas treba posjetiti?
Treba prvo obići tih desetak glavnih sajtova iz svih turistickih vodiča, a onda krenuti po intuiciji kamo te noge, neki susret, bicikl, odvedu.
Treba li (p)ostati nostalgičan?
Nivo nostalgičnosti sigurno ovisi o karakteru, ali negdje u osnovi ljudskosti čuči jedna svima zajednička nostalgija za svijetom bez smrtnosti.
