Razgovarali smo s Natali Dizdar koja će koncertom u Zadru proslaviti deset godina na sceni!
eZd: Vratimo se malo ”na početak” – kako su krenuli tvoji prvi glazbeni koraci, jesi li bila dijete koje je pjevanjem zabavljalo prijatelje, rodbinu,…
Iskreno, baš i nisam.
Shvatili smo da znam pjevati negdje početkom osnovne škole, ali nisam bila ekstrovertirana što se toga tiče, niti mi je odgovaralo biti u centru pozornosti. Paralelno sam krenula i u glazbenu školu, a najviše pamtim razdoblje kad su mi roditelji kupili piano, tada bih znala sate i sate provesti u svojoj sobi svirajući i pjevajući.
eZd:-Usponi i padovi dio su života – koje trenutke posebno pamtiš kao one koji su za tebe označili ”prekretnicu”?
Možda bih mogla krenuti od showa u kojem sam sudjelovala, u kojem sam na neki način postala prepoznatljiva ljudima, a zatim bih izdvojila nastup na prvim Runjićevim večerima gdje sam pjevala “Galeb i ja”, naslovnu pjesmu koncerta.
Prva ozbiljna prekretnica u mojoj karijeri je definitivno bio trenutak kada sam upoznala svoju menadžericu, Gogu Bosak, koja me zatim povezala s Cocom Mosquitom, producentom svih mojih dosadašnjih albuma te kada sam snimila svoju prvu pjesmu, “Ne daj”.
Ona je poprilično definirala zvuk u kojem ću se dalje nastaviti kretati i srušila sve rekorde slušanosti na radio postajama te godine.
Izdvojila bih i izdavanje debitantskog albuma koji je bio okrunjen s 11 nominacija za Porin, suradnju s imenima poput Arsena Dedića i pokojnog Boška Petrovića, prvu turneju na kojoj sam obišla cijelu državu i odradila svoje prve koncerte u nekim gradovima, prvi live album iz ZKM-a, te naravno, trenutnu turneju Nokia Lumia, koju završavamo u petak ,18. srpnja, koncertom u zadarskom klubu Arsenal. Zahvalna sam Nokiji na podršci, ostvarili smo stvarno odličnu suradnju.
eZd: Kako bi okarakterizirala svoj glazbeni stil?
To je pop glazba.
ezd:Suradnja iz snova?
Vjerojatno postoji neki popis u mojoj glavi, ovisno o fazi u kojoj sam trenutno. Možda Bob Dylan ili Tom Waits, a od novijih generacija Alex Turner.
eZd: S kojim se kolegama družiš i nakon što se ugase svjetla reflektora?
Ok sam sa svim kolegama, prisnija s ovim generacijski bližima i s kojima se češće susrećem, Sašom Lozarom, Markom Toljom, Ivanom Rushaidat, Mayales,.. Imam prilično razdvojen privatni život od profesionalnoga, tako da se ta druženja najčešće i događaju nakon što se ugase svjetla reflektora, odnosno kad smo negdje zajedno na nekom događanju.
eZd: Kakav bi savjet dala mladima koji pokušavaju uspjeti u glazbi?
Da se opuste i uživaju, da budu vrijedni i dosljedni i da samo slijede neki svoj dobar osjećaj, intuiciju.
eZd: Što te inspirira, a što te izbacuje iz takta?
Inspirira me glazba, intimnost, melankolija, putovanja, a izbacuje, hm…moram priznati da me rijetko kad nešto izbaci iz takta, možda ljudi koji sporo voze?
eZd: Gdje se vidiš za 10 godina?
Nadam se da ću još uvijek biti živa, zdrava i s osmijehom, da ću se baviti poslom koji volim, biti kreativna, stvarati i proputovati barem pola zemaljske kugle.
eZd: ”Zadarski đir”: mjesta u Zadru koja uvijek voliš posjetiti?
Kad sam u Zadru stalno sam u nekim šetnjama, to mi je najdraže, a kako trenutno živim na Voštarnici sve mi je blizu. Treniram na Banini gdje uživam u nekom svom miru, kavu obično pijem u Kulta, a kad idem šetati psa onda je to uz more prema Karmi.
