Uoči koncerta u klubu Arsenal, razgovarali smo s Miroslavom Škorom i doznali zanimljive detalje o njegovoj karijeri, o(p)stanku u glazbenoj sferi u Hrvatskoj i dolasku u Zadar, a provjerili smo i ima li kakav savjet za saborske zastupnike
Pozdrav, g. Škoro! Evo, nakon 12 godina napokon dolazite
u Zadar. I to baš u klub Arsenal. Koliko poznajete grad i – kako
se to već zna reći – što vas nema, što vas nema?
Zadar poznajem prilično dobro jer sam godinama ljetovao u
Starigradu-Paklenici, pa sam često dolazio u grad. Jedno duže
vrijeme sam radio za televiziju i jednostavno sam nastupe sveo na
onaj dio koji se naziva “gaža”. Također sam, uslijed teške
bolesti, izgubio svog dugogodišnjeg managera i prijetelja Dadu
Tutića i jednostavno sam koncertno hibernirao. Sad je, Bogu
hvala, s nama Miljenko Ćurić i evo… imamo koncert u Zadru.
Već ste dugi niz godina u glazbenom svijetu, možete li za
sebe reći da ste stručnjak u svojoj domeni?
Ma ne, daleko od toga. Imam sad već poprilično iskustvo, to je
istina, ali stručnjak definitivno nisam. Još uvijek učim i
propitujem svaki svoj potez. Tako će biti dok me bude. Stručnjak
je siguran u sebe i to što radi. Ja sam, u tom smislu, amater.
Nakon građevine i ekonomije, kako ste profesionalno
zaplivali u smjeru glazbe?
Kronološki gledano, ipak je prije bila glazba, odnosno, prvo sam
zaplovio tim vodama jer sam to želio od malih nogu. S obzirom da
sam nesklon životu poznatih i slavnih, rijetko se razvodim, a još
rijeđe mijenjam frizuru i nemam sponzore i dilere oko sebe,
slobodno vrijeme sam koristio za čitanje knjiga. To Vam je ona
ukoričena stvar od papira na kojima pišu neka slova (smijeh).
Koliko se promijenio vaš odnos prema glazbi s vremenom,
što vam danas najviše zaokuplja pažnju?
Iskreno, nije se baš promijenio jako. Možda sad bolje razumijem,
ali nisam više toliko hrabar kad je glazba u pitanju. Oduvijek mi
je u centru pozornosti bila pjesma i koncerte koje sad radim
koncipirao sam tako da je pjesma u prvom planu.
Ako ste primjetili, svi danas pričaju o stajlingu, produkciji,
spotovima, piaru, marketingu, iventima, rotaciji u eteru,
formatiranju, mejkoverima, klikovima, promocijama i ostalim (da
ne lajem sad tu), a nitko o pjesmi. Od cica i guza ne vidiš
glazbu.
Radite i projekte i za televiziju i imate svoju
diskografsku kuću. Što to mora imati neki solist ili bend da ga
baš vi ”pogurate dalje”? Imate li neke specifične
kriterije?
Da znam “pogurati dalje” onda bi pogurnuo sebe. Kraj u kojem sam
rođen ima puno talentiranih glazbenika, ali nema podrške niodkud.
Zato sam do sada surađivao s “Prvom ligom”, Štefom i “Slavonskim
lolama”, a u zadnje vrijeme s grupom “Vigor”. Malo ih produciram
u studiju, napišem pokoju pjesmu i to je to. Oni sami sebe
“poguravaju”.
Jedino što smo napravili je nekoliko pjesama koje su našle put do
slušatelja, ali nekim čudnim, intravenoznim putevima, jer naši
mediji to ne vrte baš rado, a ako i vrte, onda to čine noću kad
rijetki slušaju.
S obzirom da imate iskustvo rada u Saboru kao zastupnik,
imate li kakav savjet za novopečene i skandalima sklone
zastupnike?
Imam. Gospodo, kada sam vidio da ne mogu ništa, dao sam ostavku i
otišao raditi nešto drugo. Pri tome nisam iskoristio ni jednu
beneficiju, niti sam uzeo plaću. Politika je briga za opće, a ne
za osobno dobro.
I na kraju – što poručiti Zadranima koji vas očekuju na
koncertu u Arsenalu?
Dođite ako imate vremena i volje. Neće biti spektakluka,
presvlačenja i skakanja kroz obruč, ali će se dogoditi pokoja
pjesma koja će vas podsjetiti na neka vremena i događaje o kojima
još pričamo i pjevamo samo moja publika i ja.
