Ponosna sam na svoju bivšu kolegicu. Ova entuzijastična i uvijek kreativna i posebna novinarka pronašla je svoju strast, a svoje personalizirane rukotvorine od polimerne gline objedinila je u brand Name Your Frame! Upoznajte Karlu Belančić.

Koliko se dugo baviš izradom personaliziranih rukotvorina od polimerne gline (fimo)?

- Prva objava na Instagramu bila je 3. svibnja 2017. i to u obliku personaliziranog okvira. Od samih početaka svoje radove objavljujem na društvenim mrežama Facebook i Instagram. Moglo bi se reći da je to svojevrsni spomenar, tj. portfolio, pohranjujem sve svoje radove i tako pratim svoj napredak i umjetnički rast.

Kako je sve krenulo?

- Sve je krenulo zapravo... iz dosade. Bila sam na porodiljnom dopustu. Oduvijek sam bila kreativna, a tada me posebno udarila potreba - urediti dječju sobu baby nursery ukrasima. U pretraživanjima po Pinterestu vidjela sam okvire sa značenjem imena. Tražila sam nešto slično kod nas u Hrvatskoj, ali nigdje nisam mogla pronaći. I odlučila ga napraviti sama za svoje prvo dijete, za svoju Ritu. Daleko je on bio od onog što danas radim, ali ajmo reći da je bio preteča Name your frame-a. I tako je sve krenulo. Počela sam raditi poklone za obitelj, prijatelje, poznanike... i ostalo je povijest.

Prepoznatljivi „TOUCH“

- Kažu mi svi da ima nešto prepoznatljivo na mojim proizvodima što odaje da je riječ o meni. Ne znam što je, ali mi je drago da sam to postigla. Jesu li obli, nježni oblici, detalji, ili pak ta neka emocija. Također, trudim se imati dobru komunikaciju s kupcima jer smatram da je to jednako bitno kao i sam finalni proizvod. Odnos prema klijentu, kupio on nešto od mene ili ne, puno govori o meni i mom obrtu i zato mora biti također priroitet.

Tko je bio tvoj prvi kritičar i support?

- Moram naglasiti da mi je od samih početaka suprug najveća podrška i pomoć i da nije bilo njega, ne bi krenula niti s hobijem, a kamoli (danas) s obrtom. I samo da nadodam jednu važnu i zanimljivu stavku - nikada do tada u ruke nisam uzela Fimo! Ali očito nam je bilo suđeno kad-tad jer smo kliknuli na prvu. Da mi je netko rekao da ću se u životu baviti glinom, i da ću stvarati ovo što stvaram, rekla bi da je lud.

Zašto Name your frame?

- Iako danas imam raznovrstan asortiman, ponajviše šalice, naziv obrta dugujem okvirima s kojima sam krenula i za koje sam smatrale da će biti moj jedini „doseg“. Name your frame – imenuj svoj okvir. Potom su me ljudi zapamtili kao Name your frame, a i sama sam se naviknula na ime, nisam više htjela mijenjati. 

Znamo da je otvaranje obrta velik korak naprijed, da ne kažem ''zalogaj'', kada si skupila samopouzdanja i prelomila - OK, idem! 

- Dosta sam ja to sve sramežljivo izrađivala i širila glas o svom hobiju jer mi je cijelo vrijeme bilo u glavi da nije to nešto što se ljudima može svidjeti, da nisam dovoljno dobra i sl. Jednostavno sam se, uz djecu i posao, prepustila učenju o glini, vježbanju, usavršavanju… pustila sam da rad priča sam za sebe. Pa ću s vremenom vidjeti gdje će me i hoće li me negdje to odvesti. Kako sam bivala sve zadovoljnija rezultatima, pozitivni komentari nisu više bili slučajni već uobičajeni, a onda je naravno došla i korona, rekla sam si – nemaš što izgubiti. Idem probati. I nakon više od godinu dana, trud se isplatio i dobila sam zeleno svjetlo. Postala sam vlasnica svog obrta. Postalo je stvarno. Doduše i teško, i pomalo stresno, ali to je to. Moja prilika da se predstavim svijetu.

Svi smo u koroni okusili rad od kuće. Kako to ide u tvom slučaju, odnosno imaš li svoj poseban prostor, atelje i sl.?

- E to je već izazov. Ne znam ni sama kako uspjevam, ali valjda kad radiš ono što voliš, posao je zapravo gušt i odmor od obaveza, dvoje djece,… I uvijek pronalaziš volje i vremena. Da budem iskrena, posao mi dođe i kao odmak od svega, moja „psihoterapija“, moj bijeg u svijet gdje smo samo moja mašta i ja. Naravno,  bude naporno, naredaju se i radne noći kako bi se kroz dan mogla posvetiti djeci (vrtić, škola, treninzi, parkovi,… ), ali nije mi teško. Volim ovo što radim. Također, suprug i ja se nekako podijelimo u obavezama. Pravi smo mali tim koji mora surađivati da bi sve funkcioniralo.

Rad kod kuće gledam i kao manu i prednost. U mom slučaju, prednost je veća jer nemam troškove najma prostora i sve što ide uz to, kad su djeca bolesna (a bila su stalno bolesna) tu sam za njih. Kao sama svoj šef, imam privilegiju fleksibilnog radnog vremena pa je taj dio super.   

Kako su ljudi prihvatili tvoje proizvode? Jesi li se nadala tolikom interesu?

- Odlično, bolje nego i u najluđim snovima. Toliko me njih prati od samih početaka, to mi je velika radost jer mi se svako malo jave porukicom podrške i potvrđuju koliko napredujem te da samo tako nastavim. Ono što mi potvrđujem da ono što radim radim dobro je što se ljudi „vraćaju“. Nije da naruče jednom i više nikad. A to je poseban osjećaj sreće, ponosa, željom za napretkom, izazovima, … I hvala ima na tome. Hvala svima koji me prate i na taj način podržavaju ovaj moj mali umjetnički atelje. 

Svaki tvoj proizvod je unikat, jedini takav na svijetu. To je ono što ljude privlači, sigurna sam. Kako teče proces izrade, gdje tražiš inspiraciju? 

- Sam tijek izrade je vrlo jednostavan. Fimo se modelira i izrađuju se motivi/detalji ili prema želji kupca, ili mi daju slobodu pa ja sve prepustim svojoj mašti. I Pinterest mi je jako velika inspiracija i tamošnje ilustracije, fotografije, …. I nakon što „oslikam“ šalicu, ovkir, pribor za jelo,… ispečem u pećnici na 110 stupnjeva, 30 minuta. Nakon što se ohladi, ukras lijepim dvokomponentnim ljepilom na proizvod, pa lakiram vodonepropusnim lakom. Proizvodi poput šalice, zdjelice i sl. peru se samo na ruke i ne smiju u mikrovalnu, ali ja to uvijek priložim uz proizvod da ne bude zabune.

Ono na što sam posebno ponosna je što je svaki proizvod unikatan. Trudim da svatko dobije svoju unikatnu priču na šalici, okviru, priboru za jelo,… I kad se teme ponavljaju, trudim se da barem u detaljima budu različite. Obožavam izazove, sa svakim uspješno odrađenim izazovom (teška tema koju nisam do tada radila), osjećam se kao da sam „narasla“ za 10 cm. Neopisiv osjećaj.

Ovisno o temi i motivu, neke radove podijelim na par dana izrade, a neke završim u sat, dva. Nema pravila. Neki put mi uspije od prve, a ponekad iz desetog pokušaja. Zato si uvijek nastojim dati dovoljno vremena za sve.

Pratim umjetnice na društvenim mrežama koje se bave istim poslom, učim od njih, divim se njihovim kreacijama, tražim savjete, vježbam… Ima padova, ima uspona, i na kraju sve je škola na kojoj sam prezahvalna. 

Feedback, spomenula si da se ljudi jako unesu u tvoj budući projekt/poklon?

- Ono što mi je posebno kod personaliziranih poklona je što se vidi da je ljudima koji ih naručuju jako stalo do te osobe kojoj naručuju. Žele je iznenaditi, dati joj nešto posebno, prenijeti joj poruku, … Ta osoba ulaže trud i istražuje što druga osoba voli, pa sve do najmanjeg detalja. Zar nije to već znak ljubavi, i da je nekome jako stalo? Meni je to divno i jako sam počašćena što sudjelujem u izradi takvog iznenađenja za nekoga. Mnogi mi znaju poslati fotografije ili snimke osoba koje otvaraju svoj personalizirani poklon, pa bude suza, smijeha, radosti,…. Predivno nešto!

 

Ima li neka anegdota, neka posebna narudžba?

- Jednom  mi se javila jedna djevojka da joj napravim šalicu za Sandru Afriku, popularnu srpsku turbo-folk pjevačicu. Naime, kupila je kartu za koncert i planirala je dati joj šalicu nakon koncerta. Iako ne slušam tu vrstu glazbe, ta narudžba me toliko izula iz cipela da je to nešto nevjerojatno. Moja prva poznata ličnost! Imala sam ogromnu tremu, kao da me Sandra cijelo vrijeme gleda to radim hehe. Djevojka je bila prezadovoljna šalicom. No, nažalost, djevojka na kraju nije uspjela otići na koncert jer ju je uhvatila prehlada. A ja čekam narudžbu za novu poznatu ličnost moju ću iznenaditi svojom šalicom.

Računam da je Sandra bila generalna proba.

Jako mi je drago da su ljudi i kod nas i u inozemstvu toliko zainteresirani za ručni rad i za personalizirane proizvode. Drago mi je što imam istomišljenike, da je personalizirani poklon najbolja moguća poruka da vas netko voli i da mu je stalo. Da to nije nešto copy-paste made in China, već unikat. Volim što svojim proizvodima usrećujem djecu i odrasle, što im izazivam osmjeh na licu, pokoju suzu radosnicu u oku… 

Drago mi je što se emocija i trud koji uložim u proizvod vide i prenose. Na momente bude nestvarno. 

A sad klasik pitanje svakog intervjua: što je sljedeće?

-  Planiram se usredotočiti na sajmove, manje izložbice, radionice za djecu,…. Oživjeti taj kontakt s ljudima koji mi jedino nedostaje u cijeloj ovoj priči. Možda ostvariti neku suradnju. Otvorena sam za sve opcije i prijedloge. Polimerna glina je zaista zahvalna sirovina za oblikovanje, jako povoljno djeluje na psihu. Potiče znatiželju, djeluje opuštajuće, ublažava stres, potiče kreativnost, razvoj spretnosti i koncentracije… Na mnogo je razina korisna i za djecu i za odrasle.