Klasici poput Fly me to the moon, Stand by me, Oliver, Gibonni, Prljavo kazalište, na repertoaru mladog Jakoba Grubišaka. Svako ljeto je u Diklu, ovaj mladi Zagrepčanin kojega ste sigurno zapazili u The Voiceu, obožava Zadar

Prvi put priliku za nastup imao je u srijedu na akustičnoj večeri u restoranu hotela A'mare.

S Jacobom smo popričali "o svemu po malo", nismo zaobišli ni komentirati top temu nastupa Leta 3 na Eurosongu, a ni planove za ljeto kada Jakobu izlazi singl i spot u režiji Mare Milin. 

- Puno je ljudi htjelo čuti me u Zadru, stoga sam baš sretan što imam priliku nastupiti baš ovdje večeras. Prostor je predivan, nisam ni znao za ovaj hotel, kazao nam je Jakob.

Bob Dylan veliki mu je uzor. Jakoba sam pitala je li mu glazba "u genima" - obitelj mu je velika podrška, ali kaže da je on prvi koji je baš posvećen glazbi.

- Tatse bavio glazbom, pisao je pjesme, ali prestao se baviti time...možda sam to nekako "pokupio". 

Ovaj 22-godiišnjak svira gitaru, pohađao je glazbenu školu, završio je na gitari osnovnu glazbenu školu, a onda se sve više počeo baviti pjevanjem i počeo je sa snimanjem covera. A onda se ohrabrio i prijavio na neke od domaćih talent natjecanja.

- Oduvijek sam pjevao, ali nikad nisam mislio da je to nešto dobro. Prijatelji su me ohrabrili da radim na tome. Zasad sam sretan kako mi ide. 

Što je slušao u srednjoj školi? 

- Jedan bend koji nije bio jako popularan, 21 pilots. Imao sam maloprije na probi i njihovu majicu. Jako sam ih volio, još uvijek ih volim. Počeo sam u svojoj sobi iz nekog razloga snimati covere...to je malo čudno, gledaš sam sebe, moraš se naviknuti na to. Svidjelo mi se što su ljudi dobro reagirali na to. Motiviralo me da se prijavim na neki show. Bio je to RTL traži zvijezdu, a bio sam i na Supertalentu, nažalost, tamo nisam dobro prošao. Nisam odustao, nekako me povuklo da radim dalje, kako se kaže u Dalmaciji, iz dišpeta da krenem naprijed jer to jako volim i želim. Zato nisam prestao usprkos svemu. 

Na audicijama nosio je gitaru. A capella je malo "cringe", kaže. Kad zna da ga procjenjuje žiri, Jakob osjeća pozitivan nalet adrenalina.

- U momentu je to neprimjetno jer se koncentriraš na nastup i nemaš vremena na gledanje impresija, ali poslije skužiš i vidiš snimke, pa vidiš kako su ljudi zapravo reagirali. Kod svih umjetnika postoji strah i taj neki rizik da daješ na procjenu nešto u čemu si svim srcem. Nekom se svidiš, nekome ne...to je jednostavno tako.

Jakob jako cijeni Olivera, Gibonnija, ali kaže da sluša sve i svašta, nije se zatvorio u žanrovske kalupe. Upoznao je Igora Drvenkara, novog pjevača Parnog valjka, i kaže da je odličan i veliki radnik.

- Super je i stalno se bavi glazbom, uporan je. Ne znam bi li prihvatio takvu priliku da mi se pružila. To je sad jedno novo poglavlje za bend, ljudi mogu biti skeptični, ali tako je bilo i kod Silentea nedavno. Ljudi se naviknu s pravom na velike talente poput Akija. Naravno, teško ga je zamjeniti. Ali jedan takav pogon poput Valjka ... ljepše da se nastavi. Nikada Akija nećemo zaboraviti. Ako volimo tu glazbu, volimo je zauvijek.

A Let 3 na Eurosongu?

- Sjećam se kad je krenulo s Dorom, meni je to odmah bilo genijalno. Vrlo su specifični kao što su uvijek i bili, drugačiji od svih naših predstavnika do sada, meni najbolji. Eurovizija je takav format gdje se traži ta neka hiperekspresivnost i iskazivanje poruka bitnih za svijet. Smatram da je to odlično, izvan je komfor zone, nije samo lijepa pjesma, poruka je bitna. Jako sam se naživcirao nakon glasovanja, zaključuje Jakob.

Jakobu je dugo trebalo da se ohrabri za prvi singl. Pjesma je završena i snimljena, Uskoro izlazi i za spot, suradnja je pala s Marom Milin, ''susjedom'' iz Dikla (mali je svijet, op.a.)