Zadarska glumica Sanja Grgina istinski je primjer cjeloživotnog učenja. Susrele smo se na kavi, jer sam odlučila doznati sve o njezinoj novoj strasti. A kod nje to ide poput šestara koji oko sebe širi koncentrične krugove posvećenosti i oblika ljepote.

Sanja je naša pripovjedačica s certifikatom! 

Naime, položila je treću godinu pri udruzi Logos, Varaždinski kreativni centar, dobila je majstorski certifikat - a nada se kako će upisati i četvrtu godinu. 

- To je jedna infekcija, jedan poziv, misija nalik glumi, pojašnjava nam Sanja dok pije capuccino i onim svojim specifičnim glasom prekriva glazbu koja dopire s radija. 

Njezina je motivacija infekcija, pomislila sam jer bio je to onaj prvi rujanski kišni dan kada bi mogao ostati u krevetu i pokriti se dekicom. 

Sa Sanjom pričam o samim počecima - ona kaže kako smatra da su zapravo muškarci bili prvi storytelleri, jer su putovali, a žene su ostajale kod kuće i brinule se za dom i djecu. Iako su njezine kolegice uglavnom žene, ima i dva ''dečka'' pripovjedača u Hrvatskoj. 

U Kazalištu lutaka Zadar Sanja je već trideset godina, a ova pripovjedačka avantura za nju je bila veliko istraživanje, otkriva nam i dodaje kako je ponosna i na svoje sugrađanke. 

To su knjižničarka Željana Buljat, učiteljice Jadranka Dunatov, Nina Dokoza, te Iva Marinović. One su još na drugoj godini, ali prava su mala zadarska "reprezentacija". 

- Nastupili smo na Splitskom ljetu, na njihov poziv, baš nam je bio lijepo. Nažalost, s nama nije bio naš Aleksandar Bančić. On je inače iz Istre i ima jedan odličan podcast, kojega preporučujem. Bilo nam je odlično i poći na Špancirfest u Varaždin gdje smo se predstavili uz mnogo performera, izvođača, glazbenika.  

Kroz projekt "Škatulica priča" gostovali smo u Jasenicama, Biogradu na moru, Novalji, a meni je bilo jako drago i što su me pozvali da pripovjedam Regoča u Pomorskoj školi Zadar.

#naraton

No, kako je sve započelo? Kada je Sanja "probila led", kojom pričom?

- Iskreno, nisam ja tražila priču, ona je našla mene. Vratila mi se kao bumerang. "Mala Vila", pisana je u maniri za djecu, ali zapravo je priča za odrasle; za muškarce, da ih se opomene, osvijesti, da im prikaže što se događa kada prestaneš biti viđen. 

Priča me privukla jer mi je iskustveno bliska, i zato smatram da je upravo to ključno kod pripovijedana na ovaj način. Najvažniji su vaš glas, vještina, ali i autentičnost. Izvedba je izazovna, jer je to jedna vrsta umjetnosti koja se umnaža. 

A kako se pripovjedač priprema za izvedbu?

- Radi se o procesu, kojem prije svega prethodi istraživanje. Nakon što se taj dio temeljito obavi, kreće se u stvaranje jedne mentalne konstrukcije, iščitavanja teksta i vokalizacije, ponekad se i zapjeva, ali obavezno prije toga istražim odakle je bajka, priča, odakle potječe, kako se stvarala, kakve su bile društvene prilike kada je nastajala, sve to stvara atmosferu.

- Kostim kod pripovjedanja čak i nije toliko istaknut, ali imamo tzv. ''bajkovite pomagače'', poput ogrlice, broša, fenjera, svijeće, košarice i sl. Tako lakše vodimo u atmosferu priče. Glas i interpretacija su osobni, a sve skupa na publiku može imati terapeutski učinak. 

Zanima me što sprema sa Kazalištem lutaka Zadar. Obnavljat će se predstava Šegrt Hlapić, a najavljena su i gostovanja u Zagrebu i Sisku sa predstavom o gladnoj gusjenici. 

Sanju posebno veseli što će izvesti još jednu svoju strast - bavi se kamishibajem, japanskim papirnatim kazalištem! Imat će priliku gostovati u Ljubljani na festivalu kamishibaj u 2023.oj godini. To je zanimljiv spoj slikarstva i umjetnosti pripovijedanja.

A priča? Ima li neka nova koja ju je obuzela? Sanja nam otkriva da je jako privlače nordijske priče, posebno ona o ženi tuljanu.

Priča zapravo nađe tebe. Sanja Grgina govori nam o toj duhovnoj sferi, susret sa pričom dolazi intuicijom. Kao ljubav na prvi pogled, neobjašnjivo. Nevjerojatno. I privlačno.