- Koliko sam upoznata, nisam prva u Zadru koja je predsjednica nogometnog kluba jer je to osamdesetih godina bila Ana Vukić, a trenutno u Hrvatskoj je Dea Lasić u Cibaliji predsjednica još od 2016. godine – spremno je odgovorila nova predsjednika Hrvatskog nogometnog kluba Zadar, Iva Bokanović, na pitanje kako je to biti prva žena predsjednica

- U svakom slučaju, voljela bi da nas je više i čast mi je obnašati ovu dužnost jer se na ovaj način želim odužiti zadarskom sportu koji me na neki način odredio u životu – kazala nam je Iva.

Nakon dvije odgođene izborne skupštine, u Ivinom slučaju treća je bila sreća jer je izabrana za novu predsjednicu kluba kojem uistinu treba velika pomoć, ali nova predsjednica, kako je rekla na prvom javnom predstavljanju, vidi u njemu potencijal i spremna je dati sve od sebe da klub vrati „na staze stare slave“.

Iza ove 30-godišnjakinje je cijeli niz godina bavljenja sportom i poslovima vezanima uz sport. Završila je i sportsku gimnaziju, kasnije sportski menadžment na Kineziološkom fakultetu pa ju je sport definirao cijeli život. No, u Zadar se iz Zagreba, gdje je bila glasnogovornica KK Cibone, vratila kako bi radila za jednu od najpoznatijih svjetskih  agenciji za prodaju i iznajmljivanje jahti, misleći ostaviti sport iza sebe. Ipak, život joj se malo drukčije posložio…

Jesu li se slegli dojmovi?

- Jesu, mada tek sad slijedi krvavi rad kako bi nogomet u Zadru vratili na staze stare slave. Krenula sam u ovo ambiciozno i moram opravdati ukazano povjerenje.

Obzirom na tvoju mladost, već su se oglasili neki kritičari koji sumnjaju da ćeš moći obavljati taj posao kako treba. Što bi poručila tim kritičarima?

- Do mene još nije došla informacija da je netko izrazio sumnju, kako kažete. Smiješno mi je kad čujem mladost, imam 30 godina i u najboljim sam godinama kad mogu primijeniti stečeno znanje, a liderske vještine imam. Imam oko sebe i stručne ljude, neke će javnost tek upoznati, i u tome je moja snaga. Sve ono što ću napraviti bit će plod timskog rada.

Koji su tvoji prvi koraci kao predsjednice?

- Prva je analiza postojećeg stanja koja će trajati 30 dana, a obuhvaćati će poslovni, sportski, infrastrukturni i sektor odnosa s javnošću. Pomoću nje ću definirati plan i program predstojećeg razdoblja, a bit će temelj za izradu strateškog okvira, a pomoću kojeg ćemo napraviti i dugoročni strateški plan razvoja kluba (7 godina). Osim toga, bavim se procesom licenciranja za nadolazeću sezonu. Vrlo brzo će temelje dobiti i marketinški plan, kao i izgradnja komunikacijske politike kluba. Svi ostali potezi će ovisiti o tome hoće li se Grad odlučiti za to da idemo u preoblikovanje u sportsko dioničko društvo ili ne. Razgovaramo s potencijalnim investitorima, strateškim partnerima i sponzorima, a o svemu ćete biti obaviješteni kad to bude i realizirano.

Kakvo si stanje zatekla dolaskom u HNK Zadar?

- Pa, evo, i dalje radim analizu na svim razinama, a prvi dojam je i više nego dobar i optimistična sam po pitanju budućnosti. Mislim da je klub iznutra puno bolje posložen nego što javnost ima percepciju.

Imaš zanimljiv i bogat životopis. No, zanima nas i što Iva voli raditi privatno, koji ti je hobi, kako voliš provoditi vrijeme?

- Sestre i ja igramo tenis cijeli život i to nam je sport broj 1 (ako mogu napomenuti da sam prvi reket obitelji i da me nikad nisu pobijedile, ha ha). Volim igrati i padel, skvoš i badminton, golf  kad je toplije vrijeme. Nedjeljom sam kod babe i dida pa s didom učim igrati šah koji mi je hit. To je što se igranja tiče, a kad stignem, pratim baš sve sportove. Sad nemam toliko vremena, ali recimo dok smo još studirale, sestre i ja bi pratile baš sve utakmice Lige petice (teletext 661 bi stalno bio na tv ekranu) i 1. HNL. Tea bi pratila tenis i odbojku do japanskih kvartovskih turnira, a ja košarku i rukomet. Baš smo sportski fanatici. Osim sporta, volim dosta i čitati. Prije nekoliko mjeseci sam dobila i nećakinju Rozu tako da ipak sve pada u vodu kad ona dođe jer nam je postala centar svijeta.

Adventska kućica "Zadarska dica" postigla je odličan uspjeh i prikupila zaista veliki iznos u humanitarne svrhe. Jeste li već kontaktirali s obitelji Petre Adžić?

- Baš smo preponosni na uspjeh koji je polučila ta kućica i na domaćinsku atmosferu oko nje i zajedništvo koje smo stvorili. Čula sam se baš s Petrinim bratom Franom prije nekoliko dana kad smo im slali sredstva i rekao mi je da Petra napreduje iz dana u dan. Borac je to veliki.

Sprema li se još takvih projekata?

- Već raspravljamo što bi mogli iduće napraviti. Planirali smo napraviti donatorsku večer ili humanitarnu utakmicu s legendama kluba, ali u svakom slučaju, za što god da se odlučimo to ćemo planirati tamo negdje za lipanj.