Talentirana arhitektica, ljubiteljica tetovaža, virtuozna mandolinistica koja Iron Maiden i Lady Gagu predstavlja u sasvim novoj glazbenoj dimenziji, surađivala je s Arsenom, Gibonnijem, Huljićem, Bregovićem, Belanom - sve je to Sanja Vrančić koja nam gostuje u Zadru u petak, 17. prosinca.

Nastupit će na unplugged večeri u caffe baru Lovre s Tomislavom Bakmazom, a mi smo ususret koncertu poželjeli provjeriti što ima dobroga kod Šibenčanke koja uskoro objavljuje prvi samostalni album.

Draga Sanja, ususret nastupu u Zadru, prvo pitanje - kad si bila kod nas zadnji put, jesi li do sada i nastupila?

- Često sam u Zadru. Bilo privatno, bilo poslovno. Jako volim Zadar - tu njegovu predivnu, urbanu energiju. Zbilja se osjećam dobro u Zadru, a taj prvi osjećaj koji me obuzme mi je zapravo i najvažniji.

Osvojila si nas svojom interpretacijom mandolinom, ali posebno pristupom spoju klasike i modernog. Kako „biraš” covere, što to ima neka pjesma da je poželiš obraditi na svoj način?

- Pri odabiru se pjesama za koje radim aranžman za mandolinu, vodim najčešće prvom emocijom koju mi izazove određena pjesma kada je čujem. Već tijekom prvoga slušanja znam hoće li to biti prava stvar za mandolinu. Neke mi pjesme odmah „sjednu”, a nekada je potrebno bolje promisliti o aranžmanu. U svakome slučaju, što god da osmislim u aranžmanu, slijedi učestalo i detaljnije preslušavanje sve dok ne izađe u svome konačnom obliku. 

Koju suradnju posebno pamtiš i koja te baš onako ugodno iznenadila?

- Moram priznati da kod mene nema takvih iznenađenja. Imala sam privilegiju raditi s mnogim našim istaknutim glazbenicima i učiti od njih. Tijekom zadnjih desetak godina, surađivala sam s Arsenom, Gibonnijem, Huljićem, Bregovićem te Belanom. Od svih sam mnogo naučila - prvenstveno da je važno prepoznati svoju strast kao i to kakvu umjetnost želimo dati i ne odustajati od toga. Oduvijek sam prvenstveno bila solist, i to samo solist, te sam na svome glazbenom putovanju učila kako opstati na glazbenoj sceni. 

Sviđa li ti se Meta klapa (obrađuju Maidene)?

- Da, da. Čula sam ih. Divan su spoj klape i heavy metal glazbe. Drago mi je da su fokusirani na vokalne izvedbe čime su sačuvali pravi duh tradicije klapa. 

Spotovi su ti brutalni; možeš li nam otkriti s kim si tu surađivala?

- Okupila sam sjajnu, mladu, kreativnu ekipu koja svoj posao odlično odrađuje - kako u studiju tako i tijekom snimanja spotova. Njihova me iznimna profesionalnost i nevjerojatna energija i samu dodatno pokrenula. Kroz ovo moje umjetničko putovanje, nismo više samo suradnici, već smo postali i prijatelji (što mi je, naravno, vrlo važno za daljnju realizaciju ostalih projekata koje planiram). Sve spotove mi radi Tomislav Dugandžić dok je za fotografije zaslužna Sanja Lydia Kulušić. 

Imala si priliku upoznati Arsena; možeš li nam otkriti nešto o tome?

- Najdragocjenije su mi uspomene iz druženja s velikim glazbenikom i pjesnikom Arsenom Dedićem i to najviše tijekom mojih studentskih zagrebačkih dana. Bio je to poseban lik; teško je to objasniti riječima. Bio je Velik... najveći. Razgovori su s njim bili nezaboravno iskustvo, a svaka njegova rečenica životna lekcija.

Živiš i radiš u Šibeniku koji zadnjih godina dosta cvjeta u kulturi i turizmu. Kakav je tvoj pogled na to - što je dobro, a što bi se još trebalo unaprijediti? Gdje voliš popiti kavu?

- Citirat ću ponovo svog sugrađanina Arsena: „Šibenski mentalitet nije bezobraština, ali ima stanovitu drskost, ono „ne da na se.” Taj temperament, taj cinizam - to sam ja, to je Šibenik. Bez obzira na sve navedeno, iako i jesam još tu trenutno, u Šibeniku se nikad zapravo nisam vidjela. Drago mi je da se neke stvari mijenjaju iako ima tu još puno posla. Puno bih toga promijenila, ali to je, nažalost, već tema za sebe. Kavu rijetko pijem, ali kada je popijem, to je isključivo u caffe baru „Mozart“.

Kao arhitektici, kakav je tvoj "đir", radiš li na kućama za odmor, što preferiraš?

- Ne postoji određeni pravac arhitekture koji preferiram. Radim sve. Volim arhitekturu u potpunosti. Svu njezinu jednostavnost kompleksnosti.

Ljubiteljica si tetovaža - 'ajmo ljudima pojasniti onu izreku "jedna kao nijedna". :

- Tetovaže su mi strast, dio su mojih slatkih poroka. S tetoviranjem sam počela dolaskom na studije u Zagreb i jednom kada kreneš, uistinu nema kraja. Nakon devete sam ih prestala brojati jer su se tada počele stapati jedna u drugu. Osmišljavam ih sama, svaka priča svoju priču predstavljajući neku meni važnu životnu fazu ili uspomenu. Tematski se razlikuju, a idu od mog teksta iz predstave Duša moje Sjene, zmaja, slike balerine u zagrljaju demona...

Kakva je za tebe bila 2021. godina s obzirom na ludo pandemijsko ozračje?

- Jako kreativna; kako na području arhitekture tako i na području glazbe. Projektirala sam puno novih objekata te završila svoj prvi glazbeni album koji će izaći sljedeće godine. 

Što nas sve očekuje u Lovre, s kim nastupaš?

- Nastupam sa svojim Tomislavom u duetu. To je jedan divan spoj gitare i mandoline s našim vokalima te poznatim stranim i domaćim pjesmama. Jedna od „rijetkih“ prilika gdje ćete me čuti kako pjevam. 

Što se trenutno vrti na tvojoj playlisti i slušaš li obavezno glazbu dok projektiraš?

- Uvijek. I bilo gdje. Glazba je najbitnija. Glazba pokreće sve oko nas pa i nas same. Dok projektiram slušam sve - od klasike do našeg Olivera. Ovih dana isključivo preslušavam  pjesme sa svog budućeg CD-a analizirajući svaki njihov detalj i dah.