Mlada Zadranka Irina Karuza roni, planinari, čita, ali i izrađuje lijep, unikatan nakit koji smo ovih dana razgledali u vitrinama Gradske knjižnice Zadar, ogranak Arbanasi.

Bila je to prilika da porazgovaramo s Irinom, doznamo više o njezinom stvaralaštvu, materijalima koje koristi, inspiraciji i hobijima...

 Jesi li bila ona curica u razredu koja je uvijek voljela likovni? 

- Likovni sam uvijek obožavala i od prvog do četvrtog razreda učiteljica nam je uvijek stavljala najbolje radove na pano. Moji radovi su svi uvijek završavali tamo, bez iznimke, osim jednog - tema su bili leptiri, moj je bio malo nakrivljen ulijevo i loše centriran i vjerovali ili ne, još ga se sjećam (smijeh).

Kada si se počela ozbiljnije baviti izradom nakita, i gdje pronalaziš materijal?

- Izradom nakita sam se počela baviti u osnovnoj školi, tad je popularna bila fimo masa koju sam kombinirala s perlicama i taj sam nakit periodično prodavala u Gradskoj knjižnici kad bi oni organizirali nešto poput predbožićnog ili proljetnog sajma za kreativce koji sami izrađuju proizvode. Onda je to kroz srednju školu i faks malo stalo, da bih se izradi nakita vratila prije par godina. Sve je to bilo povremeno i rekreativno dok nisam ostala bez posla u koroni i odlučila pokrenuti instagram profil i malo ozbiljnije ući u tu kreativnu priču.

Radiš li nekada skice za veće komade poput ogrlica? Što se sve do sad našlo u tvojoj igri perlicama?

- Skice i nacrte za nakit uglavnom nalazim na Pinterestu, to je zbilja more nepresušne inspiracije. Dosad sam se uglavnom bazirala na ogrlice i narukvice, naušnice radim rjeđe.

Smatraš li da je ručni rad pomalo terapeutski, ima li takav učinak na tebe? 

Apsolutno smatram da je terapeutski. Ja nakit izrađujem uglavnom navečer, uz muziku, i tad u potpunosti odlutam u neki drugi svijet. Kad me pitaju koliko mi treba za pojedini komad nakita ja nikad ne znam odgovoriti, jednostavno ne mjerim to vremenski. To je čista meditacija.

Crno bijeli svijet ili eksplozija boja?

- Eksplozija boja, definitivno. Ja se čak i trudim raditi što više komada u neutralnim tonovima, sivim, crnim, bež nijansama, jer su oni nosiviji, ali šarenilo me uvijek vuče. Valjda sam ja tako neka šarena osoba.

Koliko su društvene mreže popularizirale DIY kulturu, lakše dolaziš do publike?

- Društvene mreže su apsolutno pomogle u smislu da je sada besplatno i jednostavno doći do šireg spektra ljudi koji mogu biti na drugom kraju svijeta, ali ako su zainteresirani za vaš rad mogu vas pratiti jednako kao i oni u istom gradu. Ipak, važno je imati kvalitetne fotografije, redovno objavljivati i komunicirati s publikom, pa mreže mogu biti pomoć samo ako se znaju ispravno koristiti.

Imaš li još neki hobi koji te ispunjava poput kreativnog rada?

- Drugi hobi koji me ispunjava je ronjenje s bocama, čime se bavim već 13 godina. Svaki slobodan trenutak tijekom proljetnih, ljetnih i jesenskih mjeseci nastojim provesti pod morem, a ako već ne ide, onda barem u prirodi na površini! Zimi odlazim na izlete, planinarenja i takva neka druženja, jer smatram da čovjek samo u prirodi može napuniti baterije do kraja.

Imam i yorkshire terriera koji mi pravi društvo koliko mu fizičke predispozicije dopuštaju (smijeh). Zaroniti još nije uspjela, ali zato uvelike planinari.

Općenito me privlače adrenalinski sportovi i jako mi se sviđa rafting i parasailing, a voljela bih isprobati i skok padobranom čim mi se za to ukaže prilika.

*** Irinu potražite i na Instagramu ***