Dugogodišnja odgojiteljica u zadarskom vrtiću, Tanja Blaslov, ispričala nam je sve o lijepom projektu čiji je rezultat slikovnica „Putevima dječaka Jakova – Blaženi Jakov Zadranin“ i izložba koja će biti otvorena ovog četvrtka, 23.travnja u kapelici sv. Roka.
Posebno je zahvalna v.d. ravnateljici DV Radost, Larisi Pavlović Petani, kao i svim suradnicima i suputnicima kroz istraživanje, provođenje aktivnosti – do nastanka slikovnice: djeca, roditelji, tehničko osoblje ,tj.cijeli tim vrtića, stručne službe, Sveučilište u Zadru. Zahvalna je i na kontinuiranoj suradnji sa samostanom sv. Frane i pročelnici odjela prof.dr.sc.Katarini Ivon na recenziji i novinaru i publicistu Nebojši Gunjeviću koji je lektorirao tekst slikovnice i nesebično nam pomogao u realizaciji.
Slikovnicu su ilustrirala djeca iz DV Radost PO Jadran, podršku su pružile kolegice Irena Antonić, Iva Banić Ćubrić i Anamarija Viduka, a pridružuju se i prijatelji – “Zmajići” iz vrtića na Vruljici. Glumica Anđela Ćurković Petković će priču pročitati na promociji.
Kako je nastao ovaj projekt? Je li vam to prvi put da radite nešto slično?
Postojalo je i prije nekih sličnih ideja, ali ovo je prvi put u ovom obliku. To su u biti moje bilješke koje sam pisala sebi, kao dijelove života blaženog Jakova. Znate kako to ide kod nas odgojitelja – sve s čime se susretnemo prolazi kroz neki naš filter: kako to povezati s poslom, kako to približiti djeci, što god da je tema…
Ako ću djeci nešto ispričati o blaženom Jakovu, držim se onoga što je lako primjenjivo u vrtićkoj praksi i onoga što djeca mogu učiti kroz iskustvo, kroz aktivnost, kroz doživljaj. Postoje i povijesni zapisi koji govore da se bavio stvarima kojima se i mi danas bavimo – uzgojem bilja, vrtlarenjem, brigom o drugima…
Kako ste to konkretno prenijeli u rad s djecom?
Razmišljala sam kako su dobrobiti njegove ostavštine zapravo svevremenske, univerzalne i aktualne; čak možda danas više nego ikad. Recimo, on govori o odgovornom odnosu prema hrani. Mi djecu učimo da se ništa ne baca, kore od voća mogu postati čaj, kompost ili hrana za ptice i kukce.
To smo stvarno implementirali u svakodnevicu. Gotovo svaki dan smo vani, u parku, i često organiziramo voćni obrok – naš mali „voćni piknik“. Djeca pojedu voće, a ostatke usitnjavaju rukama i odlažu u grmlje. Već znaju da je to „naš kompost“. Dakle, učimo ih da ne bacaju, nego da vraćaju prirodi.
Spomenuli ste i sadnju bilja?
Da, zajedno s roditeljima smo organizirali veliku radionicu sadnje začinskog bilja. Ako prođete tom ulicom, to je sada naša „mirisna ulica“, puna dalmatinskog začinskog bilja. I to je povezano s blaženim Jakovom jer postoje zapisi da je i on radio s biljem.
Sušili smo biljke i od njih radili čaj. Na jednoj božićnoj radionici djeca su sušila biljke i na kraju pripremala čaj za svoje roditelje. Također smo radili male vrećice od prirodnih materijala punjene začinskim biljem i to su bile čestitke, ali i ukrasi za bor.
Koliko dugo radite kao odgojiteljica?
Pa, oko 22 godine. Preko 20, da. Mislim da svi mi odgojitelji na sličan način promišljamo – uvijek se vraćamo i povijesti našeg grada, koja je jako bogata.
Koliko vam je u radu pomogla sama lokacija i okruženje?
Mi smo na takvoj lokaciji da je to znanje stalno oko nas. Imala sam već neko predznanje o blaženom Jakovu, a dodatno smo učili kroz prostor u kojem boravimo. Taj prostor se godinama obnavljao i mi smo često prolazili kroz njega, gotovo smo bili stalno unutra. Djeca su upijala sve, pojmove, riječi, atmosferu. Veliku zahvalnost dugujemo fratrima koji su nam uvijek omogućili pristup i otvoreno odgovarali na naša pitanja.
Kako se projekt dalje razvijao?
Kako je blagdan blaženog Jakova 24. travnja dolazio, tako se i projekt razvijao. Imamo i recept koji svake godine pripremamo, prvo smo kuhali za roditelje, onda su roditelji kuhali za susjede i fratre.
Recept “Varivo od boba” je konkretna ostavština bl. Jakova. I mi baš njega pripremamo. A dok se varivo kuha povedemo roditelje, goste… Putevima dječaka Jakova. To je naša tradicija. Tu su djeca vodiči!
Kasnije su nam se pridružili i prijatelji iz Dječjeg vrtića Vruljica, skupina „Zmajići“. Oni su s nama ilustrirali priču, uz mentorstvo odgojiteljica Vanje Petrović i Ksenije Medini. Naravno, sve je to timski rad – nas odgojiteljica, ali i tehničkog osoblja. Nema nas puno, ali svi sudjelujemo i to je ono što projekt čini posebnim.
