Erik Lončar u Centru za mlade Zadar vodi trodnevnu radionicu snimanja eksperimentalnog filma.
Radionica, namijenjena mladima od 15 do 30 godina, kroz 16 sati rada pruža sudionicima priliku da kreativno izraze svoje ideje i od ideje stvore stvaran film — od prvog koncepta do snimanja i premijerne projekcije materijala.
Erik Lončar je filmski redatelj, snimatelj i montažer s dugogodišnjim iskustvom u vođenju radionica, filmskoj analizi i produkciji, poznat po radu s mladima i projekata koji potiču mlade na kreativno izražavanje kroz vizualne medije.
Kroz svoj rad do sada je vodio različite filmske radionice, uključujući scenarističke i eksperimentalne filmske projekte, te je aktivan u filmskoj zajednici kao analitičar i praktičar sedme umjetnosti.
Razgovarali smo o Erikovim motivima za rad s mladima, o samoj radionici, te o tome kako film i eksperimentiranje kroz film mogu potaknuti kreativnost i osobni razvoj.
Odkad ti u Zadru – sjeti nas! Ovo nije prvi put, što si sve radio?
Tako je, ovo mi nije prvi put u Zadru. Suradnja s CINAZom započela je još 2012. godine i od tada se povremeno vraćam kroz različite edukativne programe i radionice. Tijekom godina vodio sam razne radionice – od strip radionica i radionica kratkog igranog filma, do možda na prvi pogled neočekivanih, ali vrlo zanimljivih radionica filmske analize. Inače sam Zadranin (rođen u Zadru), ali posao me vuče svugdje po Europi. Trenutno živim i radim u Splitu.
Što bi rekao o eksperimentalnom filmu onima kojima je to prvi susret s njim?
Prvi susret s eksperimentalnim filmom za mnoge može biti zbunjujući. Navikli smo da film ima jasnu priču, likove i linearnu radnju, a eksperimentalni film često svjesno odstupa od tih pravila. Zato gledatelj u početku može imati osjećaj da ne razumije što gleda, zašto je nešto snimljeno na određeni način ili postoji li uopće „poruka“.
Međutim, eksperimentalni film nije slučajan niti proizvoljan. Kao i svaki drugi filmski oblik, on ima svoju namjeru, koncept i unutarnju logiku. Razlika je u tome što se više oslanja na doživljaj, atmosferu, ritam, emociju ili ideju nego na klasičnu naraciju.
Kada se gledatelj dodatno upozna s kontekstom ili autorskom idejom, dobiva skroz novu dimenziju razumijevanja. S vremenom se razvija i „osjećaj“ za takav filmski jezik — i tada eksperimentalni film prestaje biti šok, a postaje prostor slobode i istraživanja.
Što će sve polaznici radionice moći probati?
U sklopu trodnevne radionice polaznici će se upoznati s fenomenom eksperimentalnog filma iz više kutova. Govorit ćemo o tome kako se takav film može gledati, kako mu pristupiti bez straha od „nerazumijevanja“, ali i kako ga konkretno stvarati.
Radionica nije zamišljena samo kao teorijski pregled, već kao prostor istraživanja i igre. Polaznici će imati priliku isprobati drugačiji filmski jezik, razmišljati izvan klasičnih narativnih okvira i otkriti svijet filma koji je rijetko prisutan u svakodnevnoj ponudi, ali je izuzetno bogat i slobodan.
Hoćemo li film pogledati u Centru za mlade?
Naravno. Film koji polaznici budu kreirali imat će svoju premijernu projekciju u CZM-u, najvjerojatnije tijekom travnja ili svibnja, u organizaciji CINAZa. Time radionica dobiva i završnu javnu prezentaciju, što je važan dio cijelog procesa.
Što kažeš na uspjeh Svadbe, je li ti to OK u smislu – barem smo se vratili u kino?
Nažalost nisam ga uspio vidjeti, pa nemam baš ništa za komentirati, ali svakako mi je drago da se kina ponovo pune.
Koja tri filma nam preporučuješ, a da su ti nekako friško pogledani?
Kao filmski analitičar rijetko pratim aktualni kino-repertoar. Svoj posao više vidim kao skretanje pažnje na filmove koji su zanemareni, krivo shvaćeni ili nepošteno otpisani. Zato moje preporuke nisu nužno „nove“, ali su itekako vrijedne ponovnog gledanja:
Matrix Resurrections (2021) – Četvrti dio Matrix za mnoge nije pogodio ‘notu’ starog ikonskog Matrixa, jer se Lana Wachovski se nije htjela nikako osloniti na stari zeleni štih franšize. Zašto? Jer se na kraju trećeg djela dogodio reboot matrice u kojem sija sunce i prekriva ga plavo nebo. Svijet Matrixa se nakon trećeg dijela promijenio, i film to dosljedno reflektira. Riječ je o hrabrom, autorskom nastavku koji se više otkriva sa svakim novim gledanjem. “More you looked, the more you found”.
Ready or Not (2019) – Kako uskoro stiže nastavak ovog filma u kina, preporučujem da se pogleda prvi dio, koji na površini djeluje kao obična horor-komedija, koja je poprilično bezazlena i direktna u svom naumu, no redatelji su otišli toliko daleko da svaka rečenica u filmu ima dva značenja. Jedno je značenje doslovno, koje dublje objašnjava scenu koja se odvija, a drugo se odnosi na obiteljsku zavjeru i skrivene namjere svih uključenih. Upravo ta slojevitost čini film iznimno zabavnim, ali i pametno koncipiranim.
Perfect days (2023) – Nominiran za Oskara kao najbolji strani film je u suštini eksperimentalni film. Bavi se svakodnevicom starijeg Japanca koji radi kao čistač toaleta, bez klasične radnje, bez dramatičnih zapleta. Film nema neki određeni cilj, ali pruži puno više nego neki film koji sadrži sva navedena svojstva. Koncipiran je kao vizualna poezija, koja gledatelja potiče da preispita vlastiti tempo života i sposobnost uživanja u malim, svakodnevnim trenucima. U vremenu stalne žurbe, ovaj film nudi prijeko potreban imaginarni mir.
