Priča o transformaciji medija, ali i osobnoj transformaciji – tako bi se najjednostavnije mogao opisati razgovor s Katinom Vrsaljko, zadarskom novinarkom s bogatim i autentičnim profesionalnim putem.
Od školskog časopisa i studentskih angažmana, preko Zadarskog lista i Diadore TV, pa sve do Hrvatske radiotelevizije, Katina je gradila karijeru korak po korak, bez prečaca.
Njezin stil – bilo da je riječ o pisanom tekstu ili televizijskoj reportaži – uvijek nosi snažan osjećaj odgovornosti, ozbiljnosti i suptilne topline. Ona je iskreno uz ljude o kojima govori. I to se, uvjerena sam – ne može „fejkati“.
Razgovarali smo uz šalicu kave, bez diktafona, jedan na jedan. Prošetali preko mosta, pustili da razgovor teče. A što sam sve doznala – čitajte u nastavku.
„Ulazim u 21. godinu novinarstva – i sama se tome čudim“
Koliko dugo Katina već plovi ovim medijskim plimama i osekama?
„Evo, ulazim u 21. godinu – i sama ne mogu vjerovati kad vrtim film unatrag. Sjećam se svog prvog članka o ribarskim danima u Kali. Čuvala sam ga kao izrezak u novčaniku, potpisan s ‘K. Ba.’. Taj isti potpis kasnije se našao i na torti koju su mi napravili kad sam diplomirala“, prisjeća se s osmijehom.
Fakultet joj je dao čvrste temelje, ali sklonost prema informiranju i pisanju javila se puno ranije. Već u osnovnoj školi vodila je priredbe i pisala za školski list Čehuljicu. Pubertet ju je, kaže, malo zatvorio, a samopouzdanje za javne nastupe izbrusila je tek unazad pet godina.
„To je odluka. Ili izađeš iz zone komfora i rasteš, ili se prepustiš strahu pa te povuče u drugom smjeru.“
Terenski rad bez glamura i teme koje se ne biraju
Kao honorarka u Zadarskom listu stekla je veliko iskustvo. Mijenjali su se urednici, kolege, ritam redakcije, ali jedno je ostalo isto – teren.
„Nisam birala teme. Radila sam sve. I tako radim i danas.“
Prvi ugovor dobila je neposredno prije 30. rođendana, u vrijeme kada je njezino prvo dijete imalo tek dvije godine. Danas joj je posebno drago vidjeti da su djeca i mladi o kojima je nekad pisala – danas uspješni ljudi.
„Svaki dan je drugačiji. Nikad ne znaš gdje će te odvesti jedan poziv ili poruka.“
Rad na terenu, ističe, nema ništa glamurozno u sebi.
„Puno je čekanja. Teške situacije i tragedije ostave traga. Teško se isključiti nakon toga. Ali moraš, baš se probaš otrgnuti – odvojiš se od sebe i ideš dalje. Svi smo od krvi i mesa i neke se slike vraćaju.“
Balans: obitelj, Novigrad, pjesma i sinovi
Ono što je vraća u ravnotežu su obitelj, Novigrad, pjevanje u KUD-u – i njezina tri sina.
„Cijeli život sam znala da želim biti mama.“
U jednom trenutku života, prisjeća se, imala je dijete od četiri godine, bebu mlađu od godinu dana, bila trudna – i radila. „Ne znam kako sam neke stvari preživjela, ali sve je imalo svoje razloge. Vrijeme je pokazalo da se neke stvari ipak poslože. I ne, nije mi žao.“
Televizija, žene i brzina odluka
Žene na vodećim pozicijama u medijima postoje, imaju prostora, ali, smatra Katina, muškarcima je i dalje lakše i brže napredovati. Televizija joj je donijela nove izazove – od veće brige o izgledu, šminki i odjeći, do stalne potrebe za kreativnošću.
„Važno mi je biti zanimljiva, informativna i autentična. Volim se igrati kadrovima i riječima. Naravno, uz snimatelja i montažera! I to je zajednički proizvod, a cijeli proces mi je predivan.“
Posebno joj odgovara jutarnji live – uključenje u Dobro jutro, Hrvatska, kao i rad na prilozima za emisiju More.
„Moraš brzo misliti i ne dopustiti da te pojede stres.“
„Svaki život vrijedan je priče“
Zadarska županija za nju je neiscrpno bogatstvo priča – kaže kako smo Hrvatska u malom, tu su naši otoci, zaleđe, dio Like.
„Imamo i jednu zajedničku ranu – Domovinski rat. On nas je naučio da se izdignemo i ojačamo. To posebno primjećujem kod žena – poduzetne su, snažne, inspirativne. A mladi se vraćaju korijenima. To me baš veseli.“
Novinarstvo, unatoč brzini i digitalnim promjenama, za nju ima jasnu svrhu.
„Svaki život vrijedan je priče. Novinarstvo mi omogućuje dati glas onima koji ga nemaju.“
Posao joj je donio i brojna putovanja – Zagreb, Vukovar, Dubrovnik, Strasbourg – ali ono najvrjednije što je iz svega ponijela su ljudi.
„Prijatelji koje sam stekla za cijeli život moj su najveći dar. Zahvalna sam jer su vjerovali u mene i onda kada ja nisam.“
