Iako je po srednjoškolskom obrazovanju „barakovićevac“ matematičkog smjera, što na prvu zvuči kao mala kontradikcija, Tomislav Grzunov život je posvetio umjetnosti.
Danas radi kao profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar, gdje svakodnevno balansira između pedagoškog rada, kreativnog izraza i dijaloga s novim generacijama.
Njegov profesionalni i osobni put obilježen je stalnim kretanjem između strukture i slobode – matematike i umjetnosti, nastave i nezavisne scene, tišine ateljea i buke koncerata.
Studirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, no povratak u Zadar za njega nikada nije bio slučajan niti usputan. Bio je to svjestan izbor grada u kojem želi živjeti, raditi i stvarati. Zagreb, kako kaže, cijeni i često mu se vraća, ali Zadar ostaje njegova stalna točka.
Razgovaramo uz kavu u kafiću Gradske knjižnice Zadar, prostoru koji je već godinama neformalno okupljalište zadarskih kulturnjaka, umjetnika i profesora – mjestu koje na simboličan način spaja javni prostor, kulturu i svakodnevicu.
„Teško je to opisati – uvijek me nešto vuklo ovdje. Kad si mlad, trebaš upoznati širinu svijeta, ali Zadar je moj grad“, kaže Grzunov.
Povratak u Zadar kao svjestan izbor
Studij je završio na Umjetničkoj akademiji u Splitu, no već tada je znao da se želi vratiti u Zadar. Zagreb, ističe, cijeni i često mu se vraća, ali život i rad u rodnom gradu za njega imaju posebnu težinu.
Od 2015. godine zaposlen je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, a na pitanje može li se netko pripremiti za prvi dan rada u školi, kroz smijeh odgovara:
„Ne, na prvi radni dan te ništa ne može pripremiti.“
Danas, nakon desetljeća rada s mladima, ističe da mu je jedan od najvećih osjećaja zadovoljstva kada mu se jave bivši učenici, danas već odrasli ljudi s ozbiljnim poslovima i životima.
Mladi, sloboda i komunikacija
Rad s mladima opisuje kao proces stalnog učenja i povezivanja.
„S mladima uvijek možeš pronaći zajednički jezik. Jako su otvoreni, samo im treba dati slobodu za komunikaciju.“
Kao razrednik i nastavnik primjećuje određene promjene u generacijama.
„Malo su bojažljiviji kad su u pitanju motoričke aktivnosti. Oni su uronjeni u ovaj svijet, i to je u redu, koliko god mi mislili da je onaj prijašnji bio bolji.“ Prisjeća se i vlastitog odrastanja uz tehnološke promjene – od gramofonskih ploča, kazeta i DVD-a do današnjih računala i pametnih telefona. I sam čuva male memorabilije: stare ulaznice s koncerata i izložbi, dio kojih je još uvijek kod roditelja u obiteljskoj kući.
Zadar, izložbe i nezavisna scena
Govoreći o kulturnoj ponudi grada, Grzunov ističe da Zadar ima periodički kvalitetne izložbe i programe, posebno spominjući Salon mladih. No, jednako mu je važna i nezavisna scena.
Razvio je, kako sam kaže, „gotovo ozbiljan hobi“ – fotografiranje koncerata u Nigdjezemskoj, prostoru koji vidi kao ključnu točku gradske alternativne scene.
„Nigdjezemska je prava nezavisna scena našeg grada. Ima super ljude i ideje. Želim dati svoj doprinos toj domeni Zadra.“
Dodaje kako Zadar ima velik broj kreativaca koje treba povezati, a kao jedan od koraka vidi osnivanje Kino klub Zadar.
Zvuk kao eksperiment
Posebno poglavlje njegovog umjetničkog interesa vezano je uz glazbu. U prostoru Knjigozemske sudjelovao je u drone-noise projektu i jam radionicama, zajedno s Robertom Čoporom. Na temelju toga je pozvan i na prošlogodišnji festival Monoplay.
„To su zvučni kolaži, eksperimentalna elektronička glazba. Koristimo sve instrumente koji ti padnu na pamet – napraviš bazu, a sve ostalo je improvizacija. To nije klasičan DJ set.“
Posebno ističe ljubav prema filmskim soundtrackovima, koji ga prate još od mladosti.
Večer live eksperimentalne elektronike fokusirane na proces, teksturu i slojeve zvuka večeras će se održati u Nigdjezemskoj. Kroz avangardne zvučne kulise provest će nas četiri izvođača, među kojima i Grznov – u rasponu od ambijentalnih kolaža, preko apstraktnih improvizacija, do drone/noise zvučnog zida, uz prateće video projekcije.
AI kao alat, ali ne zamjena
Na pitanje o umjetnoj inteligenciji u umjetnosti i dizajnu, Grzunov ima jasan stav.
„AI je dobar alat, ali i dalje samo alat. Ne može zamijeniti autentičnost ljudskog izraza.“ Ipak, smatra kako AI već zauzima mjesto u komercijalnim područjima kao što su jinglovi i ilustracija, te iz tih područja polako potiskuje ljudski faktor no ističe jedan ključni element: „Mogućnost greške – to je ključno. Ljude i dalje zanima čovjek.“
U slobodno vrijeme, priznaje, rado prati serije poput Pluribus (uz primjedbu na preduge pauze između sezona), dok megapopularni Stranger Things vidi kao uspješan revival estetike osamdesetih, koji, kako kaže, „traje već poprilično dugo“.
Razgovor završavamo jednostavnom, ali snažnom mišlju koja dobro sažima njegov pristup radu, umjetnosti i životu: „Život je proces. Vjeruj procesu – on te oblikuje.“
