Mlada zadarska studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Lucija Maržić, u siječnju je imala svoju samostalnu izložbu u u prostoru Galerije Pasaž u Rijeci pod nazivom Između nasljeđa i pripadnosti.
Riječ je o šestoj izložbi studentice Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, koja obuhvaća radove nastale u proteklim dvjema godinama, izvedene u miješanim slikarskim tehnikama.
Izložba je bila svojevrsni presjek dosadašnjeg umjetničkog promišljanja i intuitivnog istraživanja vlastitog vizualnog jezika, a uključuje radove koji tematiziraju odnos nasljeđa i pripadnosti.
Rijeka je grad u kojem Lucija studira: zbog svoje ljubavi prema slikarstvu nakon Škole primjenjene umjetnosti i dizajna Zadar upisala je Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a trenutno je na drugoj diplomskoj godini. Drago nam je vidjeti kako Luciju i dalje inspiriraju njen otok Pag i njena baština, ona osobna i ona otočna!
Jesi li se umjetnošću “zarazila” obiteljski ili? Što si željela biti kad si bila mala?
Umjetnost nije bila nešto nametnuto obiteljski, ali je uvijek bila prisutna kao prostor slobode. Ulazak u umjetničke vode bio je proces koji se gradio kroz godine. Kao dijete, voljela sam u slobodno vrijeme raditi rukama, šivala sam pašku čipku i crtala svoje mačke i igračke. Iskreno, nisam znala što želim biti, više sam znala što volim raditi. Nisam se previše voljela socijalizirati u vrtiću kao dijete pa bih se često odvojila od ostale djece i šarala nešto u kutu, voljela sam mir.
Kako je tekao tvoj obrazovni put?
Odrasla sam u gradu Pagu gdje sam završila osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje nastavila sam u Zadru, u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna. U srednjoj školi dodatno sam osvijestila ljubav prema slikarstvu nastavno na djetinjstvo. Trenutno sam studentica na drugoj godini diplomskog studija primijenjenih umjetnosti na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Tijekom studija imala sam priliku predstaviti svoj rad kroz nekoliko samostalnih izložbi, sudjelovati u projektima u javnom prostoru te ilustrirati naslovnicu knjige u izdanju Gradske knjižnice Pag, što mi je bilo posebno drago iskustvo.
Samostalno izlažeš, koje tehnike si do sada predstavila?
Najčešće radim u slikarskim tehnikama ulja i akrila na platnu i medijapanu te akvarel na papiru. Crteže radim u tehnici tuša i ugljena na papiru. Osim crteža i slika, radim i mozaike direktnom tehnikom, najčešće od kamena, mramora i keramike, a ponekad kombiniram i staklo. Stil mi varira od realističnog do figurativnog s primjesama apstrakcije, ali motiv je uvijek jasan.
Pag je vječna inspiracija…i za tebe?
Apsolutno, Pag je utkan u većinu mojih radova sa posljednjih izložbi. U njima prikazujem ono što me okruživalo dok sam odrastala, ovce na kamenjaru, suhozide, žene koje šiju pašku čipku, meni poznata lokalna lica, pa i paško kolo koje plešemo u vrijeme karnevala. To su motivi iz mog djetinjstva i mog grada.
Kada sam završila drugi razred osnovne škole, s napunjenih osam godina, gospođa Jasna Magaš krenula me učiti šivanje paške čipke koja je jedna od naših običaja i tradicije.
Šivanje paške čipke spora je tehnika koja zahtijeva puno vremena provedenog u sjedenju i radu, ali meni se svidjelo jer ima gotovo meditativan učinak. Slično tomu, kasnije mi se svidio i mozaik, iako sam u početku mislila da mi neće odgovarati. Inspiriraju me običaji, priroda i ljudi mog kraja. Poruku koju šaljem je ljubav prema paškoj tradiciji i bliskim ljudima, te važnost bilježenja onog što polako nestaje.
Imaš li prostor za stvaranje?
Na Akademiji u slikarskom ateljeu radim na većim radovima, a mozaike radim u mozaik radionici. Narudžbe i manje projekte radim u svom stanu u Rijeci ili doma na Pagu, u dvorištu ili svojoj sobi, koja je danas više skladište mojih radova nego prostor za odmor. Iako mi je bitno imati prostora za udaljavanje od rada i boljeg promatranja, nije mi presudna veličina prostora, već osjećaj mira koji mi omogućuje da se potpuno predam kreiranju.
Kako je živjeti u Rijeci? Gdje se ide u slobodno vrijeme?
Rijeka mi odgovara zbog svoje otvorene tolerantnosti i studentske energije, daje osjećaj slobode koji mi je važan. Slobodno vrijeme najčešće provodim na Akademiji, dovršavam mozaike, pripremam materijale ili razmišljam o idejama za nove slike.
Kad nisam na Akademiji, volim posjetiti riječke galerije, pogledati nove izložbe, prošetati se s prijateljima, crtati prolaznike i povremeno otputovati.
Što misliš o sve razvijenijim AI alatima u umjetnosti i dizajnu?
AI vidim isključivo kao alat koji može biti koristan, ali ne i zamjena za umjetnički proces. Umjetnost proizlazi iz osobnog iskustva, emocija i fizičkog rada s materijalom. Al alati mogu pomoći u fazama rada ili dizajna, ali autentičnost i ljudska ruka ostaju nezamjenjivi.
