Siječanj je mjesec velikih odluka, novih gym članarina i ambicioznih planova, ali i brzog odustajanja. Dok teretane početkom godine bilježe porast dolazaka, zadarska trenerica Petra Anić upozorava da promjene ne bi trebale ovisiti o kalendaru, već o osobnoj odluci i dugoročnoj dosljednosti.
U razgovoru otkriva zašto ne vjeruje u “novi početak” od 1. siječnja, koje su najčešće zablude početnika, zašto su fitness izazovi s društvenih mreža često pogrešan put te kako trening pretvoriti u način života, a ne sezonsku naviku.
Siječanj se često doživljava kao “novi početak”. Koliko je taj mentalni reset zapravo važan u fitnessu?
Iskreno, nisam baš za te promjene koje počinju od 1.1. Smatram da za kvalitetnu promjenu ta želja mora doći od tebe samog, a s tim smatram i taj dio mentalnog reseta, a ne nekog određenog datuma, kao ni nagovor neke druge osobe i slično.
Ljudi često takve odluke donose zbog osjećaja da moraju promijeniti neku “lošu naviku” u dobru 1.1. jer to svi rade, s tim dolazi i brz pad tog naleta koji dolazi početkom godine i ljudi se vode tom motivacijom dok ona ne prođe i vrate se istim navikama koje su imali i prije.
Primjećuješ li veći priljev klijenata početkom godine i s kakvim očekivanjima najčešće dolaze?
Posla ima uvijek, sva sreća. Ljudi su osvijestili potrebu za kvalitetnim trenerom, pogotovo danas, od toga da je toliko puno informacija u kojima se lako čovjek izgubi ili jednostavno nemaju vremena za istraživanje, a neki jednostavno žele još dodatnu potporu. Ali činjenica je da se vidi porast ljudi u teretani, a očekivanja su razna, od zdravstvenih do estetskih želja.
Koja je najveća zabluda koju ljudi imaju kada u siječnju kreću s treninzima?
Da će uspjeti napraviti nerealne rezultate do tog famoznog ljeta. Znaju imati malo nerealne želje, odnosno vide nekog zgodnog dečka/curu i misle da je to moguće postići u par mjeseci i činjenica je da za rezultat koji oni pokazuju treba malo duže i da promjene nisu preko noći.
Koliko je važno krenuti polako i kako spriječiti da početnici “izgore” već u prvim tjednima?
S tim se susrećem trenutno, jer neki koji su se “zalaufali” s treningom prije Nove godine sada, ako su preskočili koji trening, misle da trebaju ubaciti još koji dodatan trening da sustignu sve ono što su preskočili za vrijeme blagdana, ali samo se treba vratiti starim navikama bez ikakvog stresa za propalim rezultatima jer stvar je u tome da trening bude način života, a ne sezonski od-do, tako da tih par propuštenih treninga neće toliko naškoditi.
Tako je isto i s početnicima koji, kako ste rekli, brzo “izgore”. Puni su elana i želje i time pretrpaju svoj tjedni raspored s treninzima u želji da što prije dođu do rezultata, ali to ne ide baš tako, ili odustanu, razočaraju se jer su mislili da će to ići brže ili slično.
Kako prilagoditi intenzitet treninga nakon duže pauze? Je li povratak u staru rutinu uvijek dobra ideja ili je ponekad bolje krenuti ispočetka?
Ovisi o trenažnom stanju vježbača i što se misli pod duža pauza. Nekome je duža pauza tri dana ne treniranja, ali ako je to sportaš ili ozbiljniji rekreativac, puno brže se može vratiti prethodnom intenzitetu. Po meni, mislim da se ne treba vraćati po pitanju mijenjanja cijelog kompletnog plana programa, osim ako ima nekih razloga za to. Intenzitet ovisi sada o pauzi i trenažnom stanju. U globalu je odgovor da, najčešće se u početku malo smanji intenzitet.
Što bi izdvojila kao najgori pristup treningu koji često viđaš na društvenim mrežama?
Challenge od par tjedana i slično gdje se obećavaju spektakularni rezultati. Kao što sam rekla, to daje ljudima nerealna očekivanja zbog kojih brzo odustanu ili se, ako i uspiju, vrate na stare navike.
Imaš li neki osobni ritual ili strategiju kako zimi ostati motivirana i dosljedna?
Pa čak i ne, jer meni je odlazak na trening kao i pranje zuba. Ne uzimati stvari zdravo za gotovo i zahvaliti se Bogu što imamo ruke i noge i iskoristiti ih za neki vid kretnje, jer da ih nemamo, to bi nam sigurno bila najveća želja.
