Razgovarali smo s mladim likovnim umjetnikom Dinom Suraćem čije radove možete pogledati na Godišnjoj izložbi HDLUa Zadar u Kneževoj palači koja traje do kraja siječnja 2026.
Otkrivamo njegov umjetnički put, povezanost glazbe i slikarstva, razvoj realizma u suvremenom kontekstu, iskustva iz HDLU-a Zadar te pogled na ulogu umjetne inteligencije u umjetnosti, tekako spaja pedagogiju i kreativni rad i gdje pronalazi inspiraciju.
Možete li ukratko opisati svoj umjetnički put i što je najviše utjecalo na odluku da se bavite likovnom umjetnošću?
Moj umjetnički put počeo je vrlo rano, kroz prirodnu znatiželju i potrebu da se vizualno izrazim. Tijekom školovanja postupno sam se usmjerio prema likovnosti, a presudni utjecaj imale su knjige o modernoj i suvremenoj umjetnosti te prvi susreti s različitim tehnikama. Ono što me najviše privuklo likovnom izražavanju jest osjećaj slobode stvaranja i mogućnost da kroz vizualni jezik istražujem teme identiteta, prostora i emocija.
Kako je izgledao vaš studentski život i kojim ste se temama i tehnikama najviše bavili?
Studentski život bio je vrlo intenzivan i fokusiran na istraživanje različitih tehnika i izraza. Najviše sam radio u ulju na platnu i akrilu, a tematski me najviše privlačila veza između likovnog i glazbenog jezika. Istraživao sam motive glazbenih instrumenata, akorda i struktura zvuka, što je kasnije postalo temelj mog diplomskog rada i niza samostalnih izložbi.
Kako su nagrade i pozitivna prepoznavanja utjecala na vaš rad i samopouzdanje?
Pozitivna prepoznavanja za mene su uvijek bila više od javnog priznanja, doživljavam ih kao potvrdu da ljudi razumiju i osjećaju ono što radim. To mi je dalo hrabrost da riskiram, da budem otvoreniji u temama i slobodniji u procesu stvaranja. Ujedno me motiviralo da nastavim graditi svoj umjetnički put bez kompromisa.
Koje teme i motivi vas trenutno najviše zaokupljaju, a što vas privlači radu u akrilu?
Posljednjih godina najviše me zaokuplja odnos glazbe i likovnosti način na koji se boja, ton, ritam i kompozicija mogu povezati u jedinstven vizualni jezik. I dalje polazim od motiva glazbenih instrumenata i akorda, ali oni mi danas služe više kao početna točka nego kao krajnji cilj.
Zanimaju me njihove unutarnje dinamike, vibracija i energija, odnosno ono što glazba nosi u sebi: osjećaj, atmosfera, harmonija. U radovima koje sam predstavio, primjerice u Kneževoj palači i na izložbi „U potrazi za izvorom“, nastojim proširiti taj motiv prema nečemu metafizičkom stvaranju vizualnih “prostora” koji nisu samo prikaz instrumenta, nego odjek glazbenog iskustva. To je svojevrsna potraga za izvorom sklada, za mjestom gdje se slika i zvuk susreću.
Iako često radim u akrilu, ne ograničavam se samo na tu tehniku. Paralelno stvaram i u ulju na platnu, što mi je oduvijek bila važna slikarska baza. Akril koristim kada želim brzinu reakcije i mogućnost da spontano gradim ritam i atmosferu slike. Njegova fleksibilnost mi omogućuje da uhvatim impuls, vizualni ekvivalent glazbenog tona. Ulje, s druge strane biram kada mi je važno produbljivanje, suptilna gradacija i intimniji rad sa svjetlom i volumenom. Ta dva medija zajedno mi otvaraju širok prostor izraza u akrilu pronalazim energiju i ritam, a u ulju tišinu i trajnost.
Koliko članstvo u HDLU-u Zadar utječe na profesionalne prilike i kako surađujete s lokalnom umjetničkom zajednicom?
Članstvo u HDLU-u Zadar za mene je važno jer mi pruža profesionalni okvir i podršku u predstavljanju rada. Kroz društvo sudjelujem u izložbama, natječajima i projektima koji mi pomažu da ostanem aktivan na sceni i da svoj rad razvijam u dijalogu s kolegama.
Osim vidljivosti, članstvo mi daje i osjećaj pripadnosti zajednici u kojoj se ideje i iskustva prirodno razmjenjuju. S lokalnom umjetničkom zajednicom surađujem kroz skupne izložbe, zajedničke programe i različite kulturne inicijative u gradu. Ta suradnja često je i neformalna, kroz razgovore, međusobnu podršku i razmjenu kritika. Smatram da upravo takav kontakt, kolegijalnost i otvorenost najviše obogaćuju moj rad i doprinose dinamici zadarske likovne scene.
Kako spajate ulogu pedagoga i aktivnog umjetnika?
Pedagoški rad usko je vezan uz likovnu umjetnost u gimnaziji i likovnu kulturu u osnovnoj školi. Upravo u toj razlici u dobi i pristupu vidim veliku vrijednost.
Rad s mlađim učenicima razvija moju sposobnost jednostavnog i jasnog prenošenja ideja, dok me rad u gimnaziji potiče na dublje razgovore o umjetnosti, procesu i kontekstu. Te dvije razine zajedno me drže u stalnoj dinamici razmišljanja o tome kako nastaje kreativnost i kako je njegujemo.
S druge strane, moj rad kao aktivnog umjetnika donosi u učionicu iskustva iz prakse od istraživanja tema i tehnika do pripreme izložbi. Smatram važnim da učenici vide kako je umjetnost živa i da se razvija, te da mogu postavljati pitanja o stvarnom procesu stvaranja, a ne samo o teoriji. Tako se uloga pedagoga i umjetnika prirodno prožimaju: pedagogija me održava angažiranim i otvorenim, a umjetnički rad mi daje autentičnost i dubinu koju mogu prenijeti učenicima.
Na čemu trenutno radite i kako zamišljate svoj umjetnički put u narednim godinama?
Moj trenutni umjetnički fokus jest suvremenim pristupom oživjeti realizam kroz motive sakralne umjetnosti, kombinirajući ih s geometrijskim strukturama poput šesterokuta. Ta geometrizacija evocira vizualni jezik grafičkih sučelja i tehnicizirani, gotovo distopijski svijet. U toj vizualnoj i konceptualnoj interakciji istražujem napetost između tradicije i suvremenosti, duhovnog i tehnološkog, stvarnog i simboličnog.
Cilj mi je stvoriti radove koji reflektiraju potrebu za spasenjem u modernom, ubrzanom i digitaliziranom okruženju, pokazujući kako sakralni motivi mogu zadržati relevantnost i rezonancu u današnjem svijetu. Kroz kombinaciju realizma i geometrije nastojim prenijeti univerzalne vrijednosti, ali i potaknuti promišljanje o ulozi vjere, etike i duhovnosti u suvremenom društvu.
Kako komentirate utjecaj umjetne inteligencije u svijetu umjetnosti?
Umjetna inteligencija svakako ima sve primjetniji utjecaj u svijetu umjetnosti i otvara zanimljive mogućnosti, ali i izazove. S jedne strane, AI može potaknuti kreativnost, pruža nove alate za eksperimentiranje, generiranje ideja te kombiniranje motiva i vizualnih stilova koje možda ne bismo sami odmah zamislili. Može biti inspiracija i polazna točka za vlastiti rad, posebno u istraživanju kompozicije, boja ili konceptualnih pristupa.
Ipak, unatoč svim svojim tehnološkim mogućnostima, umjetna inteligencija ne može zamijeniti ono duhovno, osobno i autentično što umjetnik unosi u svoje djelo. Ona ostaje alat, moćan, ali ipak samo alat. Dok pravo umjetničko iskustvo i dalje proizlazi iz ljudske intuicije, emocije i unutarnjeg svijeta autora.
Gdje „puniš baterije“ i koju glazbu voliš?
Baterije najčešće punim kroz tihe, introspektivne trenutke, šetnjom, promatranjem detalja u prirodi ili posvećenim radom u ateljeu. Glazbeno volim raznolike žanrove, ali posebno me privlači klasična glazba jer ima sposobnost stvaranja ritma i atmosfere koja potiče kreativnost. Slušanje glazbe dok radim pomaže mi da ostanem fokusiran i povezan s emocijama koje želim prenijeti na platno.
