Opća bolnica Zadar u rujnu je raspisala veliki natječaj u kojem je tražila 22 liječnika specijalista, a među njima i dva specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine. Većina mjesta još uvijek nije popunjena. Bolnica je tek objavila da je primljeno dvoje ginekologa (od kojih su jednog preuzeli iz Doma zdravlja op.a.) te jedan specijalist patologije. O situaciji na svom odjelu i trendovima u zdravstvenom kadru razgovarali smo s dr. Karucom.
Dr. Edi Karuc jedan je od najiskusnijih anesteziologa i voditelj Jedinice intenzivnog liječenja u Općoj bolnici Zadar, liječnik poznat po svojoj stručnosti, ali i po izravnom načinu komunikacije. Godinama je bio i zamjenik ravnatelja, a u vrijeme pandemije preuzeo je i zahtjevnu ulogu glasnogovornika te svakodnevno izvještavao o stanju u bolnici.
„Anesteziolozi su možda najinvazivnija grana medicine — oduzimamo ljudsku svijest i vraćamo je natrag“
Karuc ističe kako je anesteziologija u Općoj bolnici Zadar daleko od usluge koja bi činila tek mali dio sustava — naprotiv, riječ je o grani koja je ključna za funkcioniranje gotovo svih kirurških i invazivnih disciplina: kirurgiju, ginekologiju, urologiju, pa čak i brojne interne grane. „Bez anestezije bolnica ne može funkcionirati“, kaže on, podsjećajući da anesteziolozi u Zadru preuzimaju odgovornost i na Jedinici intenzivnog liječenja — gdje završavaju svi najteži bolesnici.
Ističe i evoluciju same anesteziologije: tehnološki i farmakološki napredak značajno je smanjio rizike i nuspojave, što je omogućilo razvoj drugih medicinskih područja. „Anesteziolozi su možda najinvazivnija grana medicine — oduzimamo ljudsku svijest i vraćamo je natrag“, slikovito objašnjava.
Međutim, sustavni izazovi nisu mali. Broj operativnih zahvata u zadarskoj bolnici doseže oko 7.500 godišnje, a to znači da je potreba za stručnim kadrom sve veća.
Izazovi kadrovske revitalizacije i Privatne klinike
Karuc otvoreno govori o demografiji liječničkog kadra. Čini se da su mladi liječnici danas pragmatičniji pri odabiru specijalizacije. Nekada su željeli „teške“, prestižne grane medicine, a na željenu specijalizaciju se čekalo godinama, prisjeća se Karuc.
Danas pak mladi liječnici biraju discipline koje donose financijsku stabilnost i bolji balans privatnog i poslovnog života — poput dermatologije i rendgena. Anesteziolozi, objašnjava on, u privatnom sektoru nemaju toliko opcija, a rad u bolnici ponekad je stresniji, ali pruža sigurnost.
Kadrovski problem se ne tiče samo mladih — dio iskusnih liječnika uskoro će u mirovinu, a ako ne bude adekvatne obnove, bolnica bi se mogla suočiti s ozbiljnim deficitom.
Govoreći o opterećenju koje nosi posao, naglašava jednostavnu činjenicu: brojke govore same za sebe. „Imam osam dežurstava mjesečno, ostali po tri ili četiri – jednostavno je ogromna količina posla.“
„Nakon rata u bolnici je radilo desetak anesteziologa i radilo se 260 sati mjesečno“
Prisjeća se i vremena kad je tek došao u bolnicu, neposredno nakon rata. „Bilo nas je desetak i radilo se 260 sati mjesečno. To je bila realnost.
Iako još uvijek nije idealna, danas je situacija bolja. Na odjelu, koji s medicinskim sestrama broji oko 80-ak zaposlenih, 27 je liječnika, uključujući 6 specijalizantica. U praksi ih je na smjeni često manje — anesteziologija je, između ostalog, dominantno ženska profesija što znači i više porodiljnih dopusta, a ponekad i bolovanja.
Epiduralna analgezija i prioriteti pacijentica
Opća bolnica Zadar već godinama bilježi niske postotke primjene epiduralne anelgezije – tek oko dva posto poroda na godišnjoj razini završi uz primjenu epiduralne. Zašto je tomu tako?
Iako bi mnoge rodilje željele epiduralnu, bolnički resursi su ograničeni: da bi se osigurao 24-satni prekid dežurstva za epiduralnu, potrebno je smanjiti druge usluge — a to pak može utjecati na liste čekanja i raspored operacija.
– Meni je žao što mi imamo tako niske postotke, to je stvarno u današnje doba nije dobro, volio bih da mi možemo, ali da bi mi osigurali 24 sata epiduralnu moramo nešto drugo smanjiti, a ukinuće nečega dovodi do problema drugdje, liste čekanja se dižu. Nije to samo postaviti epiduralnu, vi nakon toga morate biti tamo i pratiti rodilju, a to je dva čovjeka manje u smjeni.
Karuc pojašnjava da ovaj postupak ne mogu provoditi specijalizanti; potrebni su iskusni anesteziolozi, što smanjuje raspoloživost. „Nije da ne želimo, ne znamo ili ne možemo“, kaže on — jednostavno je pitanje raspodjele ljudskih resursa.
“Širinom zahvata se ne možemo sramiti ni jedne klinike”
Karuc jasno vidi ambiciju da zadarska bolnica postane Klinička bolnica, a onda i Klinički bolnički centar (KBC). Preduvjet za to uključuje razvoj akademske komponente, uključivanje nastavnog procesa, prisustvo profesora i studenata te jačanje istraživačke djelatnosti. No sve to zahtijeva vremena.
– Opća bolnica Zadar je velika bolnica, možda najveća opća bolnica u Hrvatskoj. Radimo sve i ni jedna bolnica u Hrvatskoj ne radi sve što radimo mi, eventualno Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“ u Slavonskom Brodu. Mi smo svakako izašli iz tih mjera opće bolnice i širinom zahvata se ne možemo sramiti jedne klinike. Dapače, radimo mnoge stvari koje se ne rade po nekim klinikama. Imamo najjaču urologiju u Hrvatskoj, jaku neurokirurgiju, torakalnu kirurgiju, ginekologiju koja nam je jaka, navodi Karuc pozitivne primjere.
„U takvom poslu nema puno filozofiranja – morate biti koncentrirani, brzi i jasni“
Na pitanje o njegovoj reputaciji čovjeka koji govori otvoreno, bez uvijanja i u teškim situacijama kada treba obiteljima saopćiti crne prognoze, dr. Karuc odgovara jednako direktno kao što i radi. Objašnjava da ta izravnost zapravo proizlazi iz same prirode anesteziološkog posla. „Mi smo izloženi najstresnijim situacijama – teške ozljede, traume, prometne nesreće, požari… sve to dolazi k nama. To je svakodnevica. U takvom poslu nema puno filozofiranja – morate biti koncentrirani, brzi i jasni.“
Ističe da anesteziolozi nemaju luksuz dugog promišljanja. „Morate se prilagoditi u trenutku. To je naš posao. Ne možete dugo razmišljati kad odlučujete o nečijem životu.“
