
Razgovarali smo s prof. Markom Lukićem, koji sa suradnicima na Sveučilištu u petak 24. listopada organizira Horror Hub. Nakon zanimljivog predavanja dr. Sanje Dolenec koja otkriva kako nastaje industrija sjećanja, slijedi “Zadar Dark Tour” s Davidom Štrmeljem – vođena šetnja kroz najmračnije zadarske priče i lokacije, od stupa srama i giljotine do ratnih bastiona i “Vražje palače”.
Provjerili zašto nas privlači ono što bi nas trebalo odbijati, zašto se volimo bojati i kako se horror, fantasy i mistika mogu lijepo uklopiti i u turističku ponudu grada Zadra.

Što ste ove godine naglasili u programu, kojom se temom bavite?
Ovogodišnji Iadera Horror Hub usmjeren je na istraživanje prostora straha i načina na koje ih društvo interpretira, posjećuje i pretvara u narativ. Fokus nam je na fenomenu mračnog turizma – putovanja na mjesta tragedije, smrti i kolektivne traume – te na tome kako takvi prostori postaju dijelom kulturne i urbane memorije.
Kroz predavanja i tematske ture pokušavamo razumjeti zašto nas privlači ono što bi nas trebalo odbijati: ruševine, ratna mjesta, napuštene zgrade ili povijesne lokacije obilježene nasiljem. Time otvaramo šire pitanje odnosa između etičkog, estetskog i emocionalnog iskustva straha.
Hub se ove godine posebno nadovezuje na istraživački projekt ASTRAH – Atlas straha: Narativi i urbani prostori jeze, financiran sredstvima Europske unije (NextGenerationEU). Projekt uspoređuje gradove poput New Yorka, Madrida, Tokija i Edinburgha s Zadrom, istražujući kako se urbani prostori oblikuju kroz narative straha i kako ih možemo interpretirati pomoću alata digitalne humanistike, GIS mapiranja i vizualizacije.
Cilj nam je pokazati da je horor mnogo više od žanra – on je kulturni mehanizam razumijevanja prostora, društva i nas samih.
Kako balansirate akademsko i popkulturno?
To je zapravo središnja ideja Iadera Horror Huba – pronaći most između akademskog istraživanja i popularne kulture. Polazimo od ozbiljnih teorijskih koncepata ali ih predstavljamo kroz formate koji su široj publici intuitivno bliski poput na primjer književnosti, filmova ili igara i videoigara.
Ne želimo da znanost bude zatvorena u sveučilišnim kolegijima, nego da progovori kroz popularne oblike narativa koji su već dio svakodnevice. S tim na umu na predavanjima i događanjima unutar Huba pokušavamo stvoriti dijalog između istraživača, umjetnika i publike. Horor je u tom smislu savršen alat jer povezuje društvenu stvarnost i imaginaciju, akademsku analizu i emocionalno iskustvo.
Tko su predavači?
Ovogodišnji Iadera Horror Hub okuplja dvoje iznimno zanimljivih predavača koji istražuju ono što većina ljudi radije izbjegava – prostore straha, smrti i kolektivnih trauma. Sanja Dolenec doktorirala je na temu mračnog turizma, za što je nagrađena Rektorovom nagradom, i već godinama proučava zašto nas privlače mjesta tragedije – od Auschwitza do Chernobyla. Njezina predavanja spajaju teoriju i stvarnost, istražujući kako se kolektivno sjećanje pretvara u turističku atrakciju i što to govori o nama kao društvu.
David Štrmelj je doktorand na Sveučilištu u Zadru – a, nadamo se, uskoro i doktor – te suradnik na ranije spomenutom projektu ASTRAH. Njegov “Zadar Dark Tour” vodi nas kroz skrivene priče grada, od stupa srama i “Vražje palače” do ratnih bastiona, pokazujući da i poznate ulice mogu skrivati nemirne slojeve prošlosti.
Jeste li imali upita s drugih odjela studenata koji bi se okušali u kreiranju programa i populariziranja znanja i istraživanja kroz zanimljiv i pristupačan sadržaj?
Interesa ima uvijek. Svake godine imamo studente koji žele sudjelovati – bilo kroz volontiranje, suorganizaciju događaja ili doprinos samom razvoju projekta. Zanimanje dolazi s raznih odjela što nam je posebno drago jer pokazuje koliko je horor kao tema širok i inspirativan.

S obzirom da se događaj vremenski često povezuje s Halloweenom, studenti ga doživljavaju kao priliku da spoje zabavu, kreativnost i znanje. Interes je uvijek velik – bilo da se radi o razgovoru o omiljenim horor filmovima, analizi žanra, vođenju radionica ili projekciji nekog dobrog filmskog klasika. Ovaj spoj zabave i učenja je posebno bitan i za samo Sveučilište koje se trudi unaprijediti iskustvo studiranja i kvalitetu života svoje studentske populacije.
Jeste li razmišljali o pokretanju podcasta ili video sadržaja u sklopu projekta?
Za sada nismo imali konkretne planove pokretanja podcasta, ali ta je opcija i dalje otvorena – pogotovo jer format podcasta prirodno odgovara temama kojima se bavimo. Ipak, ono što je trenutno neposredno u planu jest jedna nova aktivnost krajem studenog a to je snimanje vrlo kratkometražnog filma na temu uvijek popularnih zombija.
Ideja je napraviti nešto low-budget, duhovito, ali i promišljeno, što bismo povezali s još jednim znanstveno-popularnim predavanjem o prostoru straha. Želimo pokazati da se i uz minimalna sredstva može stvoriti sadržaj koji potiče raspravu o društvenim temama, a istovremeno se poigrava s ikonografijom i metaforikom horora. Glavne zvijezde će naravno biti naši studenti.
Misliš li da još uvijek ima dobrih horrora ili je pala kvaliteta? Možda neka preporuka za noviji naslov koji se ipak mora gledati kroz prste?
Horor zapravo nikad nije bio u boljoj formi – samo se promijenio. Umjesto klasičnih čudovišta, danas nas plaše društveni mehanizmi, digitalni prostori i svakodnevna nelagoda. U tom smislu, kvaliteta nije pala, nego se horror transformirao – od “jump scare” efekta prema psihološkom, atmosferičnom i metaforičkom.
Ako bih morao izdvojiti nešto novije, rekao bih da su Hereditary (2018) i Late Night with the Devil (2024) vrlo zanimljivi primjeri kako spojiti klasični žanrovski osjećaj s modernim temama.
David Štrmelj vodi nas na Dark Tour kroz Zadar! Kako je došlo do ideje za jedan takav pomaknuti tour?
Pa za sve su ‘krivi’ Marko, koji uz ostale kvalitete, ima odličan nos za popularizaciju znanosti, te Irena, koja vrlo efikasno ovakve ideje pogura u nešto konkretno. Naravno, ovakve stvari nisu novost, slične ture na zapadu postoje već duži niz godina, a u zadnje vrijeme i u nekim našim gradovima poput Dubrovnika.
Koje izvore ste koristili u stvaranju plana /đira?
Kada smo počeli planirati sve ovo, postojala je mala bojazan da nećemo naći dovoljno izvornih podataka za zaokružen doživljaj, no čim smo malo zagrebali površinu, pokazalo se da zadarska povijest obiluje ovakvim stvarima, i za očekivati je da kad se temeljitije pretresu arhivi, imati ćemo puno veći broj užasnih detalja za obradovati javnost.
Naravno, dugo vremena ove stvari su bile samo marginalije koje su povijesničari stavljali u bilješke, no nakon desetljeća rada, tih stvari se dosta nakupi, a nekoliko zadarskih znanstvenika se u zadnje vrijeme baš bacilo u, recimo to tako, horor vode. Zadar je također imao sreću da je krajem 19. stoljeća kod nas živio i djelovao jedan poprilično čudni gospodin imena Giuseppe Sabalich kojemu je među ostalim, bila strast sakupljati i objavljivati ovakve stvari.
Koje točke ćemo obići, je li ovo prvi put da se u sklopu Huba organizira tematski đir?
Da, strukturirali smo sve da đir da kreće od Sveučilišta, preko Varoši i suda, do Foruma i Kampo kaštela, te potom prema Narodnom trgu. Plan je postoji nekakva okvirna i tečna priča koja bi krenula sa zadarskim pučanima, do gospode, te bi se tada vratili u antiku, a onda prešli u moderno doba… I da, trebaju li prijave za one koji nisu studenti? Svi su dobro došli!





